rodio se u poznatom stočarskom kraju
u Jablanici
Kada je došao u Mostar
Asim Kamačo mu je postavljao štapove
i učio ga da pravilno hoda.
Vaha, ti si u Veležu bio idol
i mi ti se klanjamo
Zato Vahide, kada ti je
račun u kafiću 8 KM
reci konobaru «u redu je»
a ne da uzimaš kusur
da platiš parking u Jablanici
(Pjesma o Vahidu)
Tako je o Vahi pisao rahmetli Mehmed Humačkić aka Meho Džeger. Vaha je istinska legenda mostarskog Veleža. Jedan od najvećih igrača koje je taj klub iznjedrio. A vjerovatno, pored Sule Repca (koji je za mostarski nogomet što je Luka Kaliterna za splitski) i Duška Bajevića, i najveći trener koji je prve nogometne korake naučio u Veležu. Igrao je u generaciji sa Bakom Sliškovićem. Njih dvojica zajedno su bili najveća opasnost za Veležove protivnike.
NE KVARITE DATUM
Upravo u doba Bake i Vahe zagrebački Dinamo doživio je najveći poraz u svojoj povijesti. Bilo je to pod Bijelim Brijegom tijekom Veležovog februarskog turnira 1980. godine. Rezultat je bio 9:2 u korist Veleža. Nakon te utakmice Dinamovi igrači se žalili Baki kako su tako katastrofalno izgubili zbog mamurluka, jer su, navodno, prethodnu noć “zaružili”. Baka ih je na to upitao: “A šta mislite gdje smo mi bili? U pozorištu?”. Utakmica je igrana 09.02., a kad su igrači Veleža zabili deveti gol cijeli je stadion skandirao “Ne kvarite datum! Ne kvarite datum!”
1981. godine Velež je osvojio prvi od dva kupa bivše države. Vaha je zabio odlučujući gol, a svi Veležovi navijači pali su na koljena kao da klanjaju i otpjevali, danas već legendarno “Vahideee, Vahideee!”.
Legendarna je i priča o Vahidovom samoranjavanju početkom rata. Ali od svih anegdota i priča ispričanih o Vahi meni je najdraža ona kad se, nakon što je potpisao ugovor sa PSG-om, iz Pariza vratio u Mostar. Sjedilo se u nekoj kafani i, kao i obično, uzdizalo mostarski duh i grad Mostar nebu pod oblake. Vaha je sve to slušao i, u jednom trenutku, mrtav ozbiljan izvalio: “Ljudi, mi moramo biti realni, Mostar je za Pariz jedno veliko selo!”
Još mi je jedna Vahina izjava ostala u sjećanju. Ta je poratna, dao ju je u vrijeme dok je vodio Lille. Pitao ga Ahmed Burić u jednom intervjuu zbog čega nije češće pozivan u reprezentaciju SFRJ, a on je na to mrtav hladan, k’o iz topa odgovorio: “Nije mi prezime moglo stati na beogradski semafor.”
Takav je valjda Vahid. Realan. Dobro, to možda i nije. Svakako je osebujna ličnost. Tvrd i radišan trener. A bogami i uspješan. Vjerovatno najuspješniji BH stručnjak u proteklom desetljećju. Iako ima pomalo čudne metode treniranja. Kad je, ovaj put kao trener, došao u PSG prva stvar koju je napravio jeste to da je prodao Ronaldinha. Ne voli, naš Vahid, zvijezde, iako je ovaj u tom trenutku bio najbolji igrač svijeta. O njegovim se uspjesima zna sve. Sve je napisano. O liku također. Komplicirana je to i konfliktna osoba. U svemu vidi zavjere. A sad se, iz samo njemu poznatih razloga, uvalio u najveću, što bi Dalmatinci rekli, kašetu brokava u svojoj karijeri.
