Navijam za Andreu Pirla čiji svaki potez zrači nogometnom romantikom

Mario Balotelli je specifična pojava svjetskog nogometa. Dečko je najpoznatiji po majici "I'm not just handsome, i'm italian too" zbog koje ga mančesterski mangupi prozivaju na ulici.

No, Mario ozbiljnog lica dokazao je, valjda, cijelom svijetu da je veliki igrač. Čak i onima koji su sumnjali u njegovu klasu začepio je usta s dva postignuta gola u polufinalu europskog prvenstva. Nije to bilo tek obično polufinale. Bio je to sraz dva stara rivala. U nekim segmentima bio je to sudar stare i nove Europe. Pobjedu je ovaj put odnio šarmantni starinski talijanski nogomet.

Balotellijev obol je nemjerljiv, ali ono što je igrao Andrea Pirlo je posebna priča. Bez puno trke, bez umaranja, Pirlo se otresao po dva tri suparnika kao nikad u životu. Jednostavno, sve što je zamislio bio je u stanju realizirati. Proigravao je suigrače blagim dodirima lopte u zadnjem trenutku taman prije nego protivnik pokuša startati.

Zapravo, to je neopisivo, igra koju igra Andrea Pirlo najviše podsjeća na labuđi pjev Zinedina Zidana. Da, govorim o prvenstvu na kojem je Zizou zaključio karijeru nokautiravši Marca Materazzija. Ne sjećam se da je itko ikad toliko igrački ponizio Njemačku kao što je to učinila Italija. Adleri su bili potpuno razbijeni. Joachim Low je većinu utakmice bio totalno izgubljen kao da ne vjeruje što se zapravo događa.

A događalo se nešto čemu nismo često svjedočili u povijesti. Italija je dominirala. Italija je stvarala šanse. Italija je kontrolirala utakmicu u svakoj njezinoj fazi. A ja sam bio naivno uvjeren da je ova Njemačka nepobjediva. Ali stari majstori taktike, tvorci nebrojenih nogometnih iznenađenja šokirali su cijeli svijet. Način na koji je prznica Cassano asistirao za prvi gol Italije je impresivan. Samo najbolji u posebnim trenucima u stanju su odigrati takav potez. Sjetio sam se nekih starih Veležovih bardova poput Kulje Vladića. Lopta je prošla upravo tamo gdje nitko nije pomišljao da može proći, a za njom je došao i Cassano i centrirao.

Holger Badstuber je, na njegovu veliku žalost, shvatio koliko je zapravo neiskusan s obzirom da mu je Balotelli praktički u sekundi zamakao iza leđa i pospremio loptu u mrežu, u ovoj utakmici, skoro potpuno izgubljenog Neuera. Neuera se ne može ni kriviti. Čovjek je u jednom trenutku ostavljen na streljani. Uzalud je bio sav Hummelsov trud.

Naprosto, Nijemci su sa druge strane ovaj put imali raspoloženiju i bolju ekipu s jasnim ciljem i jasnom vizijom kako do tog cilja doći. Nikad nisam vjerovao da ću navijati za Italiju, ali ovo što Azzuri igraju na ovom prvenstvu je tračak nade da nogomet još uvijek može ovisiti o par velemajstorskih poteza. Izem ti sustav, izem ti disciplinu. Time se ne možeš braniti protiv Andree Pirla. Nitko nikad nije toliko slomio Njemačku. Prvi put smo ih vidjeli kako odustaju svjesni da su naišli na nekog tko je bolji, a još su mu se i poklopile zvijezde. Već sam rekao: tko god dobio ovu utakmicu imat će u meni gorljivog navijača jer netko mora slomiti Španjolsku.

OK, nije me stid, priznajem: po prvi put u životu navijam za Italiju kao za vlastitu reprezentaciju. Navijam za Andreu Pirla čiji svaki potez zrači nogometnom romantikom.

(zurnal.info)