Odrastanje jedne velike ekipe

Bili smo dobri. Ne fenomenalni, nego dobri, jako dobri.

Minsk je vidio dio odrastanja jedne velike ekipe. Možda čak najveće koju je ova država imala u svojoj kratkoj povijesti. Konačno nismo srljali. Nije bilo ni pozitivne ni negativne euforije, ali bili smo svjesni da smo bolji i to smo išli pokazati.

NEOPRAVDAN STRAH

Igrali smo kontroliranu utakmicu. Vodu na naš mlin je okrenulo i to što smo na vrijeme poveli sa dva gola razlike pa nije bilo potrebe za bilo kakvim paničnim reakcijama. Pokazalo se da smo neopravdano strahovali od Bjelorusa. Iskreno, nije mi jasno kako su Bjelorusi uspjeli ostati neporaženi sve do sinoćnjeg dvoboja? Ili smo ih naprosto mi presjekli tamo gdje je trebalo i zakočili. Brzi jesu, dinamični jesu, nezgodno se, poput ledolomaca, zabijaju u sredinu protivničke odbrane, ali neke ekstra kvalitete nemaju. A nije valjda da je Aleksandar Hleb radio toliku razliku? Ma ne, vjerovatnije je da su igrali opreznu kontrašku igru što protiv nas nisu mogli, jer smo na vrijeme poveli pa su bili primorani diktirati igru. A tome, imali smo se priliku uvjeriti, nisu baš vični.

VRHUNSKI SEKUNDANT SAŠA PAPAC

Velika je stvar povratak Saše Papca. Odbrana djeluje kudikamo sigurnije. Spahić je dobio vrhunskog sekundanta i vidjelo se da je i on pored Papca opušteniji. Obojica su odigrali odličnu utakmicu kao uostalom i svi u odbrani ako izuzmemo par paničnih reakcija Borisa Pandže. Iznenadio je Lulić na poziciji desnog beka. Stvarno je nevjerovatno koliku smo kvalitetu dobili s tim momkom.

PAR DESTRUKTIVNIH VEZNJAKA

No, dva igrača u našoj ekipi treba posebno istaknuti. Ležernu igru našoj odbrani omogućili su Elvir Rahimić i Adnan Zahirović. Izgledalo je kao da stoljećima igraju zajedno. Jedan bi toliko puhao protivniku za vrat da ovaj samo na tren izgubi kontrolu, a drugi bi pokupio loptu. Školski primjer kako treba igrati par destruktivnih veznjaka. Pjanić i Salihović su odigrali jako dobro. Prije svega racionalno, pametno. Defenzivno su i oni bili odlični, malo rezervirani prema naprijed, ali opet odlični.

TERETAN BALKANSKI VEZNJAK

Sad dolazimo do momka koji je stvarno postao ključni igrač u našoj ekipi. To sam već nekoliko puta pominjao, a pokazalo se i jučer. Haris Medunjanin je pomalo teretan balkanski veznjak, ali se iz aviona vidi da je prošao nizozemsku školu. Njegova kvaliteta je ta što zna gdje će s loptom i prije nego ona dođe do njega pa naglo ubrzava igru okomitim dodavanjima iz prve. Za sada nije puno tih lopti prošlo, ali što duže ova ekipa bude na okupu i to će doći na svoje mjesto. Postigao je rijetko lijep malonogometni gol. Bio je to pravi šmekerski potez.

STRAH OD DŽEKE

Edin Džeko je konačno postao igrač kojeg se odbrane boje već kad ga vide. To će nam u budućnosti biti velika prednost. Čim lopta krene prema njemu, cijela uža odbrana protivnika sjati se oko njega i to je stvar koju ubuduće trebamo koristiti. Hasagića ne trebamo ocjenjivati, pokupio je šta je imao pokupiti i to je to. Maletić se još jednog pokazao kao odličan joker. Misimović je u ono malo minuta zakuhao par opasnih situacija i pokazao da je željan igre i ponovno sposoban odigrati partije približne onima iz najboljih dana.

CEMENTIRANJE U ZENICI

U Zenici imamo priliku zacementirati drugo mjesto u skupini. Neće biti Spahića i Pjanića, ali Papac na mjestu centralnog stopera i Misimović na mjestu Pjanića su rješenja koja bi trebala biti dovoljna da upišemo nova tri boda. Nakon toga trebali bismo rutinski rješiti Luksemburg i rasterećeni ići na Stade De France.

SUŠIĆEV OPTIMIZAM

Raduje to što je Sušić skromno izjavio da, ukoliko se stvari poklope, nije nemoguće da ćemo pobjedom protiv Francuza probati izboriti čak i prvo mjesto. To smo, po meni, ipak prokockali u susretima sa Albanijom i Rumunjskom. No, živi bili pa vidjeli. Drugo mjesto je sasvim dobro, a možda nas i ždrijeb baraža pomazi pa bismo idućeg ljeta na odmor mogli u Poljsku i Ukrajinu.

(zurnal.info)