Čudo je ta psihologija! Nevjerovatno je s kojom gorljivošću su svi oko mene, dan nakon velike pobjede nogometne reprezentacije BiH nad Bjelorusijom, pričali o Misimoviću-mitraljezcu a ne o Misimoviću-strijelcu. Mi se, definitivno, ne znamo radovati uspjesima. Jer, uvijek „nešto drugo“ izađe u prvi plan. Ovaj put, opet je u centru pažnje Zvjezdan Misimović (ovo „opet“ objasnit ću kasnije). Popularni Miske je, nakon što je postigao pobjedonosni gol a sudija odsvirao kraj zeničke utakmice, u kamere državne televizije izjavio „kako nije zaboravio igrati fudbal te kako mu je selektor rekao da bi ga bilo sramota da igra kao on“, aludirajući valjda na malu minutažu koju ima u matičnom klubu.
MALO, MAJKU MU...
Niti mogu niti želim u ovom sukobu stati se na bilo čiju stranu. No, nekoliko činjenica vjerujem da će vam pomoći da imate jasniju sliku. Od kako je preuzeo funkciju selektora, Safet Sušić punih 20 mjeseci ponavlja jednu te istu priču:
Moj poziv mogu dobiti samo oni igrači koji su standardni u svojim klubovima. Oni koji igraju malo ili sjede na klupi, ne mogu očekivati da imaju mjesto u reprezentaciji.
Držao je Sušić taj kurs svih ovih mjeseci. Uglavnom. Bilo je iznimki. Elvir Rahimić, Zlatan Muslimović..., jedna od njih je upravo i Zvjezdan Misimović. Dok je bio u nemilosti tadašnjeg trenera Galatasaraya Gheorgha Hagija, selektor ga je zvao u nacionalni tim i igrao je.
Pred Bjelorusiju je Sušić odlučio prekinuti sa tom praksom i zbog male minutaže u Lokomotivu i Dinamu, Ibričiću i Misimoviću objasnio uoči utakmice u Minsku da na njih neće računati.
Ibričić je to prihvatio, Misimović je bio iznenađen. Iznenadilo je i mene da neko ko malo igra za svoj klub može biti nezadovoljan. Posebno, jer takav igrač jednostavno ne može odigrati dvije fizički zahtjevne utakmice u četiri dana – objasnio je Sušić.
Kulminiralo je sve uoči utakmice u Zenici. Suspenzijom Miralema Pjanića, Misimović je smatrao da treba zauzeti mjesto u veznom redu. Iako to nije javno rekao, čini nam se da je noć uoči utakmice tako mislio i sam selektor. No, na dan utakmice, stručni štab je odlučio – prednost je data Senijadu Ibričiću. Odluka zbog koje je Miske poludio. Toliko da je, nakon što je u 87.minuti postigao jedini i zlata vrijedan gol za pobjedu protiv Bjelorusije, izrešetao kompletnu klupu naše selekcije a selektoru Sušiću poručio „fuck you“! Skandalozno!
BLAŽEVIĆ, HAGI, SUŠIĆ...
Nije uopšte bitno ko je u ovoj priči u pravu a ko nije. Možda takvih i nema. Jedno je sigurno. Zvjezdan Misimović je drugi put u dvije godine pokvario atmosferu u našem taboru. Prvi put se o Misimoviću govorilo tokom sudbonosnih baraž utakmica sa Portugalom. Tada će Ćiri Blaževiću, zbog njegovih insinuacija da je glumio povredu koljena i loše igrao, poručiti „kako je njihova saradnja završena“. I ovih dana se govori o veznjaku koji je toliko dobrog donio našoj reprezentaciji. Ovaj put, u zavadi je sa Safetom Sušićem. Ne zaboravite, između svađe sa dva selektora reprezentacije, Miske se uspio zamjeriti i treneru Galatasaraya Gheorgheu Hagiju, zbog kojeg je morao otići iz istanbulskog giganta. Pa nije valjda da su u sva tri slučaja krivci treneri a ne Misimović?! Ili ipak jeste?! Ali, čak i da je igrač moskovskog Dinama ovaj put u pravu, složit će te se vjerujem sa mnom – ovo nije trenutak a pogotovo ne način na koji se treba riješiti postojeći problem. Misimović je, ukoliko ima problem, to morao riješiti direktno sa Sušićem. Selektor je, pak, ako mu je već zamjerio, to valjda uradio kako bi samo njemu skrenuo pažnju na problem. Nije mu, zaboga, rekao to kako bi se Misimović već nakon utakmice požalio kompletnoj sportskoj javnosti.
Kako god, problem je iskomuniciran na potpuno pogrešan način. I nije nam trebao. Nije nam trebao kvariti ove blistave reprezentativne dane. Jedino me sada zanima hoće li Sušić na naredna okupljanja, uoči odlučujućih utakmica sa Luksemburgom i Francuskom, zvati Zvjezdana Misimovića?
(zurnal.info)