KLINIČKI CENTAR BANJA LUKA: Životi djece ugroženi zbog neispravnih aparata za disanje!

Nekoliko prijevremeno rođenih beba hitno je evakuisano iz Banjaluke na Kliniku za neonatologiju u Beograd nakon što su otkrivene nečistoće u aparatima za disanje u banjalučkoj Univerzitetskoj bolnici – Kliničkom centru (UB KC). U aparatima, koji se koriste kao zamjena za pluća kod prijevremeno rođene djece, pronađeno je ulje nepoznatog porijekla.

BOLDOVANO UPOZORENJE

Rukovodstvo UB KC je cijeli slučaj pokušalo zataškati, ali nakon što je informacija procurila u javnost potvrdili su da je došlo do promjene kvaliteta vazduha u respiratornim aparatima.

"Ispitivanjem kvaliteta komprimovanog vazduha utvrdili smo da je 3. decembra došlo do promjene kvaliteta vazduha u sistemu za proizvodnju i distribuciju komprimovanog vazduha, koji se koristi u zbrinjavanju vitalno ugroženih pacijenata", saopšteno je iz banjalučkog Kliničkog centra.

Još su naveli da je Klinički centar “preduzeo sve potrebne mjere kako bi navedeni kvar bio otklonjen”, dodavši da su svi ovlašteni serviseri na licu mjesta i da vrše servisiranje medicinskih uređaja za zbrinjavanje vitalno ugroženih pacijenata.

Nisu naveli koliko dugo je ulje prisutno u sistemu vazduha, da li je i kakve posljedice imalo po novorođenčad.

Nakon informacije da su četiri bebe transportovane u Beograd, počelo se odmotavati klupko, koji svjedoči o nehumanosti i beskrupoloznosti čelnih ljudi UB KC-a, koji su zarad vlastitih pozicija spremni na kocku staviti čak i živote novorođene djece, ali i one nerođene, s obzirom da su u bolnici smještene i trudnice kod kojih se očekuje prijevremeni porođaj.

Prema saznanjima Žurnala, među tim pacijentkinjama i njihovim porodicama zavladala je potpuna panika i strah za živote beba koje treba da se rode.

Dokumenti iz UB KC-a potvrđuju da su direktor bolnice Mirko Stanetić i njegovi najbliži saradnici najmanje petnaest dana znali da su respiratorni aparati onečišćeni i da su djeca ugrožena.

U sedmičnom izvještaju, koji podnose svi načelnici kliunika UB KC-a, načelnik Klinike za dječije bolesti dr Stojislav Konjević decidno je naveo: “Serviseri aparata se još nisu pojavili”!! i tu opasku boldovao. Izvještaj se odnosi na period od 20. do 26. novembra, što potvrđuje da ni u to vrijeme respiratori nisu radili.

Nesporno je da su direktor UB KC-a i njegovi najbliži saradnici znali šta je na djelu i da danima nisu učinili ništa da zaštite nedonoščad, ali i ostale pacijente koji su priključeni na respiratorne aparate. Umjesto da istog trenutka podnesu ostavke zbog činjenice da su direktno odgovorni za ugrožavanje ljudskih života, tek rođene djece, ali i one koja uskoro treba da dođu na svijet, Stanetić i njegovi saradnici cijeli slučaj su pokušali zataškati, minimizirati i podvesti ga pod beznačajan “incident”.

Još gore od toga je što Ministarstvo zdravlja uopšte nije regovalo niti bilo ko drugi iz vladajućih struktura. Ni opozicija se nije pretrgla, a njihova zakašnjela reakcija bila je tek iznuđeni akt, a nikako gromoglasan alarm za uzbunu da je zdravstveni sistem u Republici Srpskoj na ivici smrti i poziv da oni koji svjesno, nedjelovanjem i neodgovornišću, ugrožavaju ljudske živote (čak i tek rođene djece) moraju da budu ukolonjeni sa tih pozicija.

Cjelokupna javnost nije pokazala nikakvo uzbuđenje što su respiratorni aparati, na koje su priključena nedonoščad, ali i drugi pacijenti, onečišćeni. Niti se zatražio odgovor koliko ta situacija traje i zbog čega najveća zdravstvena ustanova u RS ima taj problem, ali i ostale probleme koje direktno ugrožavaju živote pacijenata, od nedostatka citostatika, lijekova, neispravnih dijagnostičkih aparata, do banalnih stvari, poput pokvarenih štampača i nedostatka papira za printanje.

POSLJEDICE ŠKRBIĆEVE VLADAVINE

UB KC je najveća zdravstvena ustanova u RS. Kada ona kuburi sa ovakvim problemima, zastrašujuće je i pomisliti kakvo je stanje u bolnici Kasindol, čiji radnici mjesecima svaku platu moraju da kamče izlaskom na proteste.   

