Glasam za „3 V“ predsjednika

Zvonko Bajagić sjeo je u kočije i krenuo u grad. Prethodno je u svom dvorištu svečano otkrio tablu sa napisom: TEŠKO BOGU S NAMA – KAKVI SMO. Osim Bogu, tog dana je postalo teško i vlaseničkim Bošnjacima. Svaki trenutak na vrata im je mogao pokucati Predrag Bastah. S nožem u ruci.

VEDAD

Devetogodišnji dječak - Bošnjak - imao je sreće. Bastah mu nije pokucao na vrata. Ni Dragan Nikolić Jenki nije navraćao. I zbog tog „propusta“ Kraljevićevih Jurišnika, dječak je s porodicom uspio pobjeći u Tuzlu. Za mjesec-dva javio se u podmladak Nogometng kluba „Zmaj od Bosne“. Onda je završio školu i, poput većine Podrinjaca, otišao u Ameriku. U Evropu se vratio kao VEDAD IBIŠEVIĆ. Fudbaler.

VLADAN

Nisam uspio saznati koliko se dječaka u banjalučkom porodilištu rodilo 17. maja '81. godine. Samo znam da je jedan od njih - Srbin - '98. godine počeo nogometnu karijeru u FK „Borac“. Kasnije je otišao u Obilić, potom u Crvenu zvezdu. Odigrao je tri utakmice na Marakani i vratio se u svoj Borac. U proljeće 2003. godine primio je jedan poziv. Onda je dugo razmišljao i, na kraju, pristao. U subotu, 6. septembra 2003. godine, presjekao je jednu loptu, potom je dodao do Barbareza, Sergej je šutirao, golman kratko odbio, i Bajramović je, onda, postigao gol. Pobijedili smo Norvešku na Bilinom Polju. Petnaest hiljada ljudi skandiralo je – VLADAN GRUJIĆ.

VLATKO

Kad upišete njegovo ime na Googleu, uputi će vas na Wikipedia. I tamo piše: Rođen  2. septembra 1962. godine u Bugojnu. Bosanskohercegovački nogometaš i trener. U nogometnoj reprezentaciji BiH igrao je od 1994. do 1997. Oproštajnu utakmicu odigrao je protiv reprezentacije Svijeta 2000. godine u Sarajevu. Od 1. marta 2002. godine do 1. januara 2007. godine bio je trener A reprezentacije BiH. U podacima ne piše da je Hrvat. Ne piše i da je prvi nebošnjak koji je obukao dres reprezentacije BiH. Piše: VLATKO GLAVAŠ. NOGOMETAŠ. U rubrici klubovi – navedena je „Fortuna“. Ili, u prevodu, sreća.

IN THE NAME OF...

No, znam da je Vlatko sad nesretan čovjek. Trudio se uzalud.

Vjerujem da je i Vladan Grujić sad nesretan. Za Vedada Ibiševića sam siguran. Nesretan je. Zbog tri predsjednika. Zbog srpskih, bošnjačkih, hrvatskih interesa, jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin, više se u svojoj državi neće moći baviti nogometom. I fudbalom. Bez obzira na to što je „lopta još okrugla“. I što svuda u svijetu fudbala i nogometa „danas može svako pobijediti svakoga“. Pa tako i kod nas. Gdje rekreativci pobijediše profesionalce. U ime Boga i Allaha. Kojima je teško s nama ovakvim kakvi smo.

(zurnal.info)