RUSKI SOLARI NA HERCEGOVAČKOJ ZEMLJI: Kako su Franjo Takač i Šišovići prodali firmu ekipi povezanoj s tvrtkom Velesstroy

U četvrtak, 11. srpnja 2024. godine, u ured mostarskog notara Alkana Mujića ulaze sveučilišni profesor iz Mostara, Franjo Takač, i nepoznati muškarac te zaključuju ugovor o zajmu, kojim će, kako ćemo kasnije dokazati, tvrtku Enersol – koja gradi solarnu elektranu u Miljkovićima kod Mostara – predati u ruke osoba izravno povezanih sa sankcioniranom ruskom kompanijom bliskom Vladimiru Putinu.

No, vratimo se jedan dan unatrag. Notaru Alkanu Mujiću lik i djelo Franje Takača nisu bili nepoznati, budući da se dan ranije, 10. srpnja 2024. na vratima njegovog ureda pojavio sa Zrinkom Pavković iz poznate posuške mesarske obitelji Šišović.

Šišović odustao od gradnje, no ne i od preprodaje

Naime, dozvole i koncesiju od Grada Mostara i Vlade HNŽ najprije je dobila tvrtka Energo Sunce vlasnice i zastupnice Zrinke Pavković, registirirana na adresi Malucanovići 8 u Posušju. U lipnju 2023. koncesija se prenosi na tvrtku Enersol iz Posušja, registriranu na istoj adresi i s istim vlasnikom/zastupnikom, i temeljnim kapitalom od 5000 KM.

Prema ugovoru o koncesiji, planirana je izgradnja elektroenergetskih objekata FNE Energo MI rednih brojeva od 1 do 6, svaka instalirane snage od po 999,99 kW.

Obitelj Šišović ipak nakon održane javne rasprave sa mještanima MZ Miljkovići koji su bili jedinstvenog stava da se protive gradnji solarnih elektrana iznad svojih kuća u travnju 2024. godine izjavljuje kako odustaje od gradnje unatoč ishodovanim dozvolama.

Franjo Takač niotkud se pojavio kao investitor

Mještani su odahnuli, no njihovo olakšanje kratko je potrajalo. U listopadu 2024. mještane je šokirao prizor teške mehanizacije na lokalitetu solarne elektrane koja je počela ravnati teren. Kao investitor isturen je pročelnik Studija novinarstva na Sveučilištu u Mostaru, Franjo Takač.

Hercegovina.info sada donosi kronologiju događaja. Naime, Šišović, iako je obećao da neće graditi, mještanima nije obećao da neće prodati tvrtku drugim investitorima. Upravo to se i dogodilo. Franjo Takač za iznos od 3250 KM od Šišovića kupuje udio od 65% u Enersolu. Zrinka Pavković ostaje zastupnica i vlasnica 35% kompanije.

Što se događalo u uredu Alkana Mujića?

Njih dvoje u ured Alkana Mujića dolaze 10. srpnja sa zahtjevom da Takač otkupi od Zrinke Pavković i preostalih 35% vlasničkog udjela. Za taj udio koji u temeljnom kapitalu iznosi 1750 KM, Takač se obvezuje isplatiti Pavkoviće-Šišoviće sa 782.332 KM, odnosno 400.000 eura, čime ulazi u stopostotni posjed tvrtke Enersol i svih njezinih poslova.

Franjo Takač bio je jedini vlasnik ove tvrtke jedva 24 sata. Nakon druge posjete notarskom uredu Alkan Mujić, 11. srpnja 95% udjela prodao je ekipi povezanoj s ruskim građevinsko-energetskim gigantom, tvrtkom Velesstroy.

Nepoznati muškarac s početka priče bio je Ranko Medan iz Ljubinja. Medan se kod notara pojavio sa četiri punomoći izdane u Veleposlanstvu BiH u Moskvi. Za ulazak u posao ovlastili su ga redom Radovan Medan iz Ljubinja, Jovana Jeličić iz Valjeva (Srbija), Zoran Fržović iz Novog Sada (Srbija) i Darko Medan iz Ljubinja, svi nastanjeni u Rusiji.

Dakle, sva četiri kupca Enersola u tom trenutku nalazila su se u Moskvi.

