Crnogorske patriote su se okupili na mitingu ispred Cetinjskog manastira gdje stoluje Amfilohije Radović i, kako je u mail prepisci primijetio kolega hrvatski novinar, postigli „efektan autogol dugom loptom iz protivničkog šesnaesterca“.
Jer je dio okupljenih odlučio da Crnu Goru brane pjesmama Marka Perkovića Thompsona i Miroslava Škore. I to baš onom pjesmom koju Thompson zna, da razveseli publiku, započeti ustaškim pozivom „Za dom spremni“ i baš onom Škorinom pjesmom napisanom u odbranu generala optuženog za rate zločine nad Srbima.
LIČNA UVREDA
Ne znam za vas, ali meni je „naš“ nacionalizam veća briga od „njihovog“. Jer „naš“ nacionalizam osjećam kao ličnu uvredu. U Crnoj Gori kakvu smo sanjali 2006., onoj od koje smo danas dalje nego ikad, nema mjesta za niti jedan, pa ni „državotvorni“ nacionalizam.
Znam da je to bio patriotski – zamalo ne rekoh: domoljubni – skup, a ne testiranje za prijem u Mensu, ali: malo inteligencije nikad nikoga nije ubilo.
Ideja je, dakle, bila da na mitingu izrazite svoju zabrinutost da će Crna Gora biti pregažena i nestati kao prozapadna nezavisna država.
Još od devedesetih godina prošlog vijeka beogradska propaganda pristalice crnogorske nezavisnosti naziva „crnogorskim ustašama“. Odgovor na to je da se počnete ponašati kao crnogorske ustaše, iako to niste?
Srpski patrijarh Irinej optužuje Crnu Goru da je položaj Srba u njoj gori nego u Pavelićevoj NDH. Vaš odgovor na tu očito lažnu tvrdnju je da pred manastirom pjevate ustaške pjesme i tako naknadno pružite dokaz za nju?
Da ponovim ono što sam više puta pisao: Crna Gora koja nije građanska, demokratska i slobodna ne može dugoročno opstati. Efikasan odgovor na velikosrpski nacionalizam ne može biti ništa nacionalističko. Crnogorski nacionalizam nema nikakve šanse u obaranju ruke sa srpskim nacionalizmom. Crna Gora bez istinske, a ne fasadne demokratije, bez snažnih institucija, bez pravde, tačno je onakva Crna Gora kakvu je srpski nacionalizam priželjkivao – ranjiva i slaba.
Sada se valja potruditi da se spasi što više od evropske i građanske Crne Gore.
Nacionalistički incidenti tome ne pomažu. Takva Crna Gora neće biti odbranjena tako što će Draži Mihailoviću simbolički biti suprotstavljen Krsto Zrno Popović, nego naspram Draže mora stajati Ljubo Čupić.
Kuknjava nad 1918. tome ne pomaže. Ona je, ionako, okašnjela, trećerazredna kopija narativa o narodu(državi)-žrtvi, koja je zajednička svim balkanskim nacionalizmima.
PUCANJ U KOLJENO
Naročito tome nije pomoglo postkongresno DPS-ovo pregalaštvo na crnogorskom identitetu. Da su tada, umjesto “više identiteta” odlučili poraditi na “više pravde” i “manje kriminala”, vrlo je vjerovatno da danas ne bismo bili ovako nisko…
Crnogorske su se patriote, rekoh, okupili na mitingu ispred Cetinjskog manastira gdje stoluje Amfilohije Radović i zapjevavši ustaške pjesme pucali sebi u koljeno. Ako ih je ovaj iz manastira gledao i slušao, mora da je ushićeno aplaudirao tome.
Na Cetinju su se nekada, dok su gorjeli Dubrovnik i Sarajevo, održavali mitinzi na kojima se pjevalo „Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče“ i Kemalova „Sarajevo, ljubavi moja“.
Zato, naročito na Cetinju, nema mjesta za Thompsona i Škoru.
Thompson u Cetinju (Video)
(zurnal.info)