VAHID U ZAGREBU
Kad je Velež dobio Dinama 9:2 Vaha je počinjao svoj uspon ka vrhu, a danas je potpisao trenerski ugovor sa Dinamom iz Zagreba. Ugovor je, zapravo, potpisao sa ZG kaubojem, također drčnim Hercegovcem Zdravkom Mamićem. A tko god prati nogomet zna se kako kod Mamića prolaze treneri. Otuda ona kašeta brokava. Dinamo Zagreb je za svakog trenera u posljednjem desetljećju upravo kašeta brokava. Sa gazdom dalekoistočnog tipa koji bi se miješao u apsolutno sve. On dovodi igrače, prodaje, sastavlja ekipu, motivira (to je učio od Ćire Blaževića i ta se vrsta motivacije zasniva na jebavanju majke igračima), ulazi u svlačionicu, polemizira s medijima (iako Dinamo ima zaposlenog glasnogovornika). Mamić je pravi balkanski showmen. Psuje u javnosti, omalovažava i vrijeđa novinare, bahati se u gradskim i državnim institucijama, određuje sudije za Dinamove utakmice i radi apsolutno sve što ga je volja. Naprosto, čovjek je idealan materijal za današnje medije. Incidentan je i s njim nikad nije dosadno. Savršen je za zgražanje “ćudoredne” hrvatske javnosti. Pravi primjer suvremenog balkanskog skorojevića.
Kad sam neki dan prvi put čuo za mogućnost da Vaha preuzme Dinamo, a poznavajući rigorozne Vahine metode, a i urođenu centarforsku i trenersku aroganciju, predvidio sam da će, ako Vaha potpiše za Dinamo, taj klub postati najzabavniji klub u Europi. Frcat će na sve strane. Konfliktan trener i još konfliktniji gazda. Trener koji radi na duge staze i gradi klub iz temelja po vlastitim metodama (šifra: Lille) i gazda koji želi trenutačne rezultate.
Vaha je tvrd, ne odustaje od svojih principa i takav teško da će dugo izdržati s Mamićem. Iako, Vaha je možda jedini lik koji može Mamića istjerati iz Dinama. Vahu BBB – i sigurno neće voljeti pa i ako dovede Ligu prvaka u Maksimir. To mu je kod Mamića plus. Zdravkec ne podnosi trenere koje navijači obožavaju.
Vahine ekipe obično igraju tvrdo, na rezultat što bi se reklo. Vaha ne voli zvijezde na terenu. A ni to kod Mamića ne prolazi. On bi i ovce i novce.
Vahide, što ti je ovo trebalo? To je pitanje koje me muči. Razumijem želju za dokazivanjem. Pokušaj da izgradi zdrav klub. Dinamo za to ima potencijala, ali Dinamo zadnjih godina nije zdrav. Dinamo je Zdravko. A Zdravku ne ide u prilog zdrav klub. U zdravom klubu sigurno neće biti mjesta za Zdravka.
I tak, bumo vidli, ne!?
Jebiga, Vaha je ušao u jednu kontroverznu fazu karijere. Morat će se dodvoravati hrvatskoj javnosti koja ne simpatizira njegovo javno djelovanje u proteklih dvadesetak godina. Pogotovo njegov odnos sa Ćirom Blaževićem. Već su počeli vaditi i podatke kako je Vahin brat Eno sudjelovao u zločinu u Doljanima. Puno puta će Vahid sam sebi uskočit u usta, jer nije mu bilo mrsko dohvatit se politike i prilično jasno dati do znanja što misli o kome. S druge strane imat će zadatak da stvori ekipu sposobnu za ulazak u Ligu prvaka. E, pa sretno mu.
UTJEHA
Ono što meni raspaljuje maštu jeste to što se Vahid vratio na Balkan. Sad nam je puno bliže. Puno bliže je i dan kad bismo ga mogli vidjeti na klupi reprezentacije BiH. A onda možda ponovno čuje ono legendarno “Vahideee, Vahideee!”. Čovjek lagano ulazi u sentimentalne godine, sigurno se uželio.