Jedna od Punomoći, koja je izdana i ovjerena dva dana ranije, 9. srpnja u Moskvi navodi kako njome punomoćnik stječe ovlasti da u ime i za račun zajmodavatelja sudjeluje u postupku zaključenja Ugovora o zajmu. Prema ovom ugovoru iznos zajma definiran je kao 903.593,46 KM, što odgovara 462.000,00 EUR prema tečaju Centralne banke BiH. Povrat zajma bit će izvršen ne u novcu, već kroz ustupanje 31,66% udjela u društvu Enersol d.o.o., sa sjedištem u Posušju.

Prema potpisanom ugovoru, zajmoprimatelj (Franjo Takač) se obvezuje da će zajmodavateljima, umjesto vraćanja primljenog novčanog zajma u novcu, ustupiti udjele u društvu Enersol d.o.o. i to najkasnije u roku od deset dana računajući od dana upisa u sudski registar nadležnog suda zajmoprimatelja kao vlasnika temeljnog kapitala sa 100% udjela u društvu: Enersol d.o.o., i to tako što će:

Zajmodavatelju Radovanu Medanu ustupiti 31,66% temeljnog kapitala, što je 31,66% udjela u društvu.
Zajmodavatelju Jovani Jeličić ustupiti 31,66% temeljnog kapitala, što je 31,66% udjela u društvu.
Zajmodavatelju Zoranu Fržoviću ustupiti 15,84% temeljnog kapitala, što je 15,84% udjela u društvu.
Zajmodavatelju Darku Medanu ustupiti 15,84% temeljnog kapitala, što je 15,84% udjela u društvu.
Zajmoprimatelj Franjo Takač ostaje upisan kao vlasnik temeljnog kapitala u iznosu od 5,00%, što je 5,00% udjela u društvu.

Ukupno su ova četiri zajmodavatelja na Takačev račun uplatila 2.738.162,00 BAM, odnosno 1.400.000,00 EUR prema fiksnom tečaju od 1 EUR = 1,95583 BAM

Nedugo zatim, Enersol seli adresu iz Posušja u Mostar, te je sada prema podacima poslovnog registra sjedište tvrtke u Ilićkoj ulici.

Ranko Medan s početka priče naveden je kao zastupnik tvrtke TatyanaEnergy doo iz Ljubinja, a čiji je vlasnik navedeni kupac dijela Enersola Radovan Medan.

Novinari Hercegovina.info kontaktirali su Ranka Medana, koji im je potvrdio ovu transakciju. Kazao je kako na Miljkovićima planira raditi solare, no na pitanja o vlasništvu i partnerima kazao je kako ne raspolaže točnim informacijama i da nazovemo sutradan. Nakon toga nam se više nije javljao.

Franji Takaču postavili smo pitanje putem odvjetničkom ureda koji ga zastupa, no ni Takač do zaključenja ovoga teksta nije komentirao upit o Velesstroyu.

Tko su ljudi kojima su Pavkovići i Takač prodali 95 posto udjela?

Pretragom imena iz notarskog ugovora jedna stvar odmah upada u oči. Svi kupci nalaze se u Ruskoj Federaciji i zaposlenici su tvrtke Velesstroy.

Ljubinjac Radovan Medan je menadžer s više od 13 godina iskustva u području visokih naponskih postrojenja i prijenosnih linija. Prema podacima sa Linkedina-a, od kolovoza 2011. godine radi u tvrtki Velesstroy sa sjedištem u Khabarovskoj oblasti, Ruska Federacija, gdje je specijaliziran za upravljanje projektima izgradnje visokih naponskih podstanica i prijenosnih linija.

Uz to je i vlasnik tvrtke Tatyanaenergy doo iz Ljubinja, koja već ima male solare na području Trebinja.

Jovana Jeličić je direktorica tehničkog odjela u tvrtki LLC VelesstroyMontaz u Moskvi, gdje radi od 2016. godine. Prije toga, stekla je iskustvo kao glavni inženjer na gradilištu u okviru nekoliko velikih infrastrukturnih projekata u Rusiji na kojima je radila kao zaposlenica Velesstroy-a.

Zoran Fržović je prema podacima sa Linkedin-a rukovoditelj projekta u kompaniji OOO "Velesstroy" u Rusiji.

