MARKETING ZA PRVAČIĆE: Ako želiš znati zašto je snijeg bijel, kupi enciklopediju!

- “Ako želiš saznati zašto se smjenjuju godišnja doba odgovor potraži u enciklopediji 1000 zašto 1000 zato”, udžbenik Moja okolina za 1. razred osnovne škole, izdavač Bosanska knjiga.

- “Znaš li šta je duga? Ako želiš saznati pogledaj u enciklopediji 1000 zašto 1000 zato, str. 457”, Čitanka za prvi razred osnovne škole, izdavač Sarajevo Publishing.

- “Znaš li kakve su igračke nekada bile? Ako želiš saznati pogledaj u enciklopediji Leo Commerce, Rijeka”, Čitanka za prvi razred osnovne škole, izdavač Sarajevu Publishing.

Ovo su samo neki od primjera u kojima se djeca u osnovnim školama u Federaciji BiH upućuju na dodatne sadržaje. Prema nastavnom planu postoji obaveza upućivanja i na druge izvore, kao što je internet. U navedenim udžebenicima djeca se upuću na stranice wikipedija.ba, toondraw.com, bojanke.com, ali i stranice poput ahorvate.com te matematika.com.

Dodatni sadržaj za male radoznalce

Zanimljivo je kako je web stranica matematika.com možda nekada, u vijeme kada je udžbenik dobio odobrenje Ministarstva i služila edukaciji iz matematike, ali se danas na toj stranici mogu naći razni sadržaji koji nemaju baš mnogo veze sa matematikom.

Radi se o reklamnoj stranici na kojoj se linkovi mijenjaju iz dana u dan, pa radoznali prvačić ovdje može pronaći vezu do stranica koje govore, između ostalog, o:

- poslu od kuće
- igricama za 18+
- usamljenim Ukrajinkama koje žude za iskrenom ljubavlju na internetu
-vještinama kako besplatno stvoriti svoj mir- ko su i kako stupiti u kontakt sa “vrućim evropskim djevojkama”
-“knjižiti” kartu do Beča putem interneta
- naučiti kako zaraditi 600 eura na dan bez posrednika
- naći povoljan smještaj u domu za umirovljenike... i tako redom, u zavisnosti od sata ili dana u kojem otvore site. Kada otvore igrice za 18+ dočeka ih sadržina sa jasnim upozorenjem da ono što slijedi nije za djecu.
Previše za i za nadarene prvačiće, slažete li se?

To nije reklama, to su smjernice

Očito je da su se od 2011. godine, kada su udžbenici odobreni za upotrebu, stvari bitno promijenile, ali ni recenzenti, ni urednici ni izdavači autora nisu osjetili potrebu da s vremena na vrijeme na terenu provjere da li je tako.

Sa njima smo razgovarali i o navođenju konkretnih komercijalnih izdanja u udžbenicima. Iako se pozivaju na to da su prema nastavnim planovima i programima obavezni upućivati na dodatne izvore znanja, kako tumačiti odlomke iz Odluke o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika, koju je 2011. donijela  Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji BiH, koja udžbenike i odobrava:

U sadržaju udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava ne smiju se nalaziti reklamne, komercijalne poruke, te vizuelni identitet bilo kojeg proizvođača ili proizvoda.

Mustafa Alagić, izdavač Sarajevo Publishinga, kaže za Žurnal kako je ovaj postupak predviđen nastavnim planom i programom:

- Mi ne smatramo da je to reklama jer reklama šalje sasvim drugu poruku, a ovo na što autori upućuju su smjernice za djecu koja žele znati više. Reklama bi sponzorski upućivala na korištenje ili kupovinu određenog proizvoda ili usluge, a to u udžbenicima nije slučaj.

S obzirom da se navedene enciklopedije prodaju a ne poklanjaju, ostaje nejasno kako ove upute djeci ne sugerišu upravo njihovu kupovinu.

Jedan od pisaca Čitanke Mirsad Bećirbašić kaže kako autori imaju pravo da na 30 posto teksta predstave autora za kojeg smatraju da to zaslužuje. Autori su, po njemu, realizatori školskih programa, a dodatni sadržaji namijenjeni su “radoznaloj djeci”:

- Individualna je stvar pisca čitanke koji će sadržaj uvrstiti. Ako angažovani realizator školskih programa smatra da ima i one djece koja žele znati više nego što predviđaju nastavni planovi i programi, ne vidim ništa loše da ih se uputi na te sadržaje. Uvijek ima djece koja su znatiželjnija i onda se oni, da se ne bi u udžbenicima dodatno opterećivali, upućuju na te dodatne sadržaje.

