Ja i dalje vjerujem u čuda

PREMIJER LIGA BiH

U sezoni 2010./2011. pratili smo još jedno jadno i kukavno izdanje domaće lige. Besmislena sama po sebi naša je Liga posljednjih par mjeseci bila stopostotno uzaludna, tako se makar činilo dok je mač suspenzije visio nad glavom N/FS BiH. Na koncu, klubovi, koji su to zaslužili, igrat će Europi.

O kvaliteti igre ne treba trošiti puno riječi. Većinom jad i čemer osim ako izuzmemo par okršaja, koji su igrom i tempom bili na razini četvrte njemačke lige. Takvi su bili okršaji između sarajevskog Željezničara i banjalučkog Borca. Bilo je malo glave i malo repa u tim utakmicama. Ali spektakla kakav nam pružaju loptački okršaji u euro ligama ni u tragovima.

Mostarski klubovi su nekako izborili ostanak iako su većinu sezone proveli u opasnoj zoni. Zenički Čelik kao i obično nije ispunio najavljivane ambicije. Pozitivno je iznenadio sarajevski Olimpik, koji se, sad za sad, čini ozbiljnim projektom u razvoju. Turbulentno je bilo na Koševu, uglavnom u kancelarijama gdje se vode dvorske borbe. A na terenu depresija.

Na koncu, Borac je postao prvak BiH. Prvi put u povijesti banjalučki nogometaši podigli su pehar namijenjen prvaku države. U cijelom nogometnom kaosu u BiH teško je reći što je zasluženo, a što politički instruirano. No, po svemu prikazanom čini se da je Borac posljednje dvije godine, uz Željezničar, najozbiljnija ekipa u Bosni i Hercegovini. Ne treba zaboraviti ni Široki Brijeg, koji se prometnuo u najveću konstantu BH nogometa.

Novi trener Borca je Zvjezdan Cvjetković, veliko nogometno ime bivše države. On će voditi Banjalučane u pretkolima Lige prvaka. Neka mu je sretno. S druge strane terena u Ligi prvaka stajat će Maccabi Haifa. Teško premostiva prepreka, ali ekipa protiv koje se može izbjeći blamaža. A blamaža je uvijek moguća pogotovo ako uzmemo u obzir nedostatak iskustva banjalučkog kluba u euro natjecanjima.

U kontekstu spašavanja ex YU nogometa sve češće se priča o regionalnoj ligi. Ipak, kad pogledamo Partizan, Zvezdu, Dinamo, Hajduk, Vojvodinu pa i Maribor ja tu ne vidim hajra za naše klubove, koji mi se po svemu čine potpuno inferiorni navedenim klubovima. U dvadeset godina odnos snaga je dramatično promijenjen i u regionalnom i u euro kontekstu.

Nama ostaje nada će jednog lijepog dana naša liga bit igrana na pristojnim stadionima, da klubovi više neće biti politički instrumenti te da ćemo gledati pošten i borben nogomet pun sportske motivacije. Iskreno, sve ovo do sada meni ne liči ni na šta. I dalje mislim da je izlaz u amaterizaciji sporta, jer i sportu kao i mnogim drugim stvarima u našoj državi, prije svega treba vratiti izvorni smisao.

REPREZENTACIJA

Evo najbolnije točke. Opet smo preuzeli princip toplo - hladno, malo 'nako, malo jadno. No, iskren da budem, kako sam se nadao dobro smo se udali.

Prije svega, nismo suspendirani. Druga dobra stvar je da smo još uvijek u igri da izborimo baraž za predstojeće europsko prvenstvo. No, toliko smo nada potrošili da se katkad uhvatim kako želim da se rješimo bijede čim prije i prestanemo se mučiti nadanjima i bolnim neuspjesima. Lakše je podnijeti neuspjeh kad si totalno u banani nego onda kad ti je do uspjeha falio još samo jedan korak. Izgleda mitski porazi postaju najkonstantniji dio naše nogometne povijesti. Divni gubitnici, rekli bi neki matori pisci. Sve OK, ali da bi bio lijep u porazu, trebaš biti poražen uzdignute glave, a mi često ponižavamo i sami sebe.

Ključ leži u utakmicama s Bjelorusijom. Moramo ih dobiti u obje utakmice, jer su oni u srazu s favoriziranim Francuzima ostvarili golemu prednost dok se mi s ovakvim pristupom i mentalitetom protiv Francuza teško čemu možemo nadati. Igrački, mislim da smo bolji od Bjelorusa, ali to u našem slučaju ne znači ništa. Uostalom, pobjedu donosi ne samo igračka karizma i znanje, već i borbenost i timski duh. A toga nam često manjka.