Propast zdravstvenog sistema RS počela je davno, a kulminacija te propasti je atak na živote novorođenčadi. Njen rodonačelnik je Ranko Škrbić, bivši ministar zdravlja i kum Milorada Dodika.

Škrbić odavno nije ministar, ali su i danas pogubne posljedice njegove vladavine i svjesne namjere da sve u zdravstvenom sistemu RS podredi ličnom interesu. Životi nedonoščadi u UB KC danas su ugroženi, jer su ugovori, na osnovu kojih su kupljeni sporni aparati, potpisani u vrijeme kada je Škrbić bio alfa i omega zdravstvenog sistema RS.

Sporne aparate tadašnjem Kliničkom centru Banjaluka prodao je Meho Mušić, vlasnik firme “Bosnamed”. Cijene u ugovoru su naduvane do mjere da ih ne bi mogla istrpjeti ni bogata Norveška. Dijelovi za aparate su enormno skupi, sat rada na održavanju aparata “Bosnamed” naplaćuje 50 KM, dok dolazak na servisiranje i popravku košta dodatnih 1.500 maraka.

Javna je tajna da UB KC grca u dugovima, da nema novca ni za najosnovnije stvari, a popravka respiratornih aparata, po cijenama koje su dogovorili jarani Škrbić i Mušić, sada predstavljaju veoma zahtjevnu investiciju. To što su žrtve poslovnih dilova bivšeg ministra zdravlja postala i tek rođena djeca, nikog ne zabrinjava. Gromoglasna tišina oko cijelog slučaja (počevši od političke elite, preko takozvane intelektualne javnosti, zdravstvenih radnika do civilnog sektora) svjedoči da su u Republici Srpskoj i najgroznije stvari postale normalne, a da je briga za živote novorođenih daleko na ljestvici prioriteta iza rasprava o referendumima, Danu republike, zauzimanju pozicija u vlasti….

Škrbić i Mušić su dugogodišnji poslovi saradnici, koji su raznim ugovorima KC Banjaluka i budžet RS oštetili za milione maraka. U “igri” s njima u mnogim poslovima bio je i Mirko Stanetić. Evo nekoliko primjera.

Stanetić je oštetio KC Banjaluka za najmanje 1,1 milion maraka, jer je 2008. godine, po dogovori sa Škrbićem, potpisao štetni ugovor sa „Bosnamedom“ o nabavci nikom potrebne medicinske opreme.

Tada je Mušićeva firma dobila posao na tenderu raspisanom za opremanje dvije Klinike medicinskom opremom vrijednom 6, 5 miliona maraka. „Bosnamed“ je dobio ovaj posao, iako je bio skuplji od drugih ponuđača, koji su nudili opremu minimalno istog kvaliteta, za cijelih 2,5 miliona maraka.

U okviru tog ugovora od 6,5 miliona maraka nabavljeni su i stropni stativi, čija je cijena iznosila oko 1,3 miliona KM.

Tada je nabavljeno 28 stropnih stativa, od kojih i dan danas 26 neiskorišteni leže u skladištu UB KC. Stativi nabavljeni 2008. godine predviđeni su za korištenje nakon izgradnje Centralnog medicinskog bloka (koji još nije završen). Od njihove nabavke je prošlo sedam godina i sada su zastarjeli, a kada konačno bude završen Centralni blok, biće neupotrebljivi i završiće nas smeću.

Preko “Bosnameda” nabavljena je i oprema za Južno krilo UB KC, vrijedna 11 miliona dolara, a od Mušićeve firme kupljena je i kompletna anesteziološka oprema.

Kuća u kojoj su prostorije “Bosnameda” u Banjaluci je vlasništvo Stanislava Čađe, nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS i Dodikovog bliskog saradnika. Od Čađine firme “Tehnogas” UBKC kupuje kiseonik.

Radi se o dobro uigranom timu, koji godinama iz zdravstvenog sistema RS isisava ogroman novac u privatne džepove. Dok njihovi privatni računi iz godine u godinu rastu, zdravstvo u RS se ruši kao kula od karata.

Na Klinici za psihijatriju imaju samo četiri mjerača krvnog pritiska, mada pokrivaju više lokacija.

„Jedan mjerač od ova četiri takođe loše radi, ali ga ne smijemo poslati na popravku  zbog toga što smo ionako deficitarni sa mjeračima... Od početka novembra dva mjerača nisu vraćena sa popravke. Služba za upravljanje  medicinskom opremom tvrdi da su mjerači krvnog pritiska popravljeni i poslani na Kliniku, a mi ih nismo dobili niti je iko od naših radnika podigao mjerače iz Službe....  23. novembra 2015. godine poslali smo još jedan mjerač i do danas ga nismo dobili“, navodi se u sedmičnom izvještaju načelnice Klinike za psihijatriju.

To je samo vrh ledenog brijega katastrofalnog stanja u UB KC. Za koje niko i ne pomišlja da odgovara.

(zurnal.info)