Hronologija propasti KK “Borac”

Košarkaški klub “Borac” Banjaluka trenutno se nalazi u donjem dijelu Premijer lige i prijeti mu ispadanje u Prvu ligu Republike Srpske. Ponovo. Nizanje neuspjeha u dvorani Borik, iz utakmice u utakmicu, prati sve manje “zaluđenika”, tek pedesetak po utakmici, uglavnom rodbine i djevojaka košarkaš. Ali to nije najveći problem najuspješnijeg banjalučkog košarkaškog kluba i prvog šampiona Bosne i Hercegovine. Borcu je blokiran račun. Ponovo.

MILIONSKI DUG

Situacija nije nimalo prijatna, ali je očekivana. Nakon svega što nam se izdešavalo u poslednjem periodu, prekida saradnje sa generalnim sponzorom i silnih problema sa kojima smo ušli u sezonu moglo se pretpostaviti da će do ovoga kad tad doći. Dugovanja su velika, ali o ciframa ne bih da govorim, priča direktor kluba Miroslav Dojčinović.

Na adresu banjalučkog premijerligaša u poslednjih nekoliko dana pristiglo je nekoliko sudskih presuda po kojima ovaj klub, bivšim igračima (koji su klub tužili zbog neisplaćenih plata), mora da isplati ukupno dvadeset hiljada maraka. Borac taj novac nema, račun mu je blokiran, a zbog čitave ujdurme odgođena je, pa naknadno odigrana, utakmica protiv sarajevske Bosne.

Kako saznajemo, ukupan dug kluba, koji se pod raznim upravama gomilao godinama, iznosi milion i pedeset i dvije hiljade maraka. Probleme je multipliciralo i otkazivanje dalje saradnje od generalnog sponzora, banjalučke pivare, u avgustu ove godine.

A nije sve bilo ovako crno.

Tadašnji “Borac Nektar” 2000. osvaja prvenstvo BiH i postaje prvi šampion zajedničkog košarkaškog prvenstva. Klub dvije sezone dosta uspješno igra u Kupu Radivoja Koraća i Kupu Saporte (nekadašnja evropska takmičenja), u kojem je jedne sezone Borac dogurao do osmine finala. Velike uspjehe, u to vrijeme, uglavnom je finansijski obezbjeđivala banjalučka pivara kao najveći sponzor kluba. Budžet Borca iznosio je gotovo milion maraka, koliko sada iznosi ukupan dug.

Već 2003. godine, svega sezonu ili dvije nakon uspješnih takmičenja po Evropi, na vrata “Borac Nektara” stižu prvi problemi. Klub ostaje, gotovo neobjašnjivo, bez ogromne većine sponzora. Podršku otkazuje i grad Banjaluka, a klub biva primoran da se odrekne imena, i zarad povećanja ugovora sa jedinim preostalim sponzorom, ponese ime “Banjalučka Pivara”. Promjena imena nije bila spasonosno rješenje i klub u sezoni 2005/06 ispada u niži rang takmičenja, Prvu ligu Republike Srpske. Nakon toga, drugi tim Pivare koji se zvao “Nektar”, preuzima staro ime kluba i postaje “Borac”, a klub pod imenom “Banjalučka pivara” prestaje da postoji.

Novi “Borac” naslijedio je sve od starog “Borca”, osim dugova (slična situacija dogodila se ove godine u Beogradu u slučaju “Crvena zvezda”). Novi klub “Borac”, ekspresno se 2007. vraća u Premijer ligu BiH, a te godine dobija i novu upravu. Na mjesto direktora dolazi Slobodan Simović, a predsjednička fotelja pripala je ministru zdravlja Republike Srpske, nekada košarkašu, Ranku Škrbiću. Skupština grada Banjaluka, na prijedlog gradskih vlasti, usvojila je projekat evropski “Borac”. U klub su ponovo počele da se slivaju pare.

IZ EVROPE U DŽEPOVE

Međutim, kako tvrdi izvor Žurnala, ugovori sa igračima, koje je nova uprava dovodila u klub, bili su prenapuhani, a igrači nisu isplaćivani po ugovorima. Dugovi su se gomilali. Ogroman novac, uprava na čelu sa Simovićem, trošila je i na reprezentaciju, tako da je u tri godine njihovog upravljanja dug dostigao milionski iznos. Osnovane su sumnje da je dobar dio sredstava koja su stigla u klub otišao u privatne džepove.

Od projekta evropski “Borac” nije bilo ništa. Ministar zdravlja Škrbić sa mjesta predsjednika kluba povukao se nakon samo godinu dana. Od njegovog predsjednikovanja klub nije imao mnogo koristi. Ono što bode oči u čitavoj priči oko gomilanja duga je činjenica da ni jedan član Uprave, na čelu sa Slobodanom Simovićem, nije odgovarao za nanošenje ogromne štete klubu niti je pitanje odgovornosti uopšte pokrenuto pred bilo kojom nadležnom institucijom. Slobodan Simović sada je profesor na banjalučkom fakultetu za fizičku kulturu.

Borac je, nakon što je bivša uprava finansijski upropastila klub, (a zatim ga jednostavno napustila), relativno normalno funkcionisao, dok nisu počele da pristižu sudske presude u korist igrača, koji su tužili klub. Presude koje su već stigle neće biti i jedine. Kako saznajemo, na adresu kluba stići će uskoro još nekoliko presuda u iznosu od pedeset do stotinu hiljada maraka.

Istovremeno, (slučajno ili ne), sa propašću banjalučkog košarkaškog kluba, razvija se KK “Igokea” u Laktašima, odnosno Aleksandrovcu.

“Igokea” je dobila samo u prošloj godini finansijsku injekciju ministarstva sporta od pola miliona maraka, a godinama unazad ima budžet i po nekoliko puta veći od osporavanog “Borčevog” miliona iz vremena igranja u Evropi. “Igokea” je dobila novu dvoranu u Laktašima, i po svemu je (iako neuporedivo mlađi, i manje popularan klub), ispred “Borca”.

“Igokea” je miljenik vladajućeg SNSD-a, prije svega predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a animozitet između “Borca” i “Igokee”, te navijača “Borca” i predsjednika Dodika, traje desetak godina. Od vremena kada su “Borac” i “Igokea” igrali mečeve pune napetosti u prepunoj dvorani Borik. Upamćen je ostao incident iz aprila 2000. godine kada “Igokea” savladala “Borac” i osvojila titulu prvaka RS: navijači banjalučkog kluba vrijeđali su tadašnjeg premijera Dodika, nakon čega su reagovali ljudi iz obezbjeđenja i pretukli, uglavnom, maloljetne navijače.

Milorad Dodik kasnije se izvinjavao, ali ogromna šteta je učinjena.

Sva ta dešavanja možda i nemaju veze sa posrtanjem “Borca”, ali je činjenica da nakon toga počinje definitivna košarkaška i svaka druga propast ovog, nekada moćnog, kluba.

(zurnal.info)