Najnoviji Dodik: Nikada lošije artikulirani divljak

Ovaj najnoviji, Dodik 2.0, zapravo je nikada lošije artikulirani divljak koji je ispucao 90 posto verbalne municije i sad mu je ostalo samo jedno - da tone sve dublje. Upravo svjedočimo klasičnoj osveti gubitnika - zna da s njim više niko neće, nema tog Marfija koji bi Bošnjake nakon svega natjerao na pregovare, pa ko veli bar ću vas izvrijeđati, ne možete mi ništa dok je još ovih dvjesto specijalaca oko mene.

Nemoćni pred dugotrajnom eksplozijom divljaštva, mnogi ljudi na Facebooku nazivaju ga Medžedom. I, realno gledajući, govorimo o uspjeloj slici. Medžed sa tvrdim dž nije fejsbučka hiperbola, to je karakterna osobina i precizan opis stanja uma čiji nositelj ne preza od najprizemnijih uvreda. Kraj njegove vladavine je tu negdje, "od sada pa do Nove godine", što rekao jedan moj prijatelj, ali zato se kraj njegovog ludila ne vidi sve dok ima Čovića i Hrvatsku kao saveznike.

I tu bi Trojka mogla, kad bi smjela, odigrati presudnu ulogu. Čović je postavio ultimatum - ništa od nove koalicije dok ne pristanete na Izborni zakon. Jeste li ikada probali razmišljati drukčije? Na ultimatum, jedini pravi odgovor je novi, uzvratni ultimatum: ništa od bilo čega, čak ni od najbenignijeg sastanka, dok ne raskinete savez s Dodikom. Nek stanu Vijeće ministara, kladionice i Federalna vlada, nek se ugase svi procesi. Kriza do jaja. Vanredno stanje. Svaki dan nek bude neradna nedjelja dok se legalni organi vlasti ne prestanu solidarizirati s bjeguncem od zakona. Mnogi će reći da ne može onaj ko je donji postavljati uvjete. Njih postavlja onaj ko je jači. Odgovor je - ne može dok ne proba. Jeste li ikada pokušali na Čovićeve ucjene uzvratiti svojom? 

Ali da se vratimo Dodiku. Imamo lošu vijest za njega. On zna dizati tenzije, sijati mržnju, sklapati poslove i završavati tendere, ali nije sposoban - jer nema ni ljudsku ni političku širinu - sagledati stupanj rizika kojem izlaže sopstvenu okolinu: suradnike, obitelj i uposlenike. Misli da su ove maloumne provokacije prolazna stvar lokalnog nivoa, ne shvatajući da danas svime što izreknemo profiliramo sopstveni politički portret s dalekosežnim posljedicama. Upravo ta nemogućnost da se sagledaju razmjere bijednih ispada gura ga sve dublje, iz lošeg u gori potez. Nazvati javno, pred svim kamerama, beogradske studente smradovima znači gurnuti prst u oko ogromnom dijelu Srbije. A Srbija nije političko Sarajevo, Srbija pamti.

Lijepo je gledati kako jedan prononsirani džiber ostaje bez oružja, municije i razuma. I kako tone. Ali ne treba baš tako prijeko gledati na ideju pregovora s Miloradom. Ne budite na kraj srca. Evo ja sam za to da se pregovori nastave, a da prva pregovaračka sesija, koliko sutra, bude održana u - Sarajevu.

(zurnal.info)