ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU: Ministarstvo ignorira stav struke!

Na dnevnom redu 32. Radne sjednice Skupštine Kantona Sarajevo, najavljene za 31.07.2017. godine, će se ponovo naći Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju. 

Moje je mišljenje, kao i većeg dijela akademske zajednice, da aktualni Prijedlog Zakona o visokom obrazovanju, iako ga iz Vlade Kantona Sarajevo proglašavaju reformskim, ustvari degradira i provincijalizira visoko obrazovanje u mnogim segmentima – kako u pogledu akademskih sloboda, samouprave i autonomije, tako i u pogledu finansiranja, uključivanja Univerziteta u evropski prostor visokog obrazovanja i sl. 

Međutim, nemam namjeru u ovome obraćanju praviti osvrt na cjelokupan tekst Prijedloga, nego ću, zbog osjećaja profesionalne obaveze i odgovornosti, to uraditi tek za član 48. (Ciklusi i vrste studija), koji predviđa uvođenje integriranih nastavničkih studija na visokoškolskim ustanovama na području Kantona Sarajevo. Kako se predlagači Zakona na sva zvona hvale da su u ovome Prijedlogu uvažili gotovo sve primjedbe koje su pristigle iz akademske zajednice, htio bih na ovome primjeru pokazati flagrantno neuvažavanje i dezavuaciju mišljenja koje dolazi iz struke. 

Naime, pomenuti član Prijedloga Zakona o visokom obrazovanju predviđa uvođenje integriranih nastavničkih studija u trajanju od pet godina na UNSA, iako je stručna komisija (Komisija za pripremu prijedloga modela odnosno uputstva za izradu nastavnih planova i programa integrisanog studija I i II ciklusa studija u trajanju od pet godina na nastavničkim fakultetima / akademijama Univerziteta u Sarajevu, Rješenje broj: 11-05-38-14825-17 od 11.04.2017.godine) koju je formiralo Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, čiji sam i ja bio član, donijelo stručni stav o nesvrsishodnosti uvođenja integrirarnih nastavničkih studija. Komisija je bila sastavljena od devet članova, predstavnika nastavničkih fakulteta i akademija na UNSA, od kojih se osam članova (uz valjanu argumetaciju) očitovalo protiv uvođenja takvog modela nastavničkih studija, dok je jedan član, predstavnik Fakulteta za sport i tjelesni odgoj, pisao izdvojeno mišljenje. U tome izdvojenom mišljenju nisu dati argumenti za uvođenje integriranog studija niti je ponuđen ikakav prijedlog, odnosno uputstvo za organiziranje nastavničkih studija.

Dakle, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, kao predlagač Zakona, u ovome slučaju ne uvažava stav stručne komisije, koju je samo formiralo, jer očito takvo mišljenje nije sukladno sa njihovim namjerama da po svaku cijenu na nastavničke fakultete i akademije na Univerzitetu u Sarajevu uvedu integrirani model studija. 

Komisija je u Uputstvu koje je izradila dala prijedlog da budući nastavnici u osnovnoj i srednjoj školi trebaju u toku studija ostvariti 300 ECTS bodova, od kojih se preporučuje minimalno 60 ECTS bodova za pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku grupu predmeta, uključujući tu i minimalno 10 ECTS bodova za praksu. 

U nastavku prenosim stručni stav Komisije o (ne)svrsishodnosti uvođenja integriranog studija kao modela obrazovanja nastavnika u Kantonu Sarajevo: 

Analizom stručne literature iz oblasti obrazovanja nastavnika i tehničkih izvještaja o karakteristikama evropskih obrazovnih sistema, Komisija je došla do zaključka da iz perspektive struke nije u potpunosti opravdano u pravne akte uvoditi integrirani studij kao jedini priznati oblik inicijalnog obrazovanja nastavnika u Kantonu Sarajevo. 

Naime, iz izvještaja Evropske komisije (EURYDICE, 2013) jasno je vidljivo da osposobljavanje za rad u predškolskim ustanovama u velikoj većini evropskih država traje samo tri godine. S druge strane, osposobljavanje za obavljanje poslova osnovnoškolskog nastavnika traje najčešće 4 godine, dok obrazovanje srednjoškolskog nastavnika u većini država traje ukupno 5 godina (pri čemu se tih 5 godina organizira na različite načine: 3+2, 4+1, 5+0). Ovi podaci su jasan pokazatelj da je preferiranje petogodišnjeg integriranog studija kao isključivog rješenja u potpunoj suprotnosti sa modernim obrazovnim tokovima, jer je u evropskom prostoru visokog obrazovanja prepoznato da obrazovanje nastavnika za obavljanje poslova na različitim obrazovnim nivoima zahtijeva korištenje različitih (s obzirom na obim i strukturu) modela obrazovanja. 

U skladu sa praksom u evropskom prostoru visokog obrazovanja, nijedna država Balkana nije do sada uvela integrirani studij kao isključivi model inicijalnog obrazovanja nastavnika. U Republici Hrvatskoj se i pored uvođenja odredbe (u Zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju) da je za obnašanje poziva nastavnika nužno da kandidat ima završen II ciklus, nije pristupilo uvođenju integriranog studija kao isključivog modela inicijalnog obrazovanja nastavnika. Uvažavajući pogubnost skokovitih promjena u sistemu obrazovanja i radi prevencije problema deficita nastavničkog kadra, obrazovne vlasti u Republici Hrvatskoj ostavile su mogućnost da u nedostatku nastavnika sa završenim II ciklusom, nastavu može implementirati i nastavnik sa završenim prvim ciklusom studija.

