Negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Petak je, kraj radne sedmice. Za tri dana, u ponedjeljak 14. decembra, iz Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine svoje kofere počinju pakovati međunarodne sudije i tužitelji. Nekim od njih već će od narednog utorka biti zabranjen ulaz u najvažniju pravosudnu instituciju u državi. Stranci će zgradu u ulici Kraljice Jelene na broju 88 postepeno napuštati sve do prvih dana januara naredne godine kada zvanično ističe mandat i posljednjem uvezenom tužitelju u preduzeću Milorada Barašina. Za to vrijeme visoki predstavnik Valentin Inzko će vjerovatno odmarati u rodnoj Austriji, daleko od bosanskog blata i naše zimske „tmure“. Kada se jednog hladnog dana Inzko vrati, u ovoj zemlji više ništa neće biti isto...
PODRUM KAO TAKAV Na optužnice protiv najkrupnijih političkih kriminalaca će početi padati prašina kakva se da vidjeti samo u najzapuštenijim podrumima, na onim mjestima gdje se odlažu prazne kace za kiseli kupus i kante Jupola, neoprani „mačak“ kojim smo nekad okrečili dnevni boravak i gomila drugih zaboravljenih predmeta što smo ih davno zaključali, a ključ bacili u kanalizacioni šaht nadajući se da će ga neko drugi pronaći i počistiti nagomilano smeće. Među tim nabacanim „stvarčinama“, negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj. Tih nekoliko stotina stranica gusto kucanog teksta koje potpisuje izvjesni Dragan Lukač naslovljena je kao Milorad Dodik i ostali. A baš pored podrumskih vrata, na ostacima stare TA peći iz koje smo izvadili šamotne cigle i ugradili ih u kamin kod Feđe Isovića, prilično uredno, kao da su jučer slagane, stoje optužnice protiv Dragana Čovića, Nedžada Brankovića i Edhema Bičakčića. Pokriva ih gusta paučina i prašina, ali, kako ono kažu, nema te prljavštine koju ljudska ruka ne može oprati i očistiti. Za sve ostalo pobrinuo se Venish...
VELIKO ČIŠĆENJE Iz podruma poput ovog kojeg smo opisali, nikad ništa nije nestalo. Baš svaki predmet zateknemo tamo gdje smo ga i ostavili. Tako uvijek bude sa zapuštenim prostorima, na mjestima gdje nam se iz milion razloga ne ulazi... I dok nastaje ovaj tekst, stiže mi informacija da će u nedjelju, dan prije nego što prvom stranom sudiji i tužitelju istekne mandat u državnom Sudu i Tužiteljstvu, OHR donijeti odluku o produženju njihovih mandata. Da li to znači da je Inzko prije svog zimskog odmora ipak odlučio malo počistiti nered u Bosni i Hercegovini i da „ima ključ“ (dedicated to Dino Konaković) koji je vladajuća koalicija bacila u kanalizaciju, e, to još uvijek ne znamo pouzdano. Sigurni smo, međutim, da Austrjanac veoma dobro zna da, ukoliko državni Sud postane podrum iz naše priče, od države Bosne i Hercegovine malo toga ostaje. I zato je njegova odgovornost ovoga puta historijska. Baš kao što je od povijesne važnosti da optužnice protiv ovdašnjih političkih kriminalaca, umjesto u našem imaginarnom podrumu, završe u osvijetljenim sudnicama Suda BiH. Iz kojih će mračnjaci iz podzemlja mirno i dostojanstveno biti upućeni na izdržavanje zatvorskih kazni. Od prohladne Foče do ekološki nekorektne Zenice.
">Negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Petak je, kraj radne sedmice. Za tri dana, u ponedjeljak 14. decembra, iz Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine svoje kofere počinju pakovati međunarodne sudije i tužitelji. Nekim od njih već će od narednog utorka biti zabranjen ulaz u najvažniju pravosudnu instituciju u državi. Stranci će zgradu u ulici Kraljice Jelene na broju 88 postepeno napuštati sve do prvih dana januara naredne godine kada zvanično ističe mandat i posljednjem uvezenom tužitelju u preduzeću Milorada Barašina. Za to vrijeme visoki predstavnik Valentin Inzko će vjerovatno odmarati u rodnoj Austriji, daleko od bosanskog blata i naše zimske „tmure“. Kada se jednog hladnog dana Inzko vrati, u ovoj zemlji više ništa neće biti isto...
PODRUM KAO TAKAV Na optužnice protiv najkrupnijih političkih kriminalaca će početi padati prašina kakva se da vidjeti samo u najzapuštenijim podrumima, na onim mjestima gdje se odlažu prazne kace za kiseli kupus i kante Jupola, neoprani „mačak“ kojim smo nekad okrečili dnevni boravak i gomila drugih zaboravljenih predmeta što smo ih davno zaključali, a ključ bacili u kanalizacioni šaht nadajući se da će ga neko drugi pronaći i počistiti nagomilano smeće. Među tim nabacanim „stvarčinama“, negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj. Tih nekoliko stotina stranica gusto kucanog teksta koje potpisuje izvjesni Dragan Lukač naslovljena je kao Milorad Dodik i ostali. A baš pored podrumskih vrata, na ostacima stare TA peći iz koje smo izvadili šamotne cigle i ugradili ih u kamin kod Feđe Isovića, prilično uredno, kao da su jučer slagane, stoje optužnice protiv Dragana Čovića, Nedžada Brankovića i Edhema Bičakčića. Pokriva ih gusta paučina i prašina, ali, kako ono kažu, nema te prljavštine koju ljudska ruka ne može oprati i očistiti. Za sve ostalo pobrinuo se Venish...