(zurnal.info)
">Vahid Halilhodžić, neizmjerljiva legenda,
rodio se u poznatom stočarskom kraju
u Jablanici
Kada je došao u Mostar
Asim Kamačo mu je postavljao štapove
i učio ga da pravilno hoda.
Vaha, ti si u Veležu bio idol
i mi ti se klanjamo
Zato Vahide, kada ti je
račun u kafiću 8 KM
reci konobaru «u redu je»
a ne da uzimaš kusur
da platiš parking u Jablanici
(Pjesma o Vahidu)
Tako je o Vahi pisao rahmetli Mehmed Humačkić aka Meho Džeger. Vaha je istinska legenda mostarskog Veleža. Jedan od najvećih igrača koje je taj klub iznjedrio. A vjerovatno, pored Sule Repca (koji je za mostarski nogomet što je Luka Kaliterna za splitski) i Duška Bajevića, i najveći trener koji je prve nogometne korake naučio u Veležu. Igrao je u generaciji sa Bakom Sliškovićem. Njih dvojica zajedno su bili najveća opasnost za Veležove protivnike.
NE KVARITE DATUM
Upravo u doba Bake i Vahe zagrebački Dinamo doživio je najveći poraz u svojoj povijesti. Bilo je to pod Bijelim Brijegom tijekom Veležovog februarskog turnira 1980. godine. Rezultat je bio 9:2 u korist Veleža. Nakon te utakmice Dinamovi igrači se žalili Baki kako su tako katastrofalno izgubili zbog mamurluka, jer su, navodno, prethodnu noć “zaružili”. Baka ih je na to upitao: “A šta mislite gdje smo mi bili? U pozorištu?”. Utakmica je igrana 09.02., a kad su igrači Veleža zabili deveti gol cijeli je stadion skandirao “Ne kvarite datum! Ne kvarite datum!”
1981. godine Velež je osvojio prvi od dva kupa bivše države. Vaha je zabio odlučujući gol, a svi Veležovi navijači pali su na koljena kao da klanjaju i otpjevali, danas već legendarno “Vahideee, Vahideee!”.
Legendarna je i priča o Vahidovom samoranjavanju početkom rata. Ali od svih anegdota i priča ispričanih o Vahi meni je najdraža ona kad se, nakon što je potpisao ugovor sa PSG-om, iz Pariza vratio u Mostar. Sjedilo se u nekoj kafani i, kao i obično, uzdizalo mostarski duh i grad Mostar nebu pod oblake. Vaha je sve to slušao i, u jednom trenutku, mrtav ozbiljan izvalio: “Ljudi, mi moramo biti realni, Mostar je za Pariz jedno veliko selo!”
Još mi je jedna Vahina izjava ostala u sjećanju. Ta je poratna, dao ju je u vrijeme dok je vodio Lille. Pitao ga Ahmed Burić u jednom intervjuu zbog čega nije češće pozivan u reprezentaciju SFRJ, a on je na to mrtav hladan, k’o iz topa odgovorio: “Nije mi prezime moglo stati na beogradski semafor.”
Takav je valjda Vahid. Realan. Dobro, to možda i nije. Svakako je osebujna ličnost. Tvrd i radišan trener. A bogami i uspješan. Vjerovatno najuspješniji BH stručnjak u proteklom desetljećju. Iako ima pomalo čudne metode treniranja. Kad je, ovaj put kao trener, došao u PSG prva stvar koju je napravio jeste to da je prodao Ronaldinha. Ne voli, naš Vahid, zvijezde, iako je ovaj u tom trenutku bio najbolji igrač svijeta. O njegovim se uspjesima zna sve. Sve je napisano. O liku također. Komplicirana je to i konfliktna osoba. U svemu vidi zavjere. A sad se, iz samo njemu poznatih razloga, uvalio u najveću, što bi Dalmatinci rekli, kašetu brokava u svojoj karijeri.
