Dvije nule, ali puno dobitaka

OFFSIDE ZAMKE Sve se činilo OK, ali 62. i 93. minuta umalo nisu bile kobne za našu reprezentaciju. Bila bi to velika šteta bez obzira što se radi o prijateljskoj utakmici. Ipak smo cijelu tekmu dominirali. Nismo stvorili previše izrazitih šansi, ali smo konstantno bili opasni i držali loptu u svom posjedu. Iz nekog razloga naši igrači su bili raspoloženi za igru pa smo vidjeli nekoliko odličnih i brzih akcija. Ponovno smo imali nekoliko udaraca izvan protivničkog šesnaesterca. To je stvar koja već postaje pravilo i ta nas tendencija u našoj igri može radovati. Grci jesu programirani na kontrašku igru, ali je zabrinjavajuće to što nam zadnja linija nije dovoljno disciplinirana u postavljanju offside zamki. Grci su svaki put bili u milimetarskom zaleđu, a to se nekad i neće svirati.

FORSIRANJE MRAVCA Ne bih da opet da kukam, ali ima još nekoliko sitnica u našoj igri koje su zabrinjavajuće ili čudne. Prva stvar je ta što nam kapetan Emir Spahić previše vodi igru. Razlog tome može biti i slaba pokretljivost para zadnjih veznih igrača, ali, bez obzira na to, Spaha nije čovjek, koji se treba družiti s loptom u mjeri u kojoj je to bio slučaj u utakmici s Grcima. Druga stvar je uporno forsiranje Adnana Mravca. OK, čovjek nas jeste spasio u 62. minuti kad je Samaras sam, pomalo neodlučno, ulazio u naš šesnaesterac, ali nejasno je zbog čega je na samom početku utakmice igrao na desnom boku. Umjesto da se učvršćuje i standardizira ionako problematična zadnja linija Sušić je posegnuo za nejasnim eksperimentom iako ne mogu tvrditi da je to izgledalo pretjerano loše. Nejasne su i polubočne pozicije koje igraju naši vezni igrači, unatoč tome što su bokovi podebljani sa po dva igrača. Ako su ideja izbacvanja krilnih igrača brzim pasovima u trokutu bek – zadnji vezni – krilo, to mi se čini OK (bilo je nekoliko takvih akcija u ovoj utakmici). No, to je stvar koja može funkcionirati samo na momente i nikako ne bi smjela biti koncepcijsko pravilo.

DOBRA ZADNJA LINIJA Haris Medunjanin djeluje sve sigurnije i sve više preuzima konce igre naše repke. To je dobra stvar, Medunjanin je pošten i radišan igrač, koji ima odličnu dugu loptu i on će iz utakmice u utakmicu biti sve veća kvaliteta. Raduje i lijevi bok na kojem se čini da Salihović i Lulić neće trebati dugo vremena da se uigraju. Po nekom mom sudu, a čini mi se da to i Sušić zamišlja, njih dvojica će se neprestano tijekom utakmice smjenjivati na bekovskoj, odnosno lijevoj krilnoj poziciji. To bi moglo poprilično zbunjivati protivničku odbranu. Dobitak je i igrač Spartak Naljčika, Adnan Zahirović. Djelovao je smireno i igrao bez komplikacija što je odlična stvar, obzirom na Rahimićeve godine. Edin Džeko je odigrao jednu jako poštenu utakmicu punu trke i borbe, a uputio je i nekoliko dalekometnih udaraca, koji su zujali tik pored grčke vratnice. Čini se da Premierleague polako ali sigurno Edina čini sve čvršćim u duelima. Mogli smo to vidjeti u stiuacijama kada ni trojici grčkih igrača nije polazilo za rukom da ga zaustave (u stvari jeste, ali rukama i fulovima). Mensur Mujdža je definitivno reprezentativni kvalitet. Borben je i siguran. Možda je najnevidljiviji bio Ermin Zec, ali imam dojam da je Džeki puno lakše igrati u paru s jednim tako brzim igračem, koji stalnim zujanjem ispred protivničke odbrane otvara prostor. Mislim da je ta opcija vrijedna razmišljanja. Raduje, naravno i povratak Saše Papca. Jako je lijepo da ga publika pozdravila ovacijama. Zadnja linija Mujdža, Spahić, Papac, Salihović zvuči i više nego dobro. A sad je konačno možemo i sastaviti (no, gajim bojazan, obzirom na večerašnji eksperiment, da će Sušić naći načina da tu ugura Adnana Mravca). Štilić i Bešić su ostavili prilično dobar dojam. Zvjezdan Misimović bi se ozbiljno trebao zabrinuti za svoj status obzirom da igra bez njega ide puno brže i tečnije. Ipak, vjerujem da će u ime starih zasluga Zvjezdan naći mjesto u prvih jedanaest, bez obzira što nije ni sjena igrača od prije par godina.

TOPLO-HLADNO Sve u svemu vidjeli smo jako dobru utakmicu naše reprezentacije. Svakako je dobro što smo Grcima održali nogometnu lekciju. Dobro je zbog kvalifikacija za brazilski Mundijal. Bilo je i puno vatre na terenu. Nekoliko oštrih startova i sukoba. Na momente sam zaboravljao da se radi o prijateljskoj utakmici. Takav nas pristup može i treba radovati. Dobro je da nam je odbrana stajala jako visoko i da razmak između linija u našoj ekipi ni jednog trenutka nije bio veći od 40-ak metara. Sve to počinje ličiti na nešto ozbiljno, no znalo se to događati i ranije. Samo da popravimo igru kroz sredinu, što bi se trebalo dogoditi povratkom Miralema Pjanića, i bit će to sasvim solidno. Naravno, bitno je i da u kontinuitetu igramo dobro, a ne po principu toplo hladno kao do sada. Igrači su nam nogometno pismeni. Selektor bi trebao dodati još popriličnu dozu psihičke stabilnosti i možemo se nadati jednom odlasku na veliko natjecanje. A jednom će valjda svanuti i taj dan. Ko zna, nakon večerašnje utakmice, možda to bude već iduće godine?

(zurnal.info)