Hoćemo li zaboraviti pobjeđivati

Šestu utakmicu za redom reprezentacija Bosne i Hercegovine ne zna za pobjedu. OK, nije dramatično, mnogi će reći, ali to je sigurno stvar koja upozorava, jer ponajviše bi nas trebala zabrinjavati neefikasnost naše ekipe.

DŽEKINA ZVJEZDANA BOLEST

Beskrajno cijenim Edina Džeku, ali bojim se da u posljednjih nekoliko utakica u dresu reprezentacije počinje pokazivati simptome zvjezdane bolesti. Previše šeta, očekuje od drugih da trče za loptama koje on nije uspio zadržati i, generalno, premalo sudjeluje u igri našeg tima.

U Dublinu, objektivno, nismo trebali upisati poraz od desetkovanih Iraca. Prvo smo poluvrijeme odigrali prilično dobro, kombinirali i stvorili nekoliko polušansi. Posebno me se dojmila igrla Miralema Pjanića koji, kako vrijeme odmiče, izrasta u pravog kreatora igre. U prvom dijelu čak je i zadnja linija Pandža - Jahić djelovala solidno. Njih dvojica, svakako, vjerovatno zadnji put igraju u paru na stoperskim pozicijama. Međutim, u drugom poluvremenu se ponovo pokazuje da ćemo bez Elvira Rahimića uvijek imati ozbiljnih problema. Pokazalo se, naime, da je zadnja linija djelovala solidno dok god je ispred sebe imala popularnog Gargamela, a podbacio je i Sušićev eksperiment sa Zahirovićem na desnom boku. Jednostavno se po svemu vidjelo da dečko ne igra tu poziciju i da se katastrofalno postavlja pri ubačajima protivnika s kontra strane. Ponavljam: utakmica možda nije bitna, ali nas čekaju kvalifikacije u kojima Sušić i ekipa nemaju apsolutno nikakav alibi kojim bi mogli opravdati eventualni podbačaj. Imamo bit prvi u grupi i konačno otići na neko veliko natjecanje, a na stručnom stožeru i igračima je da se nose s tim očekivanjima i pritiskom.

IZNENAĐENJA MLADOSTI

O Asmiru Begoviću ne treba trošiti riječi. U njemu imamo pouzdanog čuvara mreže za narednih desetak godina. Pokazao je to i u Dublinu skinuvši dva zicera Ircima. A utakmicu vjerovatno ne bismo izgubili da igru nisu napustili Mujdža i Rahimić. Ibišević je odigrao pristojnu partiju. Isto tako i Misimović dok ga je služila snaga. Medunjanin je bio standardno dobar. Pozitivno iznenađenje, makar za mene, predstavlja Damir Vrančić čiju sam jedinu manu vidio u lošem postavljanju na visoke lopte koje dolaze iz protivničke odbrane. Dva tri puta je ušao previše pod loptu i time ispao iz igre u fazi kad nam odbrana još nije postavljena. Zadnjem veznom igraču takve se stvari ne bi smjele događati. Mladi igrač Vojvodine, Miroslav Stevanović, za mene je potpuno otkriće. Nije se previše naigrao, ali me pozitivno iznenadio drskim pristupom igri i brzinom koja nam je nasušno potrebna u veznom redu. Stojan Vranješ je u igru ušao kad nam se igra već potpuno raspala tako da je teško suditi koliko može ovaj momak. Mehmed Alispahić promašio je najbolju šansu koju smo imali na utakmici, ali svakako raduje način na koji je do šanse došao. Sam je izborio prostor i pucao pored gola. Možda je mogao gurnuti loptu do Edina Džeke koji je sam stajao na penalu, ali Alispahić je učinio ono što bi i većina igrača na njegovom mjestu.

Generalno, problem u našoj igri je prazna sredina u fazi napada. Tu kao da imamo najmanje rješenja što je čudno obzirom na to kakve igrače imamo. Ovo na što vam skrećem pažnju naročito se vidi pri izvođenju auta u fazi napada. Uvijek je ogroman prostor u sredini bez ijednog našeg igrača. I, po tko zna koji put ponavljam, premalo šutiramo s distance. A protiv Iraca se pokazalo da nam to može biti jedno od glavnih oružja pogotovo jer u ekipi imamo Miralema Pjanića.

ŠTA IMAJU IRCI

Sve u svemu, nije to bilo toliko loše koliko imam potrebu ukazati na neke nedostatke koji će nas protiv ozbiljnijih ekipa od Irske skupo koštati. Sve to može izgledati drugačije kad su u igri Spahić, Papac i Salihović. No, u ovakvim utakmicama moram tražiti rješenja pa kritike sigurno ne mogu odmoći.

Što se Iraca tiče izuzev prepoznatljive borbenosti i upornosti nisu pokazali baš puno. S ovkakvom igrom nemaju što tražiti na Euru protiv Španjolske, Italije i Hrvatske. No, njima je nedostajao O'Shea, nedostajao im je kapetan Given, Stephen Hunt uopće nije ulazio u igru. Kako god, Trapattoni ima još dosta posla ukoliko na Euru ima namjeru napraviti dobar rezultat. A, koliko god bio ikona, u odnosu na Longa i Waltersa, makar prema ovoj utakmici, Robbie Keane će se morati posebno boriti za svoje mjesto u ekipi. Najviše je svakako pokazao Aidan McGeady koji je potpuno izludio Lulića pa se i Damien Duff ima zabrinuti za svoj mjestoe. Za svoju predstavu McGeady je nagrađen ekitetom igrača utakmice. Snaga Irske leži i u nogama mladog McCleana tako da će Irci najopasniji biti u napadima s boka.

Sušić bi morao shvatiti da i prijateljske utakmice grade prijeko nam potreban pobjednički mentalitet. Nadam se da protiv Meksika nećemo upisati sedmu utakmicu bez pobjede u nizu, jer ćemo, u tom slučaju, imati ekipu koja već lagano zaboravlja kako je to pobijediti.

(zurnal.info)