VAHID U ZAGREBU
Kad je Velež dobio Dinama 9:2 Vaha je počinjao svoj uspon ka vrhu, a danas je potpisao trenerski ugovor sa Dinamom iz Zagreba. Ugovor je, zapravo, potpisao sa ZG kaubojem, također drčnim Hercegovcem Zdravkom Mamićem. A tko god prati nogomet zna se kako kod Mamića prolaze treneri. Otuda ona kašeta brokava. Dinamo Zagreb je za svakog trenera u posljednjem desetljećju upravo kašeta brokava. Sa gazdom dalekoistočnog tipa koji bi se miješao u apsolutno sve. On dovodi igrače, prodaje, sastavlja ekipu, motivira (to je učio od Ćire Blaževića i ta se vrsta motivacije zasniva na jebavanju majke igračima), ulazi u svlačionicu, polemizira s medijima (iako Dinamo ima zaposlenog glasnogovornika). Mamić je pravi balkanski showmen. Psuje u javnosti, omalovažava i vrijeđa novinare, bahati se u gradskim i državnim institucijama, određuje sudije za Dinamove utakmice i radi apsolutno sve što ga je volja. Naprosto, čovjek je idealan materijal za današnje medije. Incidentan je i s njim nikad nije dosadno. Savršen je za zgražanje “ćudoredne” hrvatske javnosti. Pravi primjer suvremenog balkanskog skorojevića.
Kad sam neki dan prvi put čuo za mogućnost da Vaha preuzme Dinamo, a poznavajući rigorozne Vahine metode, a i urođenu centarforsku i trenersku aroganciju, predvidio sam da će, ako Vaha potpiše za Dinamo, taj klub postati najzabavniji klub u Europi. Frcat će na sve strane. Konfliktan trener i još konfliktniji gazda. Trener koji radi na duge staze i gradi klub iz temelja po vlastitim metodama (šifra: Lille) i gazda koji želi trenutačne rezultate.
Vaha je tvrd, ne odustaje od svojih principa i takav teško da će dugo izdržati s Mamićem. Iako, Vaha je možda jedini lik koji može Mamića istjerati iz Dinama. Vahu BBB – i sigurno neće voljeti pa i ako dovede Ligu prvaka u Maksimir. To mu je kod Mamića plus. Zdravkec ne podnosi trenere koje navijači obožavaju.
Vahine ekipe obično igraju tvrdo, na rezultat što bi se reklo. Vaha ne voli zvijezde na terenu. A ni to kod Mamića ne prolazi. On bi i ovce i novce.
Vahide, što ti je ovo trebalo? To je pitanje koje me muči. Razumijem želju za dokazivanjem. Pokušaj da izgradi zdrav klub. Dinamo za to ima potencijala, ali Dinamo zadnjih godina nije zdrav. Dinamo je Zdravko. A Zdravku ne ide u prilog zdrav klub. U zdravom klubu sigurno neće biti mjesta za Zdravka.
I tak, bumo vidli, ne!?
Jebiga, Vaha je ušao u jednu kontroverznu fazu karijere. Morat će se dodvoravati hrvatskoj javnosti koja ne simpatizira njegovo javno djelovanje u proteklih dvadesetak godina. Pogotovo njegov odnos sa Ćirom Blaževićem. Već su počeli vaditi i podatke kako je Vahin brat Eno sudjelovao u zločinu u Doljanima. Puno puta će Vahid sam sebi uskočit u usta, jer nije mu bilo mrsko dohvatit se politike i prilično jasno dati do znanja što misli o kome. S druge strane imat će zadatak da stvori ekipu sposobnu za ulazak u Ligu prvaka. E, pa sretno mu.
UTJEHA
Ono što meni raspaljuje maštu jeste to što se Vahid vratio na Balkan. Sad nam je puno bliže. Puno bliže je i dan kad bismo ga mogli vidjeti na klupi reprezentacije BiH. A onda možda ponovno čuje ono legendarno “Vahideee, Vahideee!”. Čovjek lagano ulazi u sentimentalne godine, sigurno se uželio.