Darko Medan nema profil na Linkedin-u, no njegovo se ime spominje na jednoj ruskoj platformi za recenziranje kompanija. Izvjesni Vashchenko Sergey iz Moskve 2019. godine se žalio na kvalitetu radova Velesstroya:

"Kancelarija je katastrofa, grade septičke jame najniže kvalitete... Svi inženjeri i tehnički radnici, molim vas, poslušajte!!! Ovo je nacistička, trula kancelarija. Prioritetne nacionalnosti su Hrvati i Srbi. Projekt u Moskvi, Rusija, Kastanaevskaya ulica 68, vodi dvoje najjadnijih ljudi na svijetu: Medan Darko i Vuk Lazović."

Velesstroy pod zapadnim sankcijama

Velesstroy je ruska građevinska tvrtka osnovana 1996. godine, specijalizirana za projekte u naftnom i plinskom sektoru te elektroenergetici. Tvrtka je sudjelovala u izgradnji ključnih infrastrukturnih projekata poput Baltičkog cjevovodnog sustava i naftovoda Istočni Sibir – Pacifik. Prema dostupnim podacima, Velesstroy zapošljava preko 25.000 ljudi i realizirala je više od 120 projekata diljem Rusije.

Tvrtka je bila povezana s hrvatskim poduzetnicima Mihajlom Perenčevićem i Krešimirom Filipovićem, koji su bili uključeni u njezino vlasništvo i upravljanje. Zbog svojih aktivnosti, Velesstroy je dospio na popis sankcioniranih subjekata od strane Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva.

Tvrtka se našla pod sankcijama zapadnih zemalja zbog povezanosti s ruskom vladom i njezinim strateškim projektima. U rujnu 2023. godine, Ured za kontrolu inozemnih sredstava (OFAC) američkog Ministarstva financija uvrstio je Velesstroy na popis sankcioniranih subjekata, što je rezultiralo ograničenjima u poslovanju s američkim tvrtkama i financijskim institucijama.

Osim toga, britanske vlasti su u studenom 2023. godine proširile svoj popis sankcija, uključujući Krešimira Filipovića, tadašnjeg direktora Velesstroya, zbog njegove uloge u tvrtki i povezanosti s ruskim režimom. Filipović je hrvatski poduzetnik koji je preuzeo vlasništvo nad Velesstroyem od Mihajla Perenčevića, također hrvatskog poduzetnika koji je bio pod sankcijama Ujedinjenog Kraljevstva od lipnja 2022. godine. 

Sankcije su dovele do financijskih poteškoća za Velesstroy, uključujući nemogućnost naplate potraživanja od stranih partnera i operativne probleme. 

"Putinov hrvatski novčanik"

Tvrtka je bila povezana s kontroverzama, uključujući navode o sudjelovanju u izgradnji luksuzne rezidencije na Crnom moru, poznate kao "Putinova palača". Prema navodima ruskih istraživačkih novinara, suradnika Alekseja Navaljnog, Velesstroy je bio uključen u izgradnju ovog objekta, što je izazvalo medijsku pozornost i spekulacije o povezanosti s ruskim političkim vrhom. 

Ruski istraživački portal Proekt objavio je film koji istražuje izgradnju luksuzne palače u Gelendžiku na Crnom moru, za koju se vjeruje da pripada predsjedniku Vladimiru Putinu.

Prema njihovim saznanjima, glavni izvođač radova bila je tvrtka Velesstroy, u vlasništvu hrvatskog poduzetnika Krešimira Filipovića, kojeg nazivaju "Putinovim hrvatskim novčanikom". Filipović je poznat i kao suvlasnik Jadranka Grupe, hotelskog poduzeća koje djeluje na Lošinju, Cresu i Kvarneru. U radnoj dokumentaciji projekta, Velesstroy je naveden kao generalni izvođač pod kodnim nazivom "Kompleks".

Godine 2021., dizajnerski studio Elforma dobio je od Velesstroya zadatak za uređenje interijera "objekta od iznimne važnosti", što je uključivalo luksuzne elemente karakteristične za palače. Iako se u nacrtima objekt nazivao aparthotelom, raskošni dizajn sugerirao je drugačije.

