BLOKADA U ZENICI: Maglovita depresija pojela je Baždarevićev tim!

REZIME

Čudno je pisati tekst o utakmici dok na televiziji idu stravične vijesti iz Pariza. Svijet ključa, užas tumara planetom kao agresivan pijanac, ne bira mete, a meni ne bi ni maglenke umjesto očiju pomogle da temeljito pogledam drugo poluvrijeme utakmice između BiH i Irske iako sam revnosno pogledao snimku u kasnom terminu.

Dekor dostojan horor filmova B kategorije, tako je izgledalo Bilino polje tijekom drugih 45. minuta. A, blažene u neznanju o tome što se događa u glavnom gradu Francuske, horor nam je priuštio i gol koji su Irci postigli nakon što su cijelu utakmicu igrali kao momčad koja je tu tek da bude tvrd sparing partner protivniku. To je njihov recept. Opucaju po golu jednom ili dva puta i redovito postignu jedan pogodak.

Zenička maglovita depresija pojela je momčad Mehmeda Baždarevića. U magli se, prije svih, izgubio Miralem Pjanić, koji je dosta suzdržano djelovao i tijekom prvog poluvremena. Ali daleko do toga da išta možemo prigovoriti Pjaniću. Ono što smo vidjeli od naše momčadi je klasična psihička blokada. Uspijevali su odigrati ponešto, donekle, ali nedostajalo je drskosti, odlučnosti da se napravi nešto više unatoč tomu što smo bili daleko bolji suparnik tijeom cijele utakmice. Previše je tu bilo pogrešnih dodavanja, doslovno se kroz njih mogao namirisati strah, zakočenost.

Čak i nakon, dapače, pogotovo nakon ove utakmice tvrdim da su Irci trebali, u rezultatskom smislu, teško stradati u Zenici, ali nas je opet pojela malodušnost. Doduše, uvjeti za igru u drugom poluvremenu bili su na rubu regularnosti. Možemo vijećati o tome što bi bilo da nije bilo magle, ali ona je definitivno išla na ruku Irskoj koja se u tom trenutku postavila malo hrabrije, odlučnije i, na koncu, napravila ono što je naumila. Postigli su famozni pogodak u gostima.

Najbolji čovjek Irske momčadi je stajao pred terena. Legendarni, kultni Martin O'Neal je od kamiona nogometnih balvana napravio borbeni stroj koji koči protivnika i uvijek odigra na ravno sto posto vlastitih mogućnosti.

KAKO SMO IGRALI

Baždarević nas je sve iznenadio postavljanjem Cocalića na mjesto zadnjeg veznog. Ali ovaj se tu prilično dobro snašao. Trebalo mu je petnaestak minuta da se opusti, da odigra dvije tri točne lopte, i dobije par duela i dobrim dijelom utakmice je djelovao kao da igra na toj poziciji cijelu karijeru.

Džekinim izvlačenjem u sredinu htio se osloboditi prostor Ibiševiću, jer je Džeko prema sredini vukao za sobom irske braniče. I to je sasvim legitimna Baždarevićeva odluka. Rekao bih čak i potpuno na svom mjestu. Ali nedostajao je potpuno uključeni Pjanić. Da je bio na nivou na kojem u posljednje vrijeme igra u Romi Irci bi imali puno više problema.

Recept je, prosto rečeno, trebao biti takav da Džeko primi loptu, odigra kratko do Pjanića a ovaj je gura ili na krila ili prema  Ibiševiću direktno pod pretpostavkom da glavnica Irske obrane izlazi napriejd prema Edinu Džeki. Sve je to bilo lijepo zamišljeno, ali, kako rekoh, Pjanić sinoć nije došao u Zenicu. To se najbolje vidjelo po načinu na koji je izvodio prekide. Niti jedan koristan ubačaj od tipa koji je specijaliziran za to govori o tome u kakvom je stanju Mire bio. I to je to. Ne možemo nikome posebno zamjeriti bilo što.

Lulić je mogao biti konkretniji i koncentriraniji u par navrata, ali ona neodlučna, mlitava, uplašena dodavanja na sredini terena govore sve o glavnom problemu naše reprezentacije.

Uvjeren sam ipak da će u Irskoj to biti potpuno druga priča. Gol se mora postići, čak štoviše moraju se postići i dva gola. Nema kalkulacija i u takvoj igri protiv ovakvih Iraca vjerujem da možemo izaći kao momčad koja je postigla pogodak više. Ili Irci stvarno na svakom terenu na koji izađu pronađu zalutalu djetelinu s četiri lista.

Ponedjeljak nije daleko, ali kao da je cijela vječnost pred nama. Treba nekako izgurati vikend. Vremena je dovoljno da Baždarević podigne razinu odlučnosti kod svojih igrača. Uostalom, ulog je europsko prvenstvo. Druge motivacije i ne trebaju. Barem je tako bilo s nogometašima u svijetu kakav smo poznavali do jučer. Ili smo naivni i nepopravljivi idealisti, jednom rječju budale. Ali igra jedino može spasiti svijet. Ozbiljni ljudi sa kravatama vode ga u propast.

(zurnal.info)