Nema utjehe za južnjake

CHELSEA - NAPOLI 4:1

Moram početi s ovom utakmicom. Možete me optužiti i za pristrasnost. No, odgovorno tvrdim da Chelsea u ovoj utakmici nije bio bolji za tri gola. Napolitanci su, doduše ušli u tekmu kao da odrađuju već gotov posao, ali, do prvog Chelsejevog gola, bili su konkretnija i bolja momčad. Sedam čistih šuteva od kojih bi, na neki sretniji datum, makar dva odsjela u protivničkoj mreži nije bilo dovoljno. Nakon toga situacija se okreće. Chelsea opet ne igra uvjerljivo, ali pokazuje onu katkad tako potrebnu dozu želje. Didier Drogba odavno nije odigrao ovako snažnu i srčanu utakmicu. Iako, iskren da budem, bilo mi je pomalo gadljivo svo ono kukanje nakon svakog duela koji je imao. Previše je onih malih, tzv. nebitnih faulova, dosuđeno u korist Chelsea. Ne krivim sudca, ali to je stvar koja često određuje tijek utakmice. Eh, da, ko misli da sam pristrasan neka me nazove pa možemo tekmu pogledati zajedno. Žao mi je zbog sjajnog Cavanija, žao mi je zbog Lavezzija koji će valjda konačno zaslužiti poštenu minutažu u argentinskoj reprezentaciji, žao mi je zbog jedne odlične, srčane ekipe, žao mi je zbog starog sna s kraja osamdesetih, onog u kojem su "južnjačke seljačine" konačno našle način da pobjede u sportu u koji unose milion puta više strasti nego oni koji redovito ubiru trofeje unoseći u cijelu priču milione ovih ili onih valuta. No, to nije cesta kojom bismo ovdje trebali ići. Chelsea je prošao dalje i to mi jako teško pada, koliko god fanatično volio engleski nogomet.

BAYERN - BASEL 7: 0

Previše je velikih ekipa koje osciliraju ove sezone. Bayern iz prve tekme sa St. Jacobs Parka nikad ne bi mogao Baselu uvaliti cijelih sedam komada. No, ovog utorka na Allianz arenu izašao je neki drugi, gladni Bayern, ekipa spremna na sve, tim koji ima cilj i zna kako doći do tog cilja. E, ovo je već bilo klasično razvaljivanje. Od prve do posljednje minute. Mislim da se Basel na koncu nije ni bio svjestan što ga je snašlo. Vjerovatno su očekivali nervoznije Bavarce, ne toliko samouvjerene i odlučne. Iskren da budem, Mario Gomez nije igrač kakvog bi ikad poželio u svojoj ekipi, ali čovjek umalo nije skinuo Messijevu peticu od prošlog tjedna. Za razliku od Argentinca, koji sudjeluje u kreiranju svakog svog pogotka, Gomez naprosto pospremi u mrežu svaki otpadak na koji naiđe. Nekad davno se govorilo da je upravo to odlika velikih centarfora. Tada je to bilo istina, a istina je i danas. Na koncu, sve je onako kako je trebalo biti.

INTER - MARSEILLE 2: 1

"Onako" utakmica. Steve Mandanda je odbranio onih par Interovih šansi s početka i činilo se da će to biti to. Inter izgleda iscijeđeno, to stvarno nije ni sjena Mourinhovog stroja. Stiskali su, pokušavali, ali bez ikakvog učinka. Sve do vodećeg gola. A onda je uslijedila drama. Brandao, koji se tek vratio s posudbe u Brazilu, ulazi u igru i izjednačava u 87. minuti i to je već značilo "pa - pa" za Inter. Probuđena nada je nokautirana. Ipak, Inter je došao do pobjede u posljednjoj sekundi utakmice što je makar malo sačuvalo obraz talijanskog diva koji tumara kroz sezonu poput pijanca koji pokušava naći put do kuće.

REAL - CSKA 4: 1

Real ide dalje. Ništa čudno, ni najmanje neobično. Izgledalo je to potpuno suvereno u obje utakmice. Postavlja se pitanje je li Mourinho u stanju i ovu momčad, nakon Intera, u drugoj sezoni vođenja odvesti do kraja u prvenstvu i Ligi prvaka? Ovako kako sada izgledaju to se ne čini nemogućim. No, od ovog trenutka, put će biti kud i kamo više trnovit.

(zurnal.info)