EKOLOGIJA ILI KORUPCIJA: Ucjene, laži i opstrukcije zbog hidrocentrala u Travniku!

Vlada SBK je 2004 godine raspisala tender za dodjelu 40 koncesija za gradnju mini hidrocentrala. Grid BH pobjeđuje na 6 pozicija, a potom potipsuje ugovor za 4 koncesije. Sa jednom mini hidrocentralom nije bilo problema. Polovinom 2009 godine puštena je u rad ona na Prusačkoj rijeci.

"Volio bih da su današnjoj svečanosti prisustvovali oni koji su bili protivnici ovakvih elektrana, da su došli i vidjeli da se to može napraviti onako kako treba. Jedino dolaskom kapitala, ulaganjem i punjenjem budžeta, iskoristit ćemo na prave načine naše resurse, zaštititi vode i osigurati uslove za bolji život građana", izjavio je tom prilikom Huso Sušić, načelnik Općine Donji Vakuf.

Sedam godina kasnije zadovoljstvo općinara Donjeg Vakufa nije splasnulo. Ispoštovani su svi zakonski propisi o zaštiti životne sredine, obnovljen je lokalni vodovod, izvršeno djelomično deminiranje područja. Urađeni su i objekti za odmor izletnika.

“Grid BH je ispoštovao sve dogovoreno, redovno mjesečno plaća svoje obaveze i na taj projekt nemamo niti jednu primjedbu”, rekao je za Žurnal Adis Habib, pomoćnik načelnika za prostorno uređenje, katastar i imovinsko pravne poslove općine Donji Vakuf.

No, zadovoljstvo iskazano u Donjem Vakufu ne dijele u Travniku. Stanovnici mjesnih zajednica Višnjevo i Dub, na području između sela Mehurići i Gluva Bukovica potpisuju peticiju kojom ne dozvoljavaju firmi Grid BH izgradnju mini hidrocentrala na tom području.

“Tokom 2004., 2005. i 2006. Grid BH je na području gradnje 3 minihidrocentrale izvršio geodetska mjerenja i druga ispitavanja potreba za dobijanje dozvole. Tada niko od mještana nije imao primjedbe,” navodi direktor ove firme Hamdija Hadžić.

Tužbu potpisuju i umrli

Pravi problemi, prema Hadžiću, dolazili su i dolaze od travničkog advokata Adila Loze. U ime “Ekološkog udruženja Srednja Bosna”, čiji je Lozo bio i predsjednik, pokreće sudski spor. Bilo je bitno samo odugovlačiti cijeli proces, motivi će kasnije biti jasni. Zastupnici Grida BH uočili su da na listi potpisnika peticije ima osoba koje su umrle godinama prije kao i imena nepostojećih. Sve to Adila Lozu ne interesuje.

“Što se tiče firme Grid i njihovih internih istraga po kojima su oni došli do podataka da su potpisi dati u ime osoba koje nisu žive, nije mi poznato da je to tačno niti su te okolnosti meni interesantne. Te činjenice bi mogle, ako su tačne, biti poznate Tužilaštvu SBK, jer su akta koja su potpisana vjerovatno javne isprave u čiju se tačnost ne sumnja, dok se u provedenom postupku, a ne po nečijem mišljenju, ne dokaže da je njihov sadržaj netačan, “ naveo je Lozo u pisanom odgovoru Žurnalu.

Procesima koje je pokrenulo Lozino ekološko udruženje pod krinkom nezadovoljnih mještana, potrošene su više od 4 godine. Tek što su obezbjeđene okolinske dozvole za sve tri mini hidrocentrale, slijede nove opstrukcije. Grid BH pokreće proceduru za izdavanje urbanističke saglasnosti za prvu od 3 centrale. No tada Općinsko vijeće Travnik donosi odluku o proglašenju parka prirode tačno na lokaciji gdje je planirana izgradnja objekta!?

Po zakonu, takva odluka je u nadležnosti kantona, no presudili su glasovi vijećnika SDA. Za preostale dvije mini hidrocentrale tek su tokom 2013. i 2014. godine obezbjeđene dozvole zaključno sa urbanističkom saglasnosti.

“Tek kada su za sve tri MHE izdate okolinske dozvole, pokrenuti su upravni sporovi kod nadležnih sudova. Sva tri predmeta su nakon dugo vremena, 2010. te 2012.  godine riješena u korist Grid BH,  kaže Hamdija Hadžić.

