AJNŠTAJN IZ LAKTAŠA: Cvijanovićeva, Amidžić, Košarac, Zarić, Laketa, Lazić... nisu pametni, nego Srbi

„Za Srbe tamo ima jedan broj mjesta i oni su te poslove dobili ne zato što su ajnštajni, ne zato što su stručnjaci, nego zato što su Srbi. Ti mandati pripadaju srpskom narodu i RS-u, a ne njima. Ako Narodna skupština Republike Srpske odluči da trebate da ih vratite ovom narodu, onda ćete ih vratiti. Ako ih ne vratite, vi ste izdajnici. RS nema komoditet da oprosti i nećemo oprostiti onima koji ostanu“, poručio u još jednom u nizu bijesnih ispada prvostepeno presuđeni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Rekao je to nakon što je parlament RS 27. februara usvojio Zakon o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BIH, odnosno, zabrani rada Tužilaštva i Suda BiH te Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) na teritoriji RS, kao i prijedloge zakona po hitnom postupku – o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu RS, o dopuni Krivičnog zakonika RS, o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija.

TRAŽIMO OD TUŽILAŠTVA BiHIstražite kako su Dodiku bliske firme dobile ugovore vrijedne 541.325.485 KM

Obraćajući se objektivima i mikrofonima koje ovih dana obilato koristi za podizanje tenzija, kojim, sada već po običaju, pokušava da trguje, vjerovatno je, nezadovoljan koeficijentom inteligencije, prvenstveno mislio na:

- Željku Cvijanović, predsjedavajuću Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda;

- Stašu Košarca, dugogodišnjeg Srbina na državnim jaslama, trenutno pred smjenom s čela Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH;

- Srđana Amidžića, takođe pred smjenom sa čela Ministarstva finansija i trezora BiH, dojučerašnje desne ruke omrzlog Igora Radojičića;

- Ristu Zarića, zamjenika direktora Obavještajno-sigurnosne agencije BiH;

- Darka Ćuluma, direktora Državne agencije za istrage i zaštitu SIPA;

- Gorana Amidžića, zamjenik direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela;

- Žarka Laketu, direktora Službe za poslove sa strancima;

- Veljka Lazića, pomoćnika direktora Granične policije BiH;

- Milanka Kajganića, glavnog tužioca BiH;

- Milorada Kojića, Miroslava Vujičića, Sanju Vulić, viđenije u klupama Predstavničkog doma parlamenta BiH;

- Radovana Kovačevića, Nikolu Špirića, Snježanu Novaković-Bursać, Sredoju Novića iz Doma naroda tog istog parlamenta;

Ne čudi njegovo nezadovoljstvo, jer niko od pomenutih nije bio uvrijeđen pa su nastavili prisustvovati redovnim brifinzima na kojima presuđeni političar odlučuje ko je „trajni izdajnik“, čije će „ime objesiti na pločama“.   

Nesnađen, Ćulum je vjerovatno samom sebi „uskočio u stomak“ pa je novinarima koje je zanimao njegov stav o ovome rekao da „ne komentariše izjave političara i politička pitanja“.

Predsjednik mu, ipak, nije odustao. Ponovio je:

„Ovdje ih čekaju i bolje plate, ali to nije pitanje samo plate, nego i patriotizma.“

ŠTA ĆE REPUBLICI SRPSKOJ VIŠE OD 7.000 NESTRUČNJAKA?

Još polovinom septembra 2023. godine Milorad Dodik se vrpoljio. Nakon sastanka sa nosiocima najvažnijih funkcija iz RS kazao da će u budžetu RS za 2024. godinu obezbijediti sredstva za državne službenike iz RS, ako se povuku iz institucija Bosne i Hercegovine.

Dodao je tada i da su „obavljene konsulacije sa pripadnicima Oružnih snaga BiH“.

„Spremni su mnogi od njih da se, na poziv, odmah povuku u RS“, rekao je.

Ipak, kao i mnogo puta dosad jasno je - Dodik nema apsolutno nikakvu snagu da ovo insfinansira. Prema budžetu BiH, državni službenici baš te 2023. godine godine koštali su ukupno 791.282.831 KM. Samo za bruto plate planirano je 791.087.000 KM, na troškove zaposlenih i skupštinskih zastupnika „otišlo je“ 172.259.000, na putne troškove 15.870.000 KM, a na telefonske i poštanske usluge 7.702.000 KM.

I tada je računica bila jasna, ako prihvatimo da je trećina službenika srpske nacionalnosti i da svako od njih sluša Dodikove instrukcije - za više od 7.000 službenika morao bi, stavku po stavku, da obezbijedi 263.659.667, 57.419.667, 5.290.000 i 2.567.333 KM. Ukupno 328.936.667 KM. Kojim načinima – do danas nije objasnio.