VELIKO ČIŠĆENJE Iz podruma poput ovog kojeg smo opisali, nikad ništa nije nestalo. Baš svaki predmet zateknemo tamo gdje smo ga i ostavili. Tako uvijek bude sa zapuštenim prostorima, na mjestima gdje nam se iz milion razloga ne ulazi... I dok nastaje ovaj tekst, stiže mi informacija da će u nedjelju, dan prije nego što prvom stranom sudiji i tužitelju istekne mandat u državnom Sudu i Tužiteljstvu, OHR donijeti odluku o produženju njihovih mandata. Da li to znači da je Inzko prije svog zimskog odmora ipak odlučio malo počistiti nered u Bosni i Hercegovini i da „ima ključ“ (dedicated to Dino Konaković) koji je vladajuća koalicija bacila u kanalizaciju, e, to još uvijek ne znamo pouzdano. Sigurni smo, međutim, da Austrjanac veoma dobro zna da, ukoliko državni Sud postane podrum iz naše priče, od države Bosne i Hercegovine malo toga ostaje. I zato je njegova odgovornost ovoga puta historijska. Baš kao što je od povijesne važnosti da optužnice protiv ovdašnjih političkih kriminalaca, umjesto u našem imaginarnom podrumu, završe u osvijetljenim sudnicama Suda BiH. Iz kojih će mračnjaci iz podzemlja mirno i dostojanstveno biti upućeni na izdržavanje zatvorskih kazni. Od prohladne Foče do ekološki nekorektne Zenice.
Prijavite se na newsletter Žurnala potpuno besplatno! Odabrali smo za Vas istraživačke tekstove objavljene proteklih 7 dana.
Bakir Hadžiomerović
BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Underground
Negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj
ŽIVOT OBIČNOG TEMPA
Petak je, kraj radne sedmice. Za tri dana, u ponedjeljak 14. decembra, iz Suda i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine svoje kofere počinju pakovati međunarodne sudije i tužitelji. Nekim od njih već će od narednog utorka biti zabranjen ulaz u najvažniju pravosudnu instituciju u državi. Stranci će zgradu u ulici Kraljice Jelene na broju 88 postepeno napuštati sve do prvih dana januara naredne godine kada zvanično ističe mandat i posljednjem uvezenom tužitelju u preduzeću Milorada Barašina. Za to vrijeme visoki predstavnik Valentin Inzko će vjerovatno odmarati u rodnoj Austriji, daleko od bosanskog blata i naše zimske „tmure“. Kada se jednog hladnog dana Inzko vrati, u ovoj zemlji više ništa neće biti isto...
PODRUM KAO TAKAV Na optužnice protiv najkrupnijih političkih kriminalaca će početi padati prašina kakva se da vidjeti samo u najzapuštenijim podrumima, na onim mjestima gdje se odlažu prazne kace za kiseli kupus i kante Jupola, neoprani „mačak“ kojim smo nekad okrečili dnevni boravak i gomila drugih zaboravljenih predmeta što smo ih davno zaključali, a ključ bacili u kanalizacioni šaht nadajući se da će ga neko drugi pronaći i počistiti nagomilano smeće. Među tim nabacanim „stvarčinama“, negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj. Tih nekoliko stotina stranica gusto kucanog teksta koje potpisuje izvjesni Dragan Lukač naslovljena je kao Milorad Dodik i ostali. A baš pored podrumskih vrata, na ostacima stare TA peći iz koje smo izvadili šamotne cigle i ugradili ih u kamin kod Feđe Isovića, prilično uredno, kao da su jučer slagane, stoje optužnice protiv Dragana Čovića, Nedžada Brankovića i Edhema Bičakčića. Pokriva ih gusta paučina i prašina, ali, kako ono kažu, nema te prljavštine koju ljudska ruka ne može oprati i očistiti. Za sve ostalo pobrinuo se Venish...
VELIKO ČIŠĆENJE Iz podruma poput ovog kojeg smo opisali, nikad ništa nije nestalo. Baš svaki predmet zateknemo tamo gdje smo ga i ostavili. Tako uvijek bude sa zapuštenim prostorima, na mjestima gdje nam se iz milion razloga ne ulazi... I dok nastaje ovaj tekst, stiže mi informacija da će u nedjelju, dan prije nego što prvom stranom sudiji i tužitelju istekne mandat u državnom Sudu i Tužiteljstvu, OHR donijeti odluku o produženju njihovih mandata. Da li to znači da je Inzko prije svog zimskog odmora ipak odlučio malo počistiti nered u Bosni i Hercegovini i da „ima ključ“ (dedicated to Dino Konaković) koji je vladajuća koalicija bacila u kanalizaciju, e, to još uvijek ne znamo pouzdano. Sigurni smo, međutim, da Austrjanac veoma dobro zna da, ukoliko državni Sud postane podrum iz naše priče, od države Bosne i Hercegovine malo toga ostaje. I zato je njegova odgovornost ovoga puta historijska. Baš kao što je od povijesne važnosti da optužnice protiv ovdašnjih političkih kriminalaca, umjesto u našem imaginarnom podrumu, završe u osvijetljenim sudnicama Suda BiH. Iz kojih će mračnjaci iz podzemlja mirno i dostojanstveno biti upućeni na izdržavanje zatvorskih kazni. Od prohladne Foče do ekološki nekorektne Zenice.
Bakir Hadžiomerović
Negdje između felge od bicikla marke Poni i vrata od ormara na kojem smo skuhali naše posljednje makarone u ratu, baš ispod slomljene daske za wc šolju, proviruje krivična prijava broj taj i taj