Povratak Ivice Osima i još nekih legendi u naš nogomet obećava bolje dane, ali niti oni ne mogu ništa učiniti preko noći.

Ali ja i dalje vjerujem u čuda. To je sastavni dio navijačkog habitusa. Ostaje nam nada. A znate kad ona umire. Pogotovo kod navijača.

PRELAZNI ROK

Sezona je u Europi završena. Ovih dana nas zabavljaju vijesti o transferima igrača i trenera najboljih euro klubova. Iz naše perspektive sve to izgleda kao bajka.

U regiji je, kao i obično, najaktivniji zagrebački Dinamo, koji uvijek najavljuje Ligu prvaka pa se odmah na startu stropošta u balkansko blato. Ipak, čini se da su zagrebački modri ovaj put ozbiljno zagrizli. Vratili su u Hrvatsku Domagoja Vidu iz Bayera. Najavljuju kapetana naše reprezentacije Emira Spahića i ono što je za njih najčudnije, do sada nikog nisu prodali. Hajduk iskompleksiranim Dinamovom dominacijom pokušava nemoguće, a to je dovesti ozbiljna pojačanja bez ozbiljnog novca. No, i oni su potpisali mladog reprezentativca Portugala Limu. A izgleda da će na Poljud sletjeti i Nikola Sarić ni manje ni više nego dosadašnji igrač B ekipe Liverpoola. Dečko je to koji je do seniorskog uzrasta mnogo obećavao. No, par ozljeda usporilo je njegov razvoj, a priliku za novi uzlet vidi u Hajduku. Nama je zanimljivo da je Sarić rođeni Sarajlija i katkad je spominjan u kontekstu BH reprezentacije.

Mercato u BiH malo koga zanima. Tek nešto više pažnje pobudili su potpis negdašnjeg BH reprezentativca Admira Vladavića za sarajevski Olimpic, već pomenuti dolazak Zvjezdana Cvjetkovića na kormilo banjalučkog Borca te potpis mladog Gorana Zakarića za Dinamo.

U Europi ludilo. To se ne može u potpunosti pohvatati. Na otoku se trgaju za Luku Modrića. Makar tako pišu hrvatski mediji. Liverpool najavljluje mladog Jordana Hendersona kao nasljednika Stevie G-ija i za njega je Sunderlandu iskrcao 22,8 milijuna eura. U kontekstu najspektakularnijih transfera najčešće se pominju Pastore, Fabregas, Neymar, Falcao, Tevez, Sneijder, Kaka i Aguero.

Neymar je navodno već sve dogovorio sa Realom iz Madrida, a čileanski Ronaldo, Alexis Sanchez iz Udinesea već se par dana pominje kao novo pojačanje Barcelone. Barcelona je kažu glasine već dogovorila i Rossija iz Villareala. Na što će to ličiti boga pitaj. Barcin bolid je sve bolji, a svima se čini da vožnja više ne može biti bolja. No, tko zna kako sve to može izgledati sa Sanchezom i Rossijem. Nadam se Pep Guardiola.

Najveća sapunica ispisuje se kao i svakog ljeta oko Cesca Fabregasa. Zahvalan Arsenalu, nostalgičan za Barcelonom, na kraju bi mogao završiti u Realu iz Madrida i to kao dio osvetničkog plana madridskih klupskih vlastodržaca.

Senad Lulić je svojim igrama zaslužio potpis za rimski Lazio. To je definitivno transfer života za ovog odličnog i poštenog bočnog igrača. U Laziju može samo napredovati. A to je prijeko potrebno i našoj reprezentaciji.

Najveći trenerski ulov najavljuje Chelsea. Andre Villas Boas, dosadašnji trener ovosezonskog spektakularnog Porta, u transferu vrijednom 15 milijuna eura trebao bi biti najveće ovoljetno pojašanje na Stamford Bridgeu.

COPA AMERICA

Ovih dana pomalo nas je zabavljao GOLD CUP, koji se igra u SAD-u između reprezentacija Srednje i Sjeverne Amerike. No, svaka čast Gold Cupu, ali ono što nas ima radovati jeste još jedno veliko ljetno natjecanje.

Za nekoliko dana u Argentini počinje COPA AMERICA, prvenstvo Južne Amerike. Argentina, Brazil, Urugvaj, Paragvaj i Čile obećavaju istinski spektakl u ovom nogometno sušnom periodu. Messi, Cavani, Neymar, Forlan, Cardozo, Sanchez, Falcao narednih dana će se boriti za titulu najboljeg u Južnoj Americi. Nadajmo se da će nas neka od silnih sportskih televizija obradovati prenosima ovog takmičenja da i mi, običan navijački narod, lakše prebolimo pripreme za novu sezonu.

(zurnal.info)