Kada je trebalo preći na dobijanje građevinske dozvole, Adil Lozo je pokrenuo spor kod Ministarstva prostornog uređenja. Isposlovao je obnavljanje postupka dobijanja urbanističke dozvole.

Dozvole za stranački podobne

U međuvremenu, dok se za Grid BH osporavala izgradnja, na istom području instalirane su tri mini hidrocentrale drugih firmi. Niti za jednu od njih mještani, odnosno Lozino ekološko udruženje, nisu pravili smetnju. Dvije je izgradila firma u suvlasništvu bliskog rođaka bivšeg premijera SBK i aktuelnog direktora Razvojne banke FBiH Salke Selmana, koji i sam posjeduje firmu za proizvodnju i promet električne energije MiniWat, i slučajno ili ne namjeru da gradi mini hidrocentralu na rijeci Bila. Upravo je on bio organizator sastanka predstavnika firme Eskimo S2 i Grida BH.

“Oni su ponudili da od “Grid BH” preuzmu našu najveću mini hidrocentralu, a da bi zauzvrat dali koncesiju za neko drugo područje,” kaže direktor Hamdija Hadžić.

Uslovno zanimljivo jeste da je Eskimo S2 u mini centrali sagrađenoj na Biloj, obavila testnu fazu rada iako još nije imala ni građevinsku dozvolu, no kada su u pitanju štičenici Salke Selmana, za dozvole malo ko pita.

Pri tome su umjesto projektom planirane dvije ugradili tri turbine, sa drskim obrazloženjem da je bilo puno vode u koritu pa su instalirali još jednu. Kako, god, EP BiH ima plača struju iz tri turbine. Sve to pokazuje da na području SBK važi zakon onako kako ga provodi SDA i njihov partner HDZ BiH, kada im se interesi ne poklapaju.  Salku Selmana teško je pronaći, ali ni tada ne daje odgovore na neugodna pitanja. Adil Lozo negira da je pravni zastupnik svog zemljaka Salke Selmana i firme Eskimo S2.

“Nisam u mogućnosti da dajem odgovore na vaša pitanja. Kao prvo nisam punomoćnik privrednog subjekta koj navodite u vašim pitanjima. Nisam zastupnik nekog Eskima 2, a da jesam ne bi mogao davati podatke o svom klijentu, bez njegovog odobrenja što je određeno Zakonom o advokaturi u F BiH,”navodi Lozo u odgovoru Žurnalu.

Treća mini hidrocentrala zvana Moščani, napravljena je na rječici Kozici. Ni ona nije smetala Lozinim eko-aktivistima, kao što im ne smeta ni smeće koje se gomilalo na obalama Kozice i Bile (vidi sliku), niti je pokrenulo bilo kakvu akciju na njegovom uklanjanju.

Loše iskustvo sa ovom centralom, razlog je kasnijeg odnosa prema onima Grida BH, tvrdi Kadir Osmanović, predsjednik Savjeta MZ Višnjevo:

“Ona je najviše utjecala da je stav ljudi u Višnjevu i Dubi ovakav, ruglo u smislu da su ostavili onaj dio rijeke u najkritičnijem periodu faktički sušan, korito suho. Bilo je obećano da će uraditi dva putna pravca prema Dubu, prema Višnjevu  i ništa nije uradio. Na kraju smo to pokušali putem suda, ali smo izgubili taj spor.”

On, kao i ostali mještani nije bio svjestan da je upravo njihov eko-zaštitnik obezbjedio da se MHE Moščani izgradi bez problema, uvlačeći ih naknadno u nepotreban, unaprijed izgubljen sudski spor.

Stranka iznad države

Nije samo Lozo bio zadužen za opstrukcije Gridu BH. Sulejman Bečirević je rođak supruge Salke Selmana i dugogodišnji direktor Direkcija za ceste SBK. Odbio je Gridu BH dati cestovnu dozvolu uz argumentaciju kako se ne može graditi mini hidrocentrala u putnom pojasu 10 m od ceste. No, već pomenutoj Moščani, dozvolu je potpisao, iako je kod nje taj razmak samo 2-3 m (vidi sliku).