(zurnal.info)
">Vahid Halilhodžić, neizmjerljiva legenda,
rodio se u poznatom stočarskom kraju
u Jablanici
Kada je došao u Mostar
Asim Kamačo mu je postavljao štapove
i učio ga da pravilno hoda.
Vaha, ti si u Veležu bio idol
i mi ti se klanjamo
Zato Vahide, kada ti je
račun u kafiću 8 KM
reci konobaru «u redu je»
a ne da uzimaš kusur
da platiš parking u Jablanici
(Pjesma o Vahidu)
Tako je o Vahi pisao rahmetli Mehmed Humačkić aka Meho Džeger. Vaha je istinska legenda mostarskog Veleža. Jedan od najvećih igrača koje je taj klub iznjedrio. A vjerovatno, pored Sule Repca (koji je za mostarski nogomet što je Luka Kaliterna za splitski) i Duška Bajevića, i najveći trener koji je prve nogometne korake naučio u Veležu. Igrao je u generaciji sa Bakom Sliškovićem. Njih dvojica zajedno su bili najveća opasnost za Veležove protivnike.
NE KVARITE DATUM
Upravo u doba Bake i Vahe zagrebački Dinamo doživio je najveći poraz u svojoj povijesti. Bilo je to pod Bijelim Brijegom tijekom Veležovog februarskog turnira 1980. godine. Rezultat je bio 9:2 u korist Veleža. Nakon te utakmice Dinamovi igrači se žalili Baki kako su tako katastrofalno izgubili zbog mamurluka, jer su, navodno, prethodnu noć “zaružili”. Baka ih je na to upitao: “A šta mislite gdje smo mi bili? U pozorištu?”. Utakmica je igrana 09.02., a kad su igrači Veleža zabili deveti gol cijeli je stadion skandirao “Ne kvarite datum! Ne kvarite datum!”
1981. godine Velež je osvojio prvi od dva kupa bivše države. Vaha je zabio odlučujući gol, a svi Veležovi navijači pali su na koljena kao da klanjaju i otpjevali, danas već legendarno “Vahideee, Vahideee!”.
Legendarna je i priča o Vahidovom samoranjavanju početkom rata. Ali od svih anegdota i priča ispričanih o Vahi meni je najdraža ona kad se, nakon što je potpisao ugovor sa PSG-om, iz Pariza vratio u Mostar. Sjedilo se u nekoj kafani i, kao i obično, uzdizalo mostarski duh i grad Mostar nebu pod oblake. Vaha je sve to slušao i, u jednom trenutku, mrtav ozbiljan izvalio: “Ljudi, mi moramo biti realni, Mostar je za Pariz jedno veliko selo!”
Još mi je jedna Vahina izjava ostala u sjećanju. Ta je poratna, dao ju je u vrijeme dok je vodio Lille. Pitao ga Ahmed Burić u jednom intervjuu zbog čega nije češće pozivan u reprezentaciju SFRJ, a on je na to mrtav hladan, k’o iz topa odgovorio: “Nije mi prezime moglo stati na beogradski semafor.”
Takav je valjda Vahid. Realan. Dobro, to možda i nije. Svakako je osebujna ličnost. Tvrd i radišan trener. A bogami i uspješan. Vjerovatno najuspješniji BH stručnjak u proteklom desetljećju. Iako ima pomalo čudne metode treniranja. Kad je, ovaj put kao trener, došao u PSG prva stvar koju je napravio jeste to da je prodao Ronaldinha. Ne voli, naš Vahid, zvijezde, iako je ovaj u tom trenutku bio najbolji igrač svijeta. O njegovim se uspjesima zna sve. Sve je napisano. O liku također. Komplicirana je to i konfliktna osoba. U svemu vidi zavjere. A sad se, iz samo njemu poznatih razloga, uvalio u najveću, što bi Dalmatinci rekli, kašetu brokava u svojoj karijeri.