Istraživački članak otkriva kako je palača opremljena nevjerojatnim luksuzom, uključujući pozlaćeni namještaj, privatni kazališni prostor i prostorije za pušenje nargile. Dizajn interijera uključivao je specijalne materijale poput mramora i egzotičnog drveta, dok je cijeli projekt bio vođen u najstrožoj tajnosti. Palača ima i podzemne tunele koji vode prema moru, što je dodatno pojačalo mistiku ovog objekta. Troškovi izgradnje procjenjuju se na milijarde eura, a prema tvrdnjama, sredstva su osiguravana preko mreže fiktivnih tvrtki povezanih s oligarsima bliskim Putinu. Zaposlenici koji su radili na projektu morali su potpisati ugovore o povjerljivosti, a mnogi nisu ni znali na čemu točno rade.

Godine 2017. Putin je osobno uručio Perenčeviću i njegovom zamjeniku u Velesstroyu, Krešimiru Filipoviću, "počasne certifikate" za njihov rad.

Ruski novac u hrvatskom turizmu

U Hrvatskoj, Velesstroy je povezan s turističkom tvrtkom Jadranka na Malom Lošinju. Prema istraživanju portala Oštro, članovi obitelji Mihajla Perenčevića, predsjednika Velesstroya, te njegov suradnik Krešimir Filipović, preuzeli su Jadranku 2013. godine preko offshore tvrtki i ruskog fonda. Pandorini dokumenti otkrivaju da su stvarni vlasnici Jadranke prebacivali milijune eura iz Rusije preko poreznih oaza. 

U studenom 2023. godine, britanske vlasti uvrstile su Krešimira Filipovića na listu sankcioniranih osoba zbog njegove pozicije u Velesstroyu, koji je ocijenjen kao tvrtka koja ima izravnu korist od podrške ruskoj vladi. Unatoč tome, Filipović nije na listi sankcija Europske unije te prema posljednjim dostupnim informacijama i dalje slobodno posluje u Hrvatskoj. 

U solare nam ulaze Rusi i Kinezi

Ovo otkriće našeg portala zabrinjavajuće je u kontekstu ulaska Rusije i Kine u energetsku infrastrukturu BiH, posebno u projekte solara u Hercegovini.

Nakon otkrića da sankcionirana kineska tvrtka Norinco ulazi u vlasništvo velike solarne elektrane Komanje brdo kod Stoca preko investitora iz Banje Luke, sada imamo predstavnike jedne velike sankcionirane ruske tvrtke koja preko profesora sa "prozapadnog" Sveučilišta u Mostaru ulazi u najosjetljivije područje jedne zemlje, a to je energetska infrastruktura. I to sve u strogoj tajnosti, preko notarskih ugovora o posudbi donesenim usred ljeta, za vrijeme godišnjih odmora.

MEGASOLARI KOD STOCA Tko su Kinezi koji su ušli u suvlasništvo nad investicijom vrijednom 200 milijuna KM?

Grad Stolac jedan je od prvih gradova u BiH koji su objeručke prihvatili ulazak u zelenu tranziciju, omogućivši brojnim investitorima gradnju solarnih elektrana na svom teritoriju.

Potencijalna tajna kupovina solarnih elektrana od strane Velesstroya ili povezanih subjekata mogla bi ozbiljno narušiti stabilnost Hercegovine na više razina. Strateška kontrola ključnih energetskih resursa u rukama kompanije povezane s kontroverznim poslovnim praksama i sankcijama predstavlja sigurnosni, ekonomski i politički izazov za regiju.

Mogućnost pranja novca, manipulacije energetskim tržištem ili čak korištenja infrastrukture kao sredstva političkog pritiska otvaraju prostor za dodatnu destabilizaciju. U svjetlu geopolitičkih interesa i sankcija, takve aktivnosti mogu teško ugroziti međunarodni položaj BiH i narušiti povjerenje međunarodnih partnera. 

Važno je napomenuti i kako je upravo ovaj projekt Fotonaponske elektrane snage 6 MW na Miljkovićima predmet tužbe državnog Pravobraniteljstva protiv Vlade HNŽ zbog nedozvoljenog raspolaganja državnim zemljištem.

Prema informacijama kojima raspolaže naš portal, ovu novčanu transakciju, na koji način je ovaj četverac i čije je novce unio u BiH već istražuje Financijsko-obavještajni odjel Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), a možda ne bi bilo loše da pročešljaju i ostale solarne projekte na području Hercegovine i porijeklo novca njihovih investitora.

(zurnal.info)