Pogled iz svečane lože: Maloljetni delikvent pokvario iftar bošnjačkim vladarima

Ne vide nas i ne čuju naši vladari, dok skriveni iza leđa tjelohranitelja, dolaze pod šatore razapete u povratničkim mjestima, da se u obilju iftare. Ne vide nas i ne čuju, kada nakon gozbe, u automobilima koje smo mi platili, siti krenu svojim kućama sagrađenim na naš račun. Ne vide nas i ne čuju, kada na  putu do kuće, skrenu u neku džamiju, da se, preko leđa onih koje ne vide, probiju do prvog safa i pokažu da su najbliži Allahu.

NAJVEĆI IFTAR NA BALKANU

Priča o nesretnom dječaku, što ispred iftarskog šatora razapetog u Konjević Polju  traži novac za hranu, dokaz je da nas i ne vide i ne čuju. Godinama.  

Nakon što su kolege sa N1 objavile tužnu stranu „najvećeg iftara na Balkanu“, vladari i njihovi ministri ađutanti u Saffu su počeli zbijati redove. Problem je postao dječak, njegov otac i mjesto na kojem živi.

„O dječaku odavno niko ne vodi brigu. Otac alkoholičar trenutno živi u izbjegličkom naselju u Mrdićima. Njihova je kuća oštećena u klizištu koje je zadesilo taj kraj“, saznali su i objavili novinari BIR-a, službenog glasila Islamske zajednice u BiH.

Potom je na scenu stupio „ministar ađutant“  zadužen za odnose s medijima.  SAFF je ubrzo prenio priču, nakon čega su zaštitnici lika i djela prve zvijezde iftara – Bakira Izetbegovića – dječaka počeli nazivati delikventom.

Delikvent je, dakle, svako onaj k'o se usudio pokvariti ugođaj bošnjačkim vladarima na iftaru u Konjević Polju. Delikvent je dječak koji se rodio i odrastao u izbjegličkom centru, i to dvadeset godina nakon rata. Kriv je što mu je klizište oštetilo kuću, kriv je što mu je otac, zaboravljen od države,u bijedi prehranjivao porodicu i postao alkoholičar. Svi su krivi, osim onih iz svečane lože iftarskog šatora smještenog u Konjević Polju.

„Ovaj iftar je novi početak. Jedan novi početak u povratku“, kazao je  Bakir Izetbegović obasjan svjetlima režimskih kamera.
 

VRIJEME JE ZA NOVI POČETAK

Dvadeset proteklih godina, najtežih, kako ih sama SDA nazva u svom jednom predizbornom sloganu, prošlo je, dakle, uzalud. Vrijeme je za novi početak. Što je bilo – bilo je. Ona crkva s desne strane iftarskog šatora, smještena u dvorištu povratnice Fate Orlović, već odavno bošnjačkoj politici ne predstavlja problem. Ni ona škola, lijevo od ulaza u šator, u kojoj bošnjačka djeca ne mogu izučavati bosanski jezik, neće biti više problem.

Iftar će promijeniti sve. I vlast  u Srebrenici, u koju bošnjački član Predsjedništva nije otišao otkako su Bošnjaci izgubili načelničku poziciju. Nakon iftara povećat će se i broj povratnika u Miliće, Bratunac i Srebrenicu, jer sinoćnji šator bio je prevelik da bi ga napunili svi oni koji su se vratili. Jer vrijeme je za novi početak. Tako  je, barem, predsjednik rekao.

Nekako u isto vrijeme, dok je Izetbegović govorio o novom početku Bošnjaka i bosanskih muslimana, jedan poznati sarajevski advokat izgovorio je rečenicu koja govori mnogo više od  predsjednikove:

„Dok ne razumiješ bosanske muslimane-Bošnjake, ne možeš shvatiti ni Bosnu. Jer mi smo joj glavni tok, a ni mi sami ne znamo gdje plovimo“

(zurnal.info)