ŠPANJOLSKA - ITALIJA 1 : 1
Nitko pojma nije imao što može očekivati od Prandellijeve Italije. Talijanski su nogomet ponovno potresale kladioničarske afere. Igrači su otpadali kako zbog ozljeda tako i zbog sumnji u umješanost u afere, a Prandelli je sa sobom na put u Poljsku i Ukrajinu poveo igrače čija vas imena samim pomenom neće impresionirati, naravno, ukoliko izuzmemo nekolicinu igrača stare garde i dvojicu nogometnih džeparoša iz vrška napada. S druge strane terena Italija je, na samom otvaranju Eura, imala Španjolce čiji bi se i B tim bez problema plasirao na ovaj turnir. Jako mi je teško vjerovati da u jednoj ekipi nema mjesta za Juana Mattu ili Santija Cazorlu, ali kad bolje pogledate popis igrača shvatite da mjesta za njih, barem u prvih 11, stvarno nema.
Del Bosque je na teren poslao čudnovatu formaciju bez ijednog pravog napadača što Španjolce nije spriječilo u stvaranju šansi ali nije doprinijelo niti njihovom realiziranju. Ne znam što je htio postići, ali je definitivno pomogao Talijanima time što je svojoj ekipi oduzeo okomitost. Mislim, čovjek je na klupi imao Torresa, Negreda i Llorentea, ne možemo baš reći da nema kvalitetne napadače, a još je prije turnira kući poslao Roberta Soldada.
Bilo kako bilo, Španjolci nisu impresionirali, makar sam ja očekivao puno više od njih, iako moramo biti iskreni i primijetiti da su i posljednja dva velika turnira igrali izrazito oprezno i bez puno srljanja. Ovdje su čak i gubili, ali njihova igra je i dalje ostala ista. A onda je u igru ušao i neprepoznatljivi Fernando Torres. Vjerujem da je Del Bosque čupao vlastite brkove zbog toga što ga je uopće poveo na turnir. Ali onaj gol Barci je zavarao starog trenera, pomislio je, vjerovatno, da je El NIno prevazišao krizu i gorko se prevario. Španjolcima jako nedostaje Puyol. Pique i Arbeloa ne djeluju baš dobro u tandemu. Kako god, Španjolska više ne djeluje šampionski. Najbolji čovjek Furije u ovoj utakmici je bio sjajni Andres Iniesta, čovjek koji je grizao i kad su drugi djelovali izgubljeno.
Prandelli je stvorio neku drugačiju Italiju. Azzuri s napola anonimnim timom djeluju izrazito dobro. Možda to više govorim zbog efekta iznenađenja koji su izazvali svojom igrom, ali Italija više nije ekipa koja se brani i umrtvljuje igru, Italija vrlo konkretno i smisleno napada. Najviše me impresionirao Danielle De Rossi, koji je ovom prilikom igrao libera. U mom životu vidio sam samo dva igrača da na taj način djeluju superiorno u ulozi korektora, obojica su bila prekomandovana iz veznog reda i obojica su bili Njemci - Lothar Matheus i Matthias Sammer.
Ako ih je netko i otpisivao prije početka Eura Talijani su mu igrom protiv Španjolske poslali jasnu poruku, istu staru priču koju slušamo cijelu vječnost - Italiju nikad ne smiješ otpisivati. A još su promijenili filozofiju i čak su i meni postali simpatični. A imaju i dva belaj bega u napadu. Na ovom turniru nitko neće moći Italiju nazivati dosadnom, ako ništa a ono zbog Cassana i Balotellija. Svakako, vidjeli smo odličnu utakmicu, pravi reprezentativni klasik. Obje ekipe su i dalje na istom. Ovise same o sebi.
IRSKA - HRVATSKA 1 : 3
I prije turnira sam bio mišljenja da je Irska preslaba za Euro. Čak i nakon utakmice u kojoj su pobjedili Bosnu i Hercegovinu. No, nitko zapravo nije znao što može očekivati od Hrvatske koja već par godina igra po principu toplo - hladno. Zbog toga su se u Hrvatskoj javnosti mnogi pribojavali utakmice sa Irskom. Na kraju se ispostavilo, bezrazložno. Bilić i co. očito imaju formulu za tempiranje forme na turniru. Ova uvjerljiva pobjeda protiv Iraca ih je napumpala samopuzdanjem. E, kad je tako, nitko ne zna gdje su limiti ove izrazito talentirane Hrvatske momčadi.