Nakon što se Grid BH žalio, drugostepeni organ, Ministarstvo privrede SBK izdaje dozvolu, no Bečirević (i to je moguće u BiH) pokreće upravni spor protiv svog nadležnog ministarstva !? Kantonalni sud Travnik prijavu naravno odbacuje, no Bečirević sa ulaganjima žalbi ne prestaje. Godinama su pod nadzorom Salke Selmana lični i stranački interesi u SBK iznad svega.

„ Salko Selman ima 3 vlastite firme: MiniWat, Colsa i Bila comerc. Naravno spekuliše se da on ima i određene udjele u nekim drugim firmama kao što su Eskimo, Energokul, Elektrovolt i drugim kojima je Selman kao premijer dodjeljivao koncesije za izgradnju mini hidrocentrala po ubrzanim procedurama, faktički po naštimanim konkursima, jer ima svoje ljude u Komisiji za dodjelu koncesija, tako da se prije raspisivanja konkursa zna ko će dobiti određene koncesije za određene mini hidrocentrale, “objašnjavao je svojevremeno Besim Ajanović, iz Uzbunjivača SBK i bivši sekretar KO SDA SBK.

Misteriozni članovi zakona

U međuvremenu, krijući se iza “narodnih interesa” i osporavajući Gridu BH gradnju mini hidrocentrale, Adil Lozo putem porodično povezane “Zemljoradničke zadruge Farma” na rijeci Bila otvara ribnjak, tačno između lokacija gdje treba biti Gridov vodozahvat i strojara. Upitan je način dobijanja vodne dozvole za ribnjak jer se nalazi ispod vodozahvata planirane mini hidrocentrale, što znači da u rijeci već teče biološki minimum koji se ne smije smanjivati. U dozvoli zapravo i ne piše koju će količinu ribnjak koristiti, što je obaveza na osnovu čega se obračunava naknada za korištenje vode. U obrazloženju dozvole, Ministarstvo šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede SBK se poziva na Zakon o vodama FBiH član 139, stav 2 tačku 8 koja u tekstu zakona uopće ne postoji !? Zanimljivo, niko nije pitao mještane okolnih mjesnih zajednica da li imaju nešto protiv izgradnje ribnjaka i ugrožavanja riibljeg fonda.

“To niko nije tražio od nas, ali pošto je on domaći čovjek…. Ja se inače bavim ribarstvom, tako da je ugrozio sigurno, Ne znam kako je došao do papira, znam da je njegova zemlja vlastita, ostalo ne znam..” kaže Kadir Osmanović, predsjednik Savjeta MZ Višnjevo. Osmanović dodaje i da su izmanipulisani na sve načine, ali ne želi otvoreno reći kako i od koga.

O problemu sa investitorima iz Njemačke i mogućem rješenju situacije, Žurnal je poslao upit i premijeru SBK Tahiru Lendi, istom onom koji je firmi Salke Selmana potpisao koncesiju za gradnju mini hidrocentrale na rijeci Bila.

Nakon nekoliko dana iz Lendinog kabineta rečeno je da je upit proslijeđen Ministarstvu šumarstva, poljoprivrede i vodoprivrede SBK. Umjesto odgovora na pitanje kako riješiti problem, iz ovog ministarstva tek detektuju problem:

„Na žalost, izgradnja ovih MHE je moguća tek nakon dobijanja akata za izgradnju, gdje postoje problemi istih.  Nadamo se uspješnoj relizaciji ovih MHE, jer mi imamo izražen interes za naplatom koncesione naknade u koncesionom periodu, a nakon toga ove MHE postaju vlasništvo Kantona. Podržavamo izgradnju i uspješan završetak ovih projekata,“ navedeno je u odgovoru Žurnalu.

Gotovo 10 godina spremna je 5 miliona vrijedna oprema za tri mini hidrocentrale. Nedavno su predstavnici Grida BiH na sastanku kojem je prisustvovao i ambasador Njemačke u BiH Christian Hellbach o svemu upoznali i federalnog ministra prostornog uređenja ministra Josipa Martića. Njemački investitor koji ima hiljade radnika, prihode koji se izražavaju u milijardama i posluje u 18 država, ovakve probleme ima samo u jednoj – BiH. A spreman je uložiti još desetine miliona KM. Ovdje bi plaćali i koncesije i druge obaveze tokom njenog korištenja, a u konačnici nakon 30 godina postrojenja prelaze u vlasništvo države.

(zurnal.info)