Uostalom, šta će Republici Srpskoj 7.000 nestručnjaka?! Dodikov Amidžić kaže da ih je 8.000.

PATRIOTIZAM U DODIKOVOM OKU

Ipak, pošto nije u pitanju plata, nego patriotizam, vratićemo se u godine krvavog rata u BiH, kada se Dodik patriotski iskazao. Kao direktor firme “Igokea” iz Laktaša švercovao je cigarete u Republiku Srpsku i tadašnju Republiku Srpsku Krajinu. U danas već sakrivenim dokumentima Ministarstva unutrašnjih poslova RS stajalo je da mu je tokom 1994. oduzeto najmanje četiri šlepera švercovane robe.

Rat je završen, a na vlasti su ostali njegovi ideolozi. Jedni skriveni po mišijim rupama u strahu od suđenja za krvave zločine, a drugi u predsjedničkim foteljama. Uz pomoć transportera SFOR-a 1997. godine, kao miljenik Zapada i tadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić, na mjesto premijera dolazi Dodik. Od političara koji se tada predstavljao kao odlučan da raščisti sa prošlošću, u godinama koje će uslijediti pokazao se kao najveći nacionalista na ovim prostorima. Ispod patriotsko-huškačke priče cvjetao je privatni biznis.

Dvanaest godina kasnije stanovnici Republike Srpske, zbog sve težeg života, razmišljali su o egzodusu. Veliki vođa odlučio je da mu djeca ostanu na njenom tlu. Krajem aprila 2009. godine potvrdio je da je firma "Friut Eco", čiji je pedesetodstotni vlasnik njegov sin Igor Dodik, dobila od Investiciono-razvojne banke RS kredit od tri miliona KM. Tvrdio je i da je sve urađeno po zakonu. Tata Milorad bio je na čelu Kreditnog odbora akcionara banke.

Od ratnog profiterstva do kriminalnog biznisaZa Dodika nema bolje zemlje od BiH!

Žurnal je tokove javnog novca koji su se slijevali u kase firmi bliskih vrhu vlasti godinama pratio. Polovinom juna 2024. godine „Infinity International Group“, „Prointer“, „Kaldera Company“, „Infinity Media“, „K-2 Audio Services“, „Una World Network“ i „Sirius 2010“, firme povezane sa predsjednikom RS, sankcionisalo je Ministarstvo finansija SAD i označilo ih kao izvor prihoda korumpirane mreže. Samo u 2023. godini, pisao je takođe Žurnal, ove firme prihodovale su 143.782.377 KM.

U godini u kojoj su američke sankcije sve teže stezale Dodika, a na crnoj listi su završila i njegova djeca, priliv novca u ove firme značajno je pojačavan desetinama miliona KM iz domaćih izvora, tačnije, entitetskih i državnih budžeta.

Finansijski izvještaji samo za 2023. godinu pokazali su panično skupljanje novca, a tenderski izvještaji za protekle godine takođe su tog juna bili jasni – ukupno 1.887 ugovora sa institucijama, javnim preduzećima i ustanovama vrijednih 541.325.485 KM...

NIJE SRPSKI ĆUTATI

Ipak, ne ćute svi, jer se ne osjećaju kao dio Dodikovog „tora“, već kao građani. Školovani i zaposleni po proceduri. Dok se Dodik pita kako mu je jedno ovakvo imenovanje promaklo, podsjećamo na reagovanje šefice kabineta Predsjedništva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine Marjane Popović, koja ne namjerava dati otkaz:

„Dobila sam posao u skladu sa zakonski propisanom procedurom u instituciji osnovanoj u skladu sa Zakonom (bez ikakve štele). Možda je bila u izvjesnoj mjeri bitna i moja nacionalnost, ali bez ovih drugih kategorija koje pobrojavam ne bi mi pomogla da dobijem posao. Nisam Ajnštajn, ali jesam i diplomirala i magistrirala sa prosjekom većim od 9 i imala desetogodišnje radno iskustvo prije nego sto sam počela raditi u instituciji na nivou BiH. Govorim engleski jezik i nesigurna sam da govorim francuski, ali ga znam gramatički i pravopisno čak bolje od engleskog jezika. Uz sve navedeno, dobar sam čovjek i etički principi su mi vrlo važni kako u poslu tako i u životu. Dakle, i Srbi i svi Bosanci i Hercegovci mogu biti zadovoljni, da ne kažem ponosni, što sam nastala, što sam Sarajka, Bosanka… Srpkinja. Nezadovoljstvo presudom se rješava pred nadležnim pravosudnim institucijama (Apelaciono odjeljenje Suda BiH, Ustavni sud BiH i Međunarodni sud u Strazburu) zato bih molila da nas se prestane vrijeđati i maltretirati“.

(zurnal.info)