VAHID U ZAGREBU
Kad je Velež dobio Dinama 9:2 Vaha je počinjao svoj uspon ka vrhu, a danas je potpisao trenerski ugovor sa Dinamom iz Zagreba. Ugovor je, zapravo, potpisao sa ZG kaubojem, također drčnim Hercegovcem Zdravkom Mamićem. A tko god prati nogomet zna se kako kod Mamića prolaze treneri. Otuda ona kašeta brokava. Dinamo Zagreb je za svakog trenera u posljednjem desetljećju upravo kašeta brokava. Sa gazdom dalekoistočnog tipa koji bi se miješao u apsolutno sve. On dovodi igrače, prodaje, sastavlja ekipu, motivira (to je učio od Ćire Blaževića i ta se vrsta motivacije zasniva na jebavanju majke igračima), ulazi u svlačionicu, polemizira s medijima (iako Dinamo ima zaposlenog glasnogovornika). Mamić je pravi balkanski showmen. Psuje u javnosti, omalovažava i vrijeđa novinare, bahati se u gradskim i državnim institucijama, određuje sudije za Dinamove utakmice i radi apsolutno sve što ga je volja. Naprosto, čovjek je idealan materijal za današnje medije. Incidentan je i s njim nikad nije dosadno. Savršen je za zgražanje “ćudoredne” hrvatske javnosti. Pravi primjer suvremenog balkanskog skorojevića.
Kad sam neki dan prvi put čuo za mogućnost da Vaha preuzme Dinamo, a poznavajući rigorozne Vahine metode, a i urođenu centarforsku i trenersku aroganciju, predvidio sam da će, ako Vaha potpiše za Dinamo, taj klub postati najzabavniji klub u Europi. Frcat će na sve strane. Konfliktan trener i još konfliktniji gazda. Trener koji radi na duge staze i gradi klub iz temelja po vlastitim metodama (šifra: Lille) i gazda koji želi trenutačne rezultate.
Vaha je tvrd, ne odustaje od svojih principa i takav teško da će dugo izdržati s Mamićem. Iako, Vaha je možda jedini lik koji može Mamića istjerati iz Dinama. Vahu BBB – i sigurno neće voljeti pa i ako dovede Ligu prvaka u Maksimir. To mu je kod Mamića plus. Zdravkec ne podnosi trenere koje navijači obožavaju.
Vahine ekipe obično igraju tvrdo, na rezultat što bi se reklo. Vaha ne voli zvijezde na terenu. A ni to kod Mamića ne prolazi. On bi i ovce i novce.
Vahide, što ti je ovo trebalo? To je pitanje koje me muči. Razumijem želju za dokazivanjem. Pokušaj da izgradi zdrav klub. Dinamo za to ima potencijala, ali Dinamo zadnjih godina nije zdrav. Dinamo je Zdravko. A Zdravku ne ide u prilog zdrav klub. U zdravom klubu sigurno neće biti mjesta za Zdravka.
I tak, bumo vidli, ne!?
Jebiga, Vaha je ušao u jednu kontroverznu fazu karijere. Morat će se dodvoravati hrvatskoj javnosti koja ne simpatizira njegovo javno djelovanje u proteklih dvadesetak godina. Pogotovo njegov odnos sa Ćirom Blaževićem. Već su počeli vaditi i podatke kako je Vahin brat Eno sudjelovao u zločinu u Doljanima. Puno puta će Vahid sam sebi uskočit u usta, jer nije mu bilo mrsko dohvatit se politike i prilično jasno dati do znanja što misli o kome. S druge strane imat će zadatak da stvori ekipu sposobnu za ulazak u Ligu prvaka. E, pa sretno mu.
UTJEHA
Ono što meni raspaljuje maštu jeste to što se Vahid vratio na Balkan. Sad nam je puno bliže. Puno bliže je i dan kad bismo ga mogli vidjeti na klupi reprezentacije BiH. A onda možda ponovno čuje ono legendarno “Vahideee, Vahideee!”. Čovjek lagano ulazi u sentimentalne godine, sigurno se uželio.
(zurnal.info)
">