Klub Žurnal
Alen Mešković na Copenhellu: Headbanging sa Larsom Ulrichom
Pisac Alen Mešković bio je na festivalu Copenhell : Prisjećam se festivala 2014. kada nas je tek 8.000 doživjelo Iron Maiden. Bila je to manje-više privatna zabava u odnosu na ovu masovnu posjećenost danas. A Štulić je jednom davno rekao – parafraziram: ”Sve je zanimljivo dok je avangarda – kršćanstvo, komunizam, rock'n'roll. Čim pokret postane masovan, suština se zagubi.”
Nakon dvogodišnje, pandemijske pauze održan je u Kopenhagenu jedanaesti po redu Copenhell, festival hard rock i metal muzike. Po prvi put u istoriji festivala program se odvijao cijela četiri dana i to sa line upom na kojem mu veći i stariji metal festivali u Evropi zasigurno zavide: Metallica, Iron Maiden, Judas Priest, Down, Korn, Mastodon, Mercyful Fate i Suicidal Tendencies samo su neka od imenaa ovogodišnjeg programa. Proširen je prostor festivala, dodana još jedna scena, povećan broj bendova i eventa. I dalje raste broj gostiju. Od 1.400 prodanih karata 2010. godine, preko 9.000 2014. i 25.000 2019. sada je dostigao rekordnih 35.000.
KAD POKRET POSTANE MASOVAN
Prisjećam se festivala 2014. kada nas je tek 8.000 doživjelo Iron Maiden. Bila je to manje-više privatna zabava u odnosu na ovu masovnu posjećenost danas. A Štulić je jednom davno rekao – parafraziram: ”Sve je zanimljivo dok je avangarda – kršćanstvo, komunizam, rock'n'roll. Čim pokret postane masovan, suština se zagubi.”
Ne prijeti li sada toliko popularnom Copenhellu ista opasnost?
Iz vođstva festivala ukazuju da su svjesni ovog problema.
”Naravno da zbog našeg porasta rizikujemo gubitak koherentnosti koji naša publika voli ”, govori mi jedan od organizatora u R.I.P.-u, nešto spokojnijoj launch zoni festivala.
”No, mi se i dalje trudimo da izađemo u sustret istinskim fanovima i našim vjernim gostima. Zato smo na primjer vijest o nastupu Metallice na ovogodišnjem festivalu objavili tek kada su sve karte bile rasprodane. Prosto nismo željeli da naši stalni gosti ostanu bez karte. Trudimo se, ukratko, i da zadržimo stari duh festivala, da damo mjesto mlađim bendovima i da ne privlačimo ljude koji bi došli da odgledaju samo taj jedan koncert.”
"Da li je istina da je Lars Ulrich bio na festivalu kao gost jedne godine i da je lideru festivala rekao 'Kad će već jednom ta pozivnica?' Tu glasinu sam čuo još 2018."
"Jeste. Ne znam koje su riječi tačno upotrijebljene, ali interesovanje je naravno bilo obostrano. Lars je zaista bio na festivalu kao gost i to više godina zaredom. Hodao je naokolo s kačketom, manje-više neprimjećen. I juče je skoro cijeli bend bio tu, gledali su između ostalog Down i gore na brdu headbangali s ruljom."
"Ma daj!"
"Ozbiljno, niko ih nije gnjavio. Pokoji pozdrav bi se čuo tu i tamo, i to bi bilo sve."
FESTIVALSKE KRIZE IDENTITETA
Festival se svih godina održava u prostoru bivšeg brodogradilišta B&W, koje je nekoć zapošljavalo 10.000 radnika. Idealan ambijent za uživanje u teškom metal soundu, a ujedno i simbol prelaska iz industrijskog društva u industriju doživljaja!
A u industriji doživljaja stvari se trenutno mijenjaju. Roskilde Festival, kojeg je 1970. pokrenula grupa danskih hipika nakon što su bili na slavnom Woodstocku '69, prije nekoliko godina je razmatrao statistiku o tome kako rock muziku nikad manje ljudi u njenoj istoriji nije slušalo. Od tada su krojili program podilazeći mlađoj publici raznoraznim pop i R&B-imenima na plakatu. Ove godine program je toliko bezličan i lišen velikih rock imena, da je na internetskoj stranici DBA – danskom pandanu OLX-a – cijelih 3.000 karata na prodaju ispod cijene. U dobra stara vremena bilo bi obratno: Karte bi se tjednima pred festival prodavale po duplo višim cijenama.
Dok je Roskilde, drugi evoropski festival po veličini, u krizi identiteta, omanji žanr-festival Copenhell, sa svojom dobrom organizacijom, izuzetnom medijskom promocijom i jasnIm programskim profilom ove godine dostigao je možda i svoj maksimum. Kamo dalje, rođače, nakon ovako sjajnog programa i s obzirom da su svi veći i značajniji bendovi već svirali na festivalu po dva puta? Bit će interesantNo, ako festival zadrži balans mlađih up-comming bendova i klasika s vrha plakata, starajući se i dalje da rodna zastupljenost izvođača ostane korektna.
Organizatori festivala procjenjuju da, s obzirom na dosadašnji uspjeh, imaju podršku 20.000 gostiju koji će doći bez obzira na programski sadržaj i – u danskim uslovima uvijek nepredvidive – vremenske prilike. Čini se zato da su jedine prijetnje festivalu njegov ogromni uspjeh i, ne daj bože, kakav novi pandemijski lockdown.
(zurnal.info)
