Nije loše biti na početku

Užasno je teško pisati o utakmici, koja, zapravo, još nije završena. I dalje smo na početku, ali valjda je sada svima jasno da smo sposobni pobijediti Portugal, makar će to u gostima biti kudikamo teže.

IRITANTNA POJAVA

U utakmicu smo ušli izrazito oprezno. Bilo je očito da su misli svih igrača naše reprezentacije usmjerene na defenzivu. Zamisao našeg stručnog stožera očito je išla u smjeru čuvanja nule u prvom poluvremenu. Srećom, to smo i ostvarili, dijelom zahvaljujući koncentriranoj igri u odbrani, a dijelom i činjenicom da su Portugalci igrali prilično loše bez obzira na veći posjed lopte. Naprosto, njihova nadmoć u posjedu lopte je bila jalova. Faktički nisu ništa konkretno odigrali prema naprijed. Ronalda i Nanija nije baš išlo i njihov ho-ruk princip nije pio vode. A, budimo realni, Portugalci već godinama igraju tako. Nema tu kompaktnosti. Isključivo se oslanjaju na veliku moć Cristiana Ronalda, iako, po mnogima, a to je i moje mišljenje, Portugal igra bolje bez Ronalda. A o njemu stvarno nema smisla govoriti. Cmizdravac i šminker. Istinski iritantna pojava.

DRAŽESTI TRAVNJAKA

Pomalo teškoj i zamornoj utakmici svakako je doprinjelo stanje zeničkog travnjaka, koji ne priliči ni zonskim ligašima. Teren nam je priskočio u pomoć kod prilike koju je Ronaldo zapucao, ali i mi smo igrali na istoj podlozi i to nam se obilo o glavu kod Ibiševićeve šanse, one jedine prave, koju smo čekali cijelu utakmicu. U oba slučaja lopta je vidno poskočila i dobila čudnu putanju nakon dodira s terenom. Rezultat pak nije poskočio, do kraja je ostalo nula nula.

OSIMOV UTICAJ

Drugo poluvrijeme smo odigrali kudikamo bolje. Krenuli smo ofenzivnije, a i izmjene koje je selektor Sušić napravio bile su dio dobro pripremljenog plana. Kako vrijeme odmiče sve više se osjeti utjecaj Ivice Osima. Igra u svakom trenutku ima plan i jasnu viziju kako doć do cilja. Na koncu, stvorili smo tih par prilika, ali nismo ih realizirali. Isti je slučaj i sa Portugalcima. I pred njima i pred nama su tri duga, preduga i nervozna dana. I opet ponavljam, teško mi je bilo šta drugo reći osim da smo digrali jednu pametnu i zrelu utakmicu.

PO SPISKU

Jahić je odlično odigrao drugog stopera. Zahirović je dao koliko je mogao na boku. Spahić je odigrao doktorski, jednako kao i Rahimić. Maletić se postavio hrabro i odlučno, odigrao je jako dobro. Pjanić je bio glavni detonator u momentima kad smo pritisnuli Portugalce. Medunjanin i Lulić su odigrali odlično obzirom na zadatke posavljene ispred njih. Salihović je također bio dobar u defenzivi. Misimović je igrao ono što se od njega i očekuje. Kad ekipa ima posjed Miske je u stanju podvaliti loptu i razigrati napadače bez obzira protiv koga se igra. Džeko je bio prilično rezerviran, moram priznati da sam puno više očekivao od njega, ali u situaciji kad je jedini napadač među odbrambenim vukovima kakvi su Bruno Alves i Pepe, više nije ni mogao.

MOGAO JE BITI HEROJ

E, sad dolazimo do ključnog igrača čijim smo ulaskom preuzeli kontrolu nad utakmicom. Naravno, govorimo o Vedadu Ibiševiću. Vedo je danas mogao biti heroj nacije. Zapucao je tri izgledne prilike i nadam se da ga to neće psihički destabilizirati, jer njegova je energija bila ključna za našu dominaciju. O Asmiru Begoviću više ne treba polemizirati. Konačno, imamo odličnog i, što je najvažnije, pouzdanog čuvara mreže.

MOGLI SMO, ALI NISMO

O, da, bilo je dobro, solidno. Mogli smo, ali nismo. Sad imamo čekati uzvrat u kojem su šanse fifti fifti. Iskreno mislim tako. Dojma sam da ćemo biti puno rasterećeniji od Portugalaca i da će nam, nakon zeničke nule, biti puno lakše igrati uzvrat. Salihović je kartoniran, ali vraća se Papac i neće biti problem pokrpiti tim i spreman izaći u odlučujuću bitku. Nema se šta posebno dodati prije utorka. To što smo još uvijek na početku uopće nije loše.

(zurnal.info)