Odmah nakon utakmice Fernando Torres je izjavio:
Nije bilo lijepo, ali ovo je jedini način na koji možemo izbaciti Barcelonu.
Chelseau je sreća vratila neke stare dugove protiv Barcelone. Je li konačno došao trenutak da se jedna londonska momčad popne na krov Europe teško je reći, jer ipak govorimo o vjerovatno najslabijem Chelseau u proteklih nekoliko godina, a u finalu će s druge strane stajati ili minhenski domaćin Bayern ili Mourinhov zvjerski Real.
BACANJE NA GLAVU
Abramovič je za trofej u Ligi prvaka obećao cijeloj ekipi i stručnom stožeru 12 milijuna eura. Di Matteu bi takav rasplet događaja vjerovatno donio i stalan posao. Sigurno je da će to biti poseban podsticaj londonskoj ekipi. A trebali su ispasti još protiv Napolija.
Mnogi su upravo u Realovoj pobjedi nad Barcom od neki dan vidjeli jedini recept kako zaustaviti Katalonce. Samo, u svemu tome postoji jedan problem. A taj je da Chelsea nema napadački potencijal kakav ima Real. Chelsea je mogao utakmicu dobiti jedino "bacanjem na glavu". I opet nitko ne može tvrditi da su prošli nezasluženo. Naprosto, hjteli su pobjedu svim svojim bićem baš kao i u pravom ogledu. Borbenost im se isplatila.
Do pobjede nisu došli batinama, ako izuzmemo glupost John Terrya što je uz Ferdinandovu partiju protiv Evertona još jedna glavobolja za englesku reprezentaciju, ali to je neka sasvim druga priča.
Chelseaeve tri linije su bile razmaknute svega deset metara i to na dvadesetak metara od svog gola. To je malo umrtvilo Barceloninu igru, ali svejedno dominacija je bila stravična. Jedino očajnička kontra mogla je uroditi golom Chelsea. To se i dogodilo. Dva puta.
VRHUNSKI MEČ
Kad podvučemo crtu gledali smo jedan veliki meč. Pravi spektakl. Dramu. Prije Ramiresovog gola činilo se da će Barca potpuno demontirati Chelsea. Imali su sve, vođstvo od dva gola razlike i čovjeka više. A onda je uslijedila Ramiresova majstorija. Za onaj gol nema komentara. Treba ga, naprosto, gledati uvijek iznova.
Cech je opet skupio nekoliko vrhnuskih odbrana. Cahilla je ozlijedio Iniestin dribling, toliko ga je okrenuo u mjestu. Valdes je ozlijedio Piquea. Drogba je opet igrao sam protiv kompletne Barcine ekipe. Terry je isključen. Messi je promašio penal. Messi je pogodio stativu. Busquets je zabio za poravnanje situacije. Iniesta je donio prednost blaugrani. Ramires je oživio Chelsea. Torres je zabio. Nije li to dovoljno događaja da jednu utakmicu možemo nazvati vrhunskom.
GUARDIOLINO VRIJEME
Izgleda da je vrijeme Pepa Guardiole prošlo. Stroj više ne štima kako bi morao naročito u situaciji kad vodite dva prema nula i imate igrača više i još Messi zapuca penal. Kemija je očito negdje nestala, jer Barca se prvo praktički oprostila od titule u prvenstvu, a sada i od odbrane naslova u Ligi prvaka. Nakon takvog raspleta događaja čelnici Barce će se zaputiti u Bilbao po Marcela Bielsu, koji je stvorio spektakularni mladi Athletic. Barca jeste vrhunska, vjerovatno i tehnički najbolja ekipa svijeta, ali kad pogledate najbolja izdanja kluba iz Bilbaa ove sezone vidite ono što je nestalo iz njihove igre i zbog čega ove sezone gube ključne utakmice. Žustrina i brzina transformacije se negdje izgubila, igra im je postala previše statična pa ih se sada ipak može dobiti discipliniranom odbranom. A jedini čovjek koji to može ispraviti je tvorac najdimaničnije reprezentacije sa prošlog Mundijala. Govorimo naravno o reprezentaciji Chilea i Marcelu Bielsi.
LABUĐI PJEV
Chelsea mora na remont i ovo je vjerovatno labuđi pjev generacije koju predvode Terry, Lampard i Drogba. No, i Barca mora na remont, ali njima vjerovatno treba jedino novi trener koji će osvježiti pristup igri.
Bilo kako bilo sve to su stvari o kojima možemo pisati elaborate. Stoji činjenica da se čudo u koje je malo tko vjerovao dogodilo. Chelsea je izbacio Barcu nakon dvije utakmice u kojima su potpuno razbijeni. No, oni su imali ono što je Barca negdje izgubila na svom trofejnom putu. Imali su luđačku želju i borbenost. Većina nogometnih zaljubljenika očekivala je El Classico u Munchenu, ali ove godine od toga nema ništa.
(zurnal.info)