HOROR U ATLANTI: Talentirani Meksikanci razbili indolentne Bosance

Meksiko definitivno ima najtalentiraniju generaciju u povijesti. Doduše, moje pamćenje seže do one sa Hugom Sanchezom iz 1986. kad su bili domaćini svjetskog prvenstva, ali mi se čini da Meksikanci nikad u povijesti nisu na okupu imali toliki broj talentiranih igrača.

Ono što je Meksiko demonstrirao protiv Bosne i Hercegovine, u impresivnom ambijentu Georgia Domea u Atlanti, bio je pomalo divlji, „indijanski“ nogomet. Nema tu discipliniranog nogometa poput onog što su igrali pod bivšim izbornikom Javierom Aguierom, ali treba imati na umu da je sinoćnja utakmica bila debi njihovog novog trenera Manuela De La Torrea.

SELEKTOR BEZ INTEGRITETA

Pobjeda Meksika protiv BiH bila manje-više glatka. Imali su posjed lopte na svojoj strani, nekakav divlji ritam, više okomitosti, drskosti i hrabrosti. Na koncu, zabili su što su morali i to je bilo sasvim dovoljno. Obzirom je bila riječ o prijateljskoj utakmici treba istaknuti da je tempo igre bio iznenađujuće visok, a tu se BiH, po pravilu, slabo snalazi.

Nas što se tiče, nastavili smo rasprodavati i ono malo teško stečenog ugleda za koji smo se izborili proteklih godina. Bila je ovo sasvim nepotrebna utakmica. Jedan moj prijatelj ispravno je ustvrdio da bi bolje bilo da su se našli u Međugorju i održali nekoliko kvalitetnih treninga. Organizirati prijateljsku utakmicu na drugom kontinentu dok traje većina uglednih europskih liga i dok su istočnoeuropski klubovi u završnoj fazi priprema može samo gomila bandita poput oviih koji sjede u N/FS BiH. Pristati na takvu utakmicu može samo budalast selektor bez integriteta kakav je, očito, Safet Sušić. Otići na pripremnu tekmu sa samo 15 igrača može samo ovaj iz prethodne rečenice. A sjetimo se primjera Mehe Kodre. On je upravo zbog jedne nepotrebne utakmice odstupio sa mjesta selektora.

Sušić je zbog ove utakmice ušao u sukob s nekolicinom bitnih igrača i još jednom pokazao da je potpuno izgubljen slučaj. Džeku se, naravno, nije diralo, ali zato se osula paljba po Ibričiću. Ne tolerirati neodlazak na daleki put momku, koji prolazi prve pripreme s novim klubom je bezobrazno. Nabacivati se blatom na jedinog ozbiljnog golmana kojeg imamo u trenutku kad je ovaj čvrsto prigrabio mjesto prvog vratara engleskog Stokea je isto tako sumanuto i neproračunato. Begoviću bi izostanak sa samo par treninga i jedne utakmice mogao značiti povratak na klupu što nije u interesu golbetroteru Sušiću i reprezentaciji. Ovim smo dobili raskol među igračima, bez obzira na njihov osobni značaj za reprezentaciju. Dobili smo selektora zavađenog s nekoliko igrača. Ukratko, dobili smo par stvari koje nam nikako ne trebaju. Osim par sto tisuća dolara u kasi sjecikesa iz Saveza sve drugo je potpuno promašeno: izbor protivnika, odabir kontinenta(na stranu to što je američka BH dijaspora imala priliku vidjeti svoje ljubimce) i, na koncu, igra. Igra je bila potpuno promašena.

STRAVA I UŽAS

Već nekoliko utakmica pod Sušićem BH ekipa u prilike ulazi isključivo na mišiće. Prilike ne rađa posjed lopte i dominacija. Nikad nisu plod uigranih akcija. Formacija i pozicije pojedinih igrača su krajnje nejasni. U odbrani vlada konfuzija. U sredini rasulo. Napad je samim tim odsječen. Hasagić je golman klaun koji na svakoj utakmici zakuha nekoliko prilika za protivnika. Odavno ga je trebalo otpisati. Zbog čega ga se forsira to vjerovatno ni njemu samom nije jasno, jer imam dojam da nam je odbrana nesigurna i iz razloga što ne vjeruju golmanu. U toj situaciji još više dolazi do izražaja nepotrebnost sukoba s Asmirom Begovićem. Isto tako, Misimović odavno nije ni sjena igračine kakvu pamtimo, a tu treba naglasiti koliko je bedasto bacati drvlje i kamenje na dobrog momka Ibričića.

Iskreno, žao mi je igrača. Čini mi se da oni rade ono što im je trener rekao. A to je izgleda jako malo. Formacijom i rasporedom igrača ugušio je njihove vrline umjesto da ih istakne. Lako se unervoze i gube lopte što je opet produkt toga što igraju u nejasnoj formaciji i na neprirodnim pozicijama. Motivacija im je niska što opet spada u domen trenera. Pustite priče kao: pa igraju za svoju zemlju što će im motivacija!? Nismo mi taj mentalitet, ni igri ni životu ne pristupamo na taj način.

No, ne treba plakati nad prolivenim mlijekom. Unatoč tome što nam se ugled još jednom okrnjio. Unatoč tome što nam se sa ovakvom skupinom igrača to ne bi smjelo događati. Što sad!? Past ćemo za par mjesta na FIFA ljestvici. Imamo sukobljenu svlačionicu i igrače sukobljene sa izbornikom. Imamo izbornika koji je izgubio kompas. Pred sobom imamo odlučujuće kvalifikacijske utakmice. Strava i užas. Ništa novo pod neonom.

(zurnal.info)