U španjolskom ljetovalištu Malva - Rosa, inače jednom od najboljih mjesta za surfing na Mediteranu, postoji plaža pod nazivom Levante. Upravo je po toj plaži ime dobio nogometni klub iz Valencie, trenutno vodeća momčad Primere, Levante UD. Nadimak, koji nosi ova momčad je "žabe" ili na španjolskom "granotes".
Levante se često smatra najstarijim španjolskim klubom. Povijesne knjige ipak ne idu u prilog toj tvrdnji. U Valenciji je od 1903. godine igrao klub Cabanyal FC. Svejedno, Levante je jedan od klubova pionira u regiji Valencia i cijeloj španjolskoj. Prvi trofej osvajaju 1928. godine. Bio je to pokalprvaka Valencian Championshipa.
KLUB RADNIČKE KLASE
Budući su prva igrališta na kojim je nastupao Levante bila u blizini lučkih dokova, Levante je ubrzo postao klub radničke klase. Prve utakmice su igrali na zemljišti La Platjeta, koje je bilo u posjedu lokalnog proizvođača parfema. Prvu utakmicu protiv svog najvećeg rivala Valencia FC odigrali su 1919. godine. U ovom prvom povijesnom ogledu Levante je poražen sa 1 naprema 0.
Uporedo s Levanteom osnovan je klub pod nazivom Gimnastico. Gimnastico si je priskrbio pridjev Real, zbog patronaže, koju im je obećao španjolski kralj Alfons XIII. No, s proglašenjem Druge španjolske republike, Gimnastico izbacuje prefiks Real z svog naziva.
Tijekom španjolskog građanskog rata Levante i Gimnastico su igrali Mediteransku ligu. Klubovi iz ove lige igrali su natjecanje koje se zvalo Copa de la Espana Libre (kup slobodne Španjolske). Na stadionu Montjuic, 18.07.1937. godine Levante osvaja ovaj Kup pobjedom nad gradskim rivalom Valenciom.
Budući je tijekom rata Levanteovo igralište potpuno uništeno bili su primorani igrati na stadionu Gimnastica. Levante nije imao stadion, a većina igrača Gimnastica poginula je tijekom rata. Ove stvari dovele su do spajanja ova dva kluba pa 1939. godine nastaje klub pod imenom Union Deportiva Levante - Gimnastico. No, ubrzo ime se pojednostavljuje i nastaje današnji Levante Union Deportiva.
Prvi put Levante je zaigrao u La Ligi 1960. godine. Od tada, njihova je sudbina promjenjiva. Najčešće su, ipak, boravili u Segundi, drugoj španjolskoj ligi. Njihova povijest nije povijest trofeja, ali jeste povijest malog i ponosnog španjolskog kluba koji gaji rivalstva na kakva smo mi već zaboravili.
Najveća zvijezda koja je ikad obukla dres Levante jeste legendarni nizozemac, otac suvremene Barcelone, Johan Cruyff. On je početkom osamdesetih pola sezone nosio dres Levantea. Pored Cruyffa, dres Levantea nosila je i legenda jugoslavenskog i europskog nogmeta Predrag MIjatović.
KLUB MALIH LJUDI
Posljednjih dana puno se piše o čudu iz Valencie. Pored megamomčadi Reala i Barcelone vrh Primere drži jedan mali klub. A kao što znate, radi se o klubu iz naše priče. Prvi je to put u povijesti Levantea da se nalazi na vrhu najvišeg ranga španjolskog nogometa.
Dogodilo se prošle sezone s mladom momčadi Borussie Dortmund. A što se to dogodilo? Pa nekako, i pored svih para na svijetu, jedan klub je pokazao kako je moguće otići na vrh old school pristupom. Klub se vratio lokalnoj zajednici, vratio se korijenima i to je recept koji je Borussiu, nakon godina tavorenja u prosječnosti, vinuo na vrh. To je, kako se često kaže, prava sportska obitelj, koja je jedno sa svojim navijačima. To je slučaj i sa Levanteom. Oni nisu momčad nedodirljivih superstarova, nisu izvanzemaljci. Oni su naprosto klub iz kvarta, ekipa koju možete sresti na ulici, s kojom možete popričati i osjetiti je kao svoju. Klub malih ljudi, koji je istinski tu zbog navijača. Ako mene pitate mislim da je to recept i magija kojom je Levante zaposjeo vrh Primere. Pitanje je koliko će tu izdržati, ali ja im želim svu sreću. Ne zato što plijene igrom već zbog njihove hrabrosti i poštenog pristupa; zato što priče poput njihove vraćaju nadu u iskonski sportski duh.
(zurnal.info)