Sam Evropski kvalifikacijski okvir, kao i odgovarajući nacionalni okviri, razvijeni su upravo kako bi se dao odgovor na rastući diverzitet obrazovnih sistema i kako bi se olakšala mobilnost u evropskom prostoru visokog obrazovanja. Razvojem ovih okvira tražena su rješenja za razmatranje uporedivosti različitih modela obrazovanja, umjesto da se teži ka „uniformiranju tih modela“. Drugim riječima, u modernim obrazovnim sistemima na raznolikost (npr. modela obrazovanja nastavnika) se ne gleda kao na problem, nego se ona smatra odrazom raznolikih potreba i mogućnosti (npr. institucija koje obrazuju nastavnike). Neusklađivanje modela obrazovanja nastavnika sa potrebama i mogućnostima svakog pojedinačnog nastavničkog fakulteta moglo bi proizvesti negativne posljedice po nastavničke fakultete. Uvažavanje potreba i mogućnosti svakog pojedinačnog fakulteta lakše je ostvariti ukoliko se fakultetima ostavi mogućnost između biranja različitih modela obrazovanja nastavnika. Sukladno Evropskom kvalifikacijskom okviru studijski programi u trajanju 3+2, 4+1 i 5+0 su ekvivalentni (s obzirom na nivo konačne kvalifikacije) i svakom od nastavničkih fakulteta Univerziteta u Sarajevu bi trebala biti ostavljena mogućnost da bira model koji najviše odgovara potrebama i mogućnostima tog fakulteta. Gotovo svi elementi modela integriranog studija (prezentirani u Uputstvu), mogli bi se primijeniti u 3+2 i 4+1 modelima.

Jedini način da se obezbijedi kvalitetniji nastavni kadar za osnovne i srednje škole sastoji se u preciznijem specificiranju profila i stručne spremu nastavnika u zakonskim i podzakonskim aktima koji se odnose na osnovno i srednje obrazovanje u Kantonu Sarajevo, kao što je to npr. učinjeno u Zakonu o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju u Republici Hrvatskoj. U zakonima o osnovnom i srednjem obrazovanju za Kanton Sarajevo usvojenim 10. 5. 2017. godine tek je navedeno da nastavnik koji predaje u školama Kantona Sarajevo mora imati završen minimalno II ciklus studija, te da treba imati položene predmete iz pedagoško-psihološke i didaktičko-metodičke (PPDM) oblasti. Ovo u praksi znači da se jedino od nastavničkih fakulteta UNSA traži da nastavnike za potrebe tržišta KS obrazuju sukladno modelu integriranog studija, dok bi se svršeni studenti sa nastavničkih fakulteta izvan KS mogli bez problema zapošljavati u školama KS i bez završenog integriranog studija (uz završeni II ciklus). Da paradoks bude veći, u školama Kantona Sarajevo mogli bi se zapošljavati i kandidati koji su završili nenastavnički studij i uz to položili 3 predmeta iz PPDM oblasti (bez polaganja metodičke prakse i daleko ispod radnog opterećenja od nekih 1500-1800 sati, što odgovara ovdje predloženom obimu PPDM predmeta od 60 ECTS bodova). 

Uvođenje integriranog studija kao isključivog modela moglo bi biti naročito pogubno za fakultete koji školuju kadrove za ionako deficitarne nastavničke struke (npr. nastavnici fizike, matematike i sl). Naime, produžavanje studija za dodatnih godinu (ili dvije godine) dana dovelo bi do dodatnog umanjivanja atraktivnosti tih studijskih programa ukoliko Ministarstvo ne obezbijedi podsticaje za upis na spomenute studijske programe. S obzirom na često tešku materijalnu situaciju kod studenata, do sada se veći procenat studenata zapošljavao nakon završenog četverogodišnjeg studija, a onda bi naknadno, kao vanredni studenti, upisivali petu godinu studija, tj. prvu godinu drugog ciklusa. S obzirom na to da bi uvođenje integriranog studija bilo ograničeno na Kanton Sarajevo, procjenjujemo da bi takva odluka dovela do umanjivanja konkurentnosti nastavničkih fakulteta UNSA, čime bi samo profitirali privatni i državni fakulteti koji sjedišta imaju u drugim kantonima. Ovaj argument dobija na težini ukoliko znamo da u mnogim kantonima kao i državama regiona (npr. Srbija) u osnovnim školama mogu raditi kao nastavnici i oni kandidati koji su završili četverogodišnji studij (240 ECTS). Prirodno bi bilo očekivati da potencijalni studenti iz tih kantona prilikom donošenja odluke o upisu na nastavnički fakultet preferiraju fakultete koji im omogućavaju da nastavničku diplomu steknu za kraće vrijeme. 

Opći je stav Komisije da se ne treba insistirati isključivo na integriranom modelu studija (5+0), kao što se nameće u Prijedlogu Zakona o visokom obrazovanju, već dopustiti da fakulteti i akademije, u skladu sa svojim specifičnostima i potrebama, studij mogu organizirati i prema modelu 3+2 ili 4+1. U konačnici, važno je da svršeni studenti nastavničkih studija, bez obzira prema kojem modelu su organizirani, ne mogu obavljati nastavničku djelatnost (niti u osnovnoj niti u srednjoj školi) bez ostvarenih 300 ECTS bodova, od toga minimalno 60 ECTS bodova iz predmeta sa pedagoško-psihološko-metodičko-didaktičkog područja.

(zurnal.info)