Čovjek stvarno svašta dočeka u životu

Ne znam koliko je u pravu Safet Sušić kad tvrdi da je utakmica protiv Latvije najbolja utakmica BH reprezentacije. Ona "Ćirina" pobjeda u Belgiji, kad je veliki svijet upoznao Edina Džeku, za mene je i dalje nešto najbolje što sam vidio od našeg tima. No, sigurno je da je utakmica protiv Latvijaca najbolja igra ove ekipe otkad je vodi Safet Sušić.

NEMA POMRAČENJA SVIJESTI

Prije svega, ne pamtim da smo ikad djelovali tako samouvjereno i moćno. Raspoloženje nam nije pobrkao ni rani gol kojim su Latvijci došli u vodstvo. Kod tog gola i u još par navrata vidjela se već opjevana nesigurnost naše odbrane, ali ovaj put to nam nije nanijelo veću štetu. Zapravo, činilo se da je gol Latvijaca dodatno motivirao naše igrače. To mi je djelovalo pomalo nevjerojatno obzirom na psihološke padove i sklonost depresiji koju naša ekipa godinama uzgaja brižnije nego što krave i žito uzgajaju oni vrijedni i pošteni ljudi iz reklame koju pojava širokobriješkog mesara Lijanovića čini posprdnom. Upravo me ta psihološka stabilnost i samouvjerenost najviše impresionirala. Nisam vjerovao da ću to za svog života tvrditi, ali djelovalli smo moćno! Osim izgubljenosti Vranješa kod primljenog gola i u par navrata nekoordiniranosti između njega i Spahića nismo imali nikakvih potonuća i pomračenja svijesti.

Naprosto, ne smije se događati da kod protivničkog ubacivanja sa strane jedan od centralnih stopera kao uklet usamljeno tumara po vlastitom šesnaestercu i ne čuva baš nikoga. A to je bio slučaj s našim braničem u petoj minuti susreta. No, dečko je još mlad, nije uigran s našim kapetanom i možda sam bio u krivu kad sam tvrdio da je sposoban tek za pričuvne role. Vrijeme će pokazati može li Ognjen Vranješ izrasti u ozbiljnog braniča i suvislog sekundanta kapetanu Emiru Spahiću.

OPROSTI MISKE

Nego, kad bih danas pisao pjesmu ili pismo Zvjezdanu Misimoviću taj bi tekst vjerojatno počinjao sa oprosti. Pojma nemam što mu se u proteklih par mjeseci dogodilo, ali Miske je pokazao da njegova dobra partija u Vaduzu nije plod slučaja već ozbiljno dobre forme, jer, iskreno, tko se sjeća kad je Miske posljednji put odigrao dvije sjajne utakmice za redom? Očito mu prija reprezentativno okruženje i odjednom ponovo gledamo Misimovića koji organizira igru, zabija golove i usput prospe šaku magične nogometne prašine kakvim driblingom ili neočekivanim proigravanjem. To je već Miske kakvog trebamo i prašina kojom se ja ovdje posipam sigurno nije magična već ona kojom se posipaju lajavi tikvani kad ispadne da su bili u krivu.

AVDIJINA DESNA NOGA

Velika je šteta što se Senad Lulić ozljedio, ali njegova je ozljeda pružila priliku Avdiji Vršajeviću za još jedno dokazivanje i on ju je sasvim pristojno iskoristio s tim da je pokazao da je polovan igrač, jer ono njegovo neprestano namještanje na desnu nogu djelovalo je prilično smiješno i amaterski. Jedan profesionalac si ne smije dopustiti da baš nikad ne koristi drugu, slabiju nogu, to pokazuje i ozbiljan nedostatak nogometnog instikta, a i prekida tečnost akcija.

DŽEKO THE BUILDER

Džeko je konačno bio potpuno unutra. Ako sam u nečemu bio u pravu onda je to tvrdnja da Džeko mora više sudjelovati u građenju igre. Protiv Latvije je to bio slučaj i naša igra je dobila dimenziju više. Automatski se otvarao prostor za Vedada Ibiševića te za Misimovića, Vršajevića i Pjanića. Ibišević je imao barem dvije ozbiljne prilike koje je zapucao, ali svejedno je odigrao izrazito dobru utakmicu, jer i njegovo kretanje davalo je našem veznom redu, koji je sinoć bio posebno inspiriran, dodatne opcije.

Miralem Pjanić je po meni bio centralna figura utakmica. Motoričnost, trka, inventivnost, precizna dodavanja, driblinzi sve je bilo tu. Sjajnu igru okrunio je i golom. Da se razumijemo, Roma je veliki klub, ali za ovakvog Pjanića, koji je još uvijek u nogometno neozbiljnim godinama obzirom na centralnu poziciju koju zauzima u timu, ima mjesta u klubovima koji su sami europski vrh.

STRAH OD SPAHIĆA

Zahirović je odlično čuvao leđa Pjaniću, bio je pravovremen i precizan i postao je i više nego dostojna zamjena za Elvira Rahimića. Mujdža je već dulje vrijeme jedna od pozitivnih konstanti BH tima. Salihović djeluje odlično, ali kao da mu nedostaje snage u završnici akcija pa njegovi centaršutevi ostaju kratki, a to se može opravdati samo odbrambenim zadaćama na koje se troši. Kod Spahića mi se nikad nije sviđala psihopatska crta koju nosi njegova igra, jer katkad je bespotrebno beskompromisan i često me uhvati strah da će nekim svojim startom trajno onesposobiti protivnika. No, čovjek želi pokazati tko je gazda u njegovom dijelu terena i začudo obično njegovi rezolutni startovi budu pravovremeni i učinkoviti.

SPOKOJ

Elem, osim onog propusta Ognjena Vranješa kod primljenog gola i par labavih reakcija neuigrane odbrane sve je drugo bilo tip top. Kad su svi naši igrači raspoloženi sasvim je prirodno da jednoj pristojnoj Latviji, koja je za razliku od nas već sudjelovala na jednom velikom natjecanju, utrpamo 4 komada, a mogli smo ih komotno namiriti kao i Lihtenštajn da naši igrači nisu zapucali nekoliko zicera, a na neke od njih je sjajno reagirao i Latvijski golman.

Bilo kako bilo, nakon nekoliko vezanih utakmica bez pobjede, došli smo do sjajnog otvaranja kvalifikacija i, posebno igrom, istaknuli ozbiljnu kandidaturu za prvo mjesto u skupini. Ipak, najteži ispiti nam tek predstoje i tek ćemo u Ateni vidjeti koliko smo zapravo ozbiljna ekipa. No, konačno možemo jednu takvu utakmicu dočekati spokojni i puni samopuzdanja. Čovjek stvarno svašta dočeka u životu.

(zurnal.info)