Mourinhovo kastriranje Kraljeva

LYON - REAL

Real je konačno zabio gol na Gerlandu. No, opet nisu uspjeli pobjediti. Iskreno, bilo mi je malo gadljivo gledati veliki Real kako prakticira Mourinhov mediokritetski natjecateljski nogomet. Nikad u svojoj povijesti nisu izgledali manje gospodski. Nemam običaj puno pljuvati Mourinha, ali jedno je podrediti Chelsea i Inter sebi i svojim dekadentnim ideajama, a sasvim je druga priča kad to isto radite s Realom. Kod Lyona to mu se ponovno obilo o glavu. Naišao je na hrabar i motiviran tim, koji nema kompleks Reala. Nerješen rezultat jeste najrealniji, ali sve moje simpatije bile su na strani Lavova. Strogo kontrolirani, realni Real, izgledao mi je kao talijanska reprezentacija, koja igra na nulu sa nadom da će već nešto pospremiti u protivničku mrežu kad tad.

Bila je to OK utakmica. No, najnogometnija i najživotnija priča koju je ovaj dvoboj iznjedrio je ulazak Karima Benzeme u igru. Cijeli je stadion bio na nogama i pljeskom pozdravio svoje dijete bez obzira što izlazi u dresu suparnika. Nekoliko trenutaka kasnije taj isti Benzema zabio je gol svom bivšem klubu i bacio u očaj navijače Lyona. Na Gerlandu, u dvobojima Lyona i Reala, ipak zabijaju samo Lyonova djeca bez obzira u kom dresu bila. A Mourinho ima još jednom da se zapita zbog čega toliko ne vjeruje tom sjajnom igraču da mu čak pretpostavlja i uobraženog novopridošlog centarfora Adebayora.

U uzvratu Realove šanse su kudikamo veće, ali ne zaboravimo da još uvijek nisu uspjeli pobjediti Lyon što će im biti ogroman psihološki uteg.

COPENHAGEN - CHELSEA

Rutinska pobjeda Chelsea. Najprijatnije iznenađenje Lige prvaka je izgleda iscrpilo sposobnost iznenađivanja. No, ni ovaj put se nisu obrukali. Odigrali su solidnu utakmicu u skladu sa svojim mogućnostima, ali one nisu dovoljne da bi se pobjedilo čak i ovogodišnji dizel Chelsea. Novi napad Chelsea zvuči zastrašujuće: Torres - Drogba - Anelka. No, ipak fali tu još puno svježe krvi. Ovaj put i Anelka je bio sasvim dovoljan da se arhivira simpatičnu dansku družinu.

Uzvratni dvoboj ovih ekipa teško da može ponuditi imalo neizvjesnosti i za sad Chelsea se čini kao jedini siguran putnik među osam najboljih.

INTER - BAYERN

Najiščekivaniji dvoboj ovog tjedna opravdao je očekivanja bez obzira na samo jedan postignut pogodak. Ne pamtim da sam u posljednje vrijeme gledao toliko fer utakmicu. Sva ona pozdravljanja nakon duela i osmijesi razumijevanja dali su smisao UEFA-inom sloganu Respect. Igralo se otvoreno, ne potpuno učinkovito, ali otvoreno. Inter nije onaj prošlogodišnji. Manjka motiva, a već prilično vremešna ekipa je starija godinu dana i samim tim djeluje manje dinamitno. S druge strane Bayern djeluje prilično ludo. Igraju pomalo čudno, skoro u potpunosti bez sredine terena obzirom im težište igre neprestano ide uz lijevu i desnu aut liniju. S takvom igrom teško da mogu pobijediti iole motoričnije ekipe, ali ovakav Inter mogu. Na koncu, dojam je da su Bavarci zasluženo pobjedili, posjed lopte je bio na njihovoj strani, djelovali su konkretnije, pogodili dvije vratnice, a Gomez je zapucao zicer sa šest sedam metara. Ono što je možda i najveći dobitak Bavaraca jeste vratar Kraft, koji je refleksno skinuo nekoliko mrtvih šansi Interovim igračima. Rađa se novi Ollie Khan.

Ovom pobjedom Bayern je napravio ogorman korak ka četvrtini finala. No, ako im se poklopi dobar dan, Inter može zakuhati situaciju. Sigurno nas očekuje još jedna sjajna utakmica.

MARSEILLE - MANCHESTER UTD.

Veliki, veliki Sir Alex. Čudo je što sve uspijeva napraviti sa Unitedom, koji ima vjerovatno nasjlabiju ekipu u posljednjih desetak godina. Ferguson, ipak, sve to uspijeva posložiti u dobitnu kombinaciju. Nisu pobjedili na Velodromeu, ali nisu ni opasno živjeli. Bilo je bitno bez rana dočekati susret na Old Trafordu i Sir Alexu je to uspjelo. Nani ipak nije ni blizu Ronalda, Rooney je daleko od stare forme, Berbatov tipičan balkanski centarfor, u sredini su klasični otočki destruktivci, odbrana je kamena i sve to je Fergusonu sasvim dovoljno da bude vodeći u Premier ligi i da sigurno brodi kroz Ligu prvaka. Jedino što ima na svojoj strani je pobjednički mentalitet i ista takva karma Uniteda. Marseilleu je i osmina finala veliki domet. Da su bili kompletni možda su mogli napraviti i više. Ovako svoju šansu imaju tražiti u Manchesteru, ako dopustimo misliti da itko ima šanse u Manchesteru. Dovoljno im je i 1:1. Ipak, United bi bez većih teškoća trebao proći među osam najboljih.

(zurnal.info)