Bilić je napravio nekoliko odličnih poteza. Srnu je vratio na desnog braniča, Striniću na lijevom boku dodao motoričnog Ivana Perišića, Vukojevića pretpostavio Dujmoviću i jedini upitnik koji može imati nakon ove utakmice jeste da li Gordon Schildenfeld ima kvalitetu za igranje na ovoj razini. On je bio jedina slaba točka Hrvatske. Nakon utakmice, Hrvatski su se mediji raspisali o rađanju novog tandema prizivajući legendarni dvojac Bokšić - Šuker. Bilić je i tu pogodio stavljajući u napad briljantnog Mandžukića i Jelavića. Obojica su postigli golove. Mandžukić je postigao dva. No, da nije postigao niti jedna pogodak Marija bi zbog njegove neumornosti, pritiska, batina koje je dobio, morali nazvati igračem utakmice. Fenomenalna partija Marija Mandžukića.
Žao mi Shay Givena. Kumovao je kod oba Mandžukićeva gola. Očito nije spreman, ali je Trapattoni inzistirao na njemu i pogriješio. Šteta za tog izvrsnog golmana. Kuipers, sudac ovog meča je dopustio izrazito nekorektnu igru irskih igrača koji su laktarili Hrvate pri svakom skoku. Batine je ponajviše dobio Mandžukić, ali je nastradao i Stipe Pletikosa i to u svom petercu za što Dunn nije dobio niti usmenu opomenu. Doduše, oštetio je i Irce za penal koji je skrivio Schildenfeld nad Keanom. No, teško da bi i to išta promjenilo u konačnom ishodu utakmice. Irci su, naprosto, slabi. Imali su i oni neke polušanse, ali to nije bilo dovoljno za išta više od ovakvog poraza. Ako im se poklope neke stvari, kao što nisu protiv Hrvatske, možda su u stanju nekome otkinuti bod. No, to je teško vjerovatno obzirom ih čekaju utakmice protiv Italije i Španjolske.
Hrvatska pak s druge strane ima šansu već protiv Talijana obezbijediti prolaz u drugi krug i mirno čekati Španjolce. Tradicija je na njihovoj strani. Hrvatska nikad nije izgubila od Italije. Sraz ove dvije ekipe mogao bi biti jedna od najvećih utakmica ovog prvenstva obzirom da u prolaz mogu biti sigurni jedino pobjedom. Iako, Italiji možda igra i remi. Bilić samo mora rješiti male propuste u odbrani. Sve drugo je bilo prilično dobro, a još i od Modrića moramo očekivati puno više tako da prostora za napredak ima. U ovoj utakmici vidjeli smo i novi kvalitet Hrvatske. S Rakitićem na desnom i Perišićem na lijevom boku Hrvatska je dobila pucački raspoložen vezni red pa smo vidjeli i nekoliko pokušaja s poludistance. Takvo što do sada nije krasilo Hrvatsku igru. Obzirom na rasplet prve dvije utakmice ovo će biti jedna izrazito zanimljiva grupa.
Crnu kroniku opet su ispisali istočnjaci. Iz nekog razloga navijači Lecha iz Poznana tražili su po gradu Bad Blue Boyse te izazvali sukob sa Hrvatskim navijačima noć prije utakmice Irske i Hrvatske. U sve se umiješala i policija pa je bilo i privođenja.
Nereda je bilo i prije same utakmice. Poljska se policija opet nije proslavila. Naime, jednog su Hrvata pokušali privesti, ali je kontranapad hrvatskih navijača urodio plodom te je privedeni oslobođen. Na samoj utakmici hrvatski navijači su se pobrinuli da opravdaju epitet vatrenih pa su ubacili nekoliko baklji u teren. Prilično glupav potez obzirom najviše štete takvim budalaštinama mogu nanijeti svojoj ekipi. O dečku koji je je utrčao u teren i cmoknuo Slavena Bilića u usta ne treba posebno trošiti riječi. Čovjek si je isposlovao kartu u jednom pravcu i Euro će od sada pratiti na TV - u.
(zurnal.info)