Ponedjeljak, 4.4.2022.
U Crnoj Gori, ako koga interesuje, a ne interesuje, još nije izabrana nova, manjinska vlada. Vic je u sljedećem: ta vlada bi trebala trajati godinu dana, nakon čega bi bili održani izbori. Pregovori o sastavu te vlade traju već pola godine, dakle pola od njenog mandata.
Za to vrijeme, zemljom vlada Krivokapićev kabinet kojem je u skupštini izglasano nepovjerenje. Krivokapićevu vladu odlikuje inkluzivnost Ku Klux Klana, demokratski legitimitet Bilderberške grupe (ili Evropske komisije, kad smo već kod toga), gadljivost na korupciju Deutsche banke, nezavisnost batlera i transparentnost sipinog mastila. Vlada formalno vlada, ali budući da skupština ne zasijeda – jer je na njeno čelo došao čovjek koji je, kada je izabran za njenog predsjednika, saopštio da praktično nikada neće zakazati sjednicu doma kojim formalno predsjedava – ništa što vlada predloži ne može proći skupštinsku proceduru.
Brojni analitičari imaju brojne prijedloge “kako izaći iz krize”. Meni se čini da je kriza razotkrila kako krize zapravo nema. Samo je postalo bjelodano da nam nisu potrebni ni skupština ni vlada, niko od parazita koji naseljavaju te parazitske institucije. Ako može pola godine bez njih, onda može i godinu. Ako može godinu, može i deset. Ako može deset, može i stotinu godina. OK, znam, demokratija je “najmanje loš sistem”. No ja se ne mogu oteti utisku da u takozvanom demokratskom procesu biramo ljude koje ne želimo u institucije koje nam nisu potrebne.
Utorak, 5.4.2022.
Godine 1992. Francis Fukuyama objavio je bestseler “Kraj povijesti i posljednji čovjek”. U pravom trenutku, praktično na ruševinama komunizma, ponudio je knjigu koja je proglasila Milenijum liberalne demokratije. Sam tekst je simplifikacija Hegela, odnosno uticajnog tumačenja Hegela koje je ponudio Alexandre Kojéve.
Pobjednik, kapitalizam, osjećao se tako moćnim da je kroz Fukuyamu, svog proroka, sam sebe proglasio za ono što okončava istoriju. To je bio treći put u nesretnom XX vijeku da je nešto veliko i moćno proglasilo sekularizovanu verziju Apokalipse. Najprije je to - kroz svjetsku revoluciju koja će rezultirati krajem države i krajem povijesti - učinio komunizam. Potom je to – kroz obećanje Hiljadugodišnjeg Rajha – učinio nacizam. Da bi to, na koncu vijeka, kroz objavu konačne i vječne pobjede liberalne demokratije, učinio kapitalizam. Fukuyama je objavio nezaustavljivi pobjedonosni marš globalizacije i neoliberalnog kapitalizma.
Ali, trideset godina kasnije…
Josep je Borell, visoki predstavnik Evropske unije, saopštio da nam prijeti “kriza biblijskih razmjera”. Kakva kriza kad je nastupilo Hiljadugodišnje carstvo kapitalizma i demokratije?
Srijeda, 6.5.2022.
Borell nije štedio na tamnim tonovima dok je slikao budućnost: “zemlje u razvoju će izgubiti sve prihode, budući da je došlo do kraha izvoza, cijene nafte i sirovina skaču, turizam je stao, isto kao i doznake ekonomskih emigranata". Biće, veli, strašno i u Evropi.
Dobro. Ali – što da se radi, što bi rekao drug Lenjin?
“Mora se preispitati globalizacija”, rekao je Borell, da dugo odzvanja kroz istoriju, kroz beskrajnu prazninu istorije.
Četvrtak, 7.5.2022.
A bogami i tržište i njegova svemoć, koju je propovijedao neoliberalni kapitalizam. Borell je priznao kako se dosad mislilo da tržište "opskrbljuje nužnim dobrima uvijek i svuda. Ali kad dođe do raspada i nestašice kao sad, shvatiš da se 90 odsto antibiotika proizvodi u Kini, da Evropa ne pravi ni gram paracetamola i nema zaliha za sučeljavanje sa zdravstvenim krizama".
Aha. Ne samo da treba preispitati globalizaciju i slobodno tržište, nego, veli EU kroz usta Visokog predstavnika, “moramo obnoviti ulogu države”.
A je li… I ne samo to. Nego ćemo ubuduće, vele Borell i Macron, i nacionalizovati. Pa čak ni to nije sve.
"Ne smije se nikako dopustiti ni da slom vrijednosti preduzeća na berzama omogući da ih kupe strane firme… države se moraju zaštititi i jedan od načina je da ulože sredstva u njihov kapital, jer je to ekonomska i politička logika i razum", saopštio je Borell, odnosno Evropska unija.
Petak, 8.4.2022.
Ali čekajte malo… Mi na Balkanu smo, da bi se priključili Hiljadugodišnjem carstvu liberalne demokratije i pripadajućeg joj kapitalizma, učinili baš ono što EU sada veli “da se nikako ne smije dopustiti”. Učinili smo upravo suprotno od onoga što, veli sada EU, nalažu “ekonomska i politička logika i razum”.
Mi smo, naime, dopustili slom vrijednosti preduzeća. Mi smo dopustili da ih kupe druge države. Mi to nismo učinili tek sa nekim bankama i firmama, nego sa – svim. Šta nismo prodali, srušili smo i tu podigli zgrade za prodaju. Sve smo to učinili pod brižnim nadzorom Trojke – Evropske komisije, Evropske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda.
Evropska će unija sada, dakle, činiti sve suprotno od onoga što smo mi činili zadnjih 30 godina. Oni će preispitati globalizaciju, koju smo mi prigrlili. Oni će preispitati tržište, kojem smo mi prepustili sve. Oni će nacionalizovati, a mi smo sve privatizovali. Oni će jačati državu i državni intervencionizam, mi smo državu slabili a državni intervencionizam proglašavali ostatkom prohujalog vremena.
Subota, 9.4.2022.
Budući da je sada posve jasno da je sve što su učinili bilo pogrešno, čovjek padne u iskušenje da zaključi kako su balkanski ekonomski i politički model smislili – idioti. Ili oni, ili najcrnji dušmani. Zamislite kakve bi naše prednosti bile da se majstori tog modela nisu dosjetili – mi smo imali, pa uništili, sve ono što EU sada navodi kao svoje ciljeve. Da smo očuvali socijalizam, sada bismo bili spremni za EU. U biti, pa makar i simbolički, EU bi se pridružila nama – ne obratno.
(zurnal.info)