Ipak, Bećirbašić se ne sjeća da je i lično navodio spomenute enciklopedije, jer nije radio taj dio Čitanke već onaj koji se odnosi na obradu slova. Koautori Čitanke su Hadžem Hajdarević i Belma Dilberović.

Bećirbašić smatra kako je u svemu ipak “presudna” ličnost urednik, jer bi on trebao procijeniti da li je sve što se nalazi u udžbeniku adekvatno:

- On mora biti pozvan i verifikovan da odluči o tome.

Alma Redžić kaže kako se ne može jasno sjetiti o kojim se sadržajima radi jer je Čitanku uređivala prije nekoliko godina, ali da se ne radi o uputama djeci (!) već uputama roditeljima, s obzirom da “djeca u toj dobi ne znaju čitati”!

Dok autori smatraju kako su najodgovorniji urednici, izdavači tvrde da su to recenzenti i autori.

Edita Saltaga, izdavač iz Bosanske knjige, kaže za Žurnal:

- Autori su naveli, recenzenti odobrili. S obzirom da nisam profesorica po struci ne mogu ocjenjivati na taj način kao oni. A ako su oni to odobrili ne vidim zašto bi to bio problem.

Izdavač, recenzent i autor – ključna uloga u lancu odgovornosti

Profesor na Tuzlanskom univerzitetu Rifet Terzić sa grupom kolega bio je recenzent za udžbenik Moja okolina za prvi razred osnovne škole. Kaže kako recenzent može sugerisati izmjene nekih sadržaja ali ne i uticati na konačnu odluku autora i izdavača:

- A danas se na mnogo štošta upućuje. Smatram kako bi autor morao imati razlog zašto upućuje baš na određeni sadržaj i pritom navesti tačno poglavlja iz te knjige na koja učeniku skreće pažnju. Lično mislim da treba preporučivati lakše dostupnu literaturu.

Kada se radi o upućivanju na internet, koje je obavezno nastavnim planom i programom, profesor Terzić pita:

- A šta ako sva djeca nemaju pristup internetu?

Udžbenike odobrava Koordinacija ministara obrazovanja i nauke FBiH. Nadija Bandić, pomoćnica federalnog ministra obrazovanja Damira Mašića, kaže kako u sadržaju udžbenika i drugih nastavnih sredstava ne smije biti reklama i komercijalnih sadržaja. Ne smije, pojašnjava već citiranu odluku, biti ni vizuelnog identiteta proizvoda.

Iako autori, izdavači i urednici tvrde kako samo poštuju upute nastavnog plana i programa postavlja se pitanje gdje je granica komercijalnog i nekomercijalnog u ovom slučaju. Kako je izbor pao baš na dvije navedene enciklopedije u, primjera radi, udžbenicima za prvi razred. Zašto baš enciklopedija izdavača Leo Commerce iz Rijeke? I ko je za to najodgovorniji:

- Svako ima svoj dio odgovornosti, najviše izdavač, a zatim recenzent koji mora pratiti sadržaje u udžbeniku, ali i autor – u lancu odgovornosti njihova uloga je ključna – kaže Nadija Bandić.

Recenzente predlažu kantonalna ministarstva a u slučaju da se prijavi navodna pogreška ili prekršaj Odluke o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika sporni udžbenici se šalju na komisiju i superrecenziju uz nadzor Koordinacije ministara, koja donosi konačnu odluku.

Odluka o o postupku pripremanja i odobravanja udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava za osnovne i srednje škole

(Koordinacija ministara obrazovanja i nauke u Federaciji BiH – 2011)

Član 3.

… U sadržaju udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava ne smiju se nalaziti reklamne, komercijalne poruke, te vizuelni identitet bilo kojeg proizvođača ili proizvoda.

Član 13.

Izdavač je obavezan, ukoliko ima odobrenih udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava, u roku od deset dana od dana prijema Konačnog izvještaja o recenziranju rukopisa udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava dostaviti po jedan probni primjerak udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava stručnom timu recenzenata kako bi se moglo utvrditi jesu li njihove primjedbe, prijedlozi i sugestije ugrađene u odštampani tekst.

Tek nakon što recenzenti utvrde da su njihove primjedbe, prijedlozi i sugestije ugrađene u tekst udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava, recenzenti i autor parafiraju svaku stranicu udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava čime potvrđuju njenu ispravnost. Zajednički izvještaj recenzenata o ispravnosti udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava dostavlja se Koordinaciji u roku od deset dana od dana štampanja probnog primjerka udžbenika, radnih udžbenika i drugih nastavnih sredstava.

(zurnal.info)