OPTUŽNICE U LADICAMA: Zašto neće biti okončane istrage protiv političkih čelnika?

Nermin Muharem i Amrudin Omerović su policijski službenici Granične policije BiH na graničnom prelazu Vardište-Višegrad. Trenutno im se pred Sudom BiH sudi po optužnici državnog tužilaštva. Terete se da su prije dvije godine od jedne osobe tražili i dobili 20 KM, kako bi joj dopustili unos neke robe u BiH. Ne, nije tekstualna greška, optuženi su zbog uzimanja 20 (dvadeset) KM !

Ništa ne treba biti sporno u ovom slučaju. Policijski službenici skloni uzimanju mita, i to još na državnoj granici i trebaju bit adekvatno kažnjeni, pa makar optužnica glasila na takvu malu sumu, a troškovi suđenja višestruko premašili sumu iz optužnice. No, logično pitanje jeste šta je sa onima koji dvije decenije na razne načine sistematski pljačkaju javne budžete svih nivoa vlasti i ostaju nekažnjeni za milione i milione koje su pokrali. Ni Muharem ni Omerović prilikom privođenja sigurno nisu uzviknuli da im je to jedan od najsretnijih trenutaka u životu, kao što je to u trenutku dok ga hapse pripadnici SIPE učinio Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

ČAUŠEVIĆ: Slučaj stao na 30 %

Početak 2015. godine trebao je označiti epilog istrage i hapšenja u akciji nazvanoj Pandora. Polovinom juna 2014. zbog koruptivnih krivičnih djela organizovanog kriminala, carinskih i poreskih utaja, pranja novca i zloupotrebe položaja, pored Čauševića, uhapšeni su i Zdravko Cvjetinović, pomoćnik direktora UIO BiH, potom nekoliko šefova carinskih ispostava i carinika, ukratko desetine osoba zaključno sa Anesom Sadikovićem, odavno označenog kao čelnika kriminalne skupine za uvoz tekstila i druge robe.

Glavni državni tužilac Goran Salihović i direktor UIO BiH Miro Džakula akciju su nazvali najvećom poslijeratnom protiv organizovanog kriminala i kriminalaca koji su državu oštetili za više milijardi KM, dodajući da posjeduju dokaze za sve navedeno. No, vrijeme je prolazilo, pritvoreni su jedan po jedan bivali oslobođeni, zaključno sa Kemalom Čauševićem. Svi carinski službenici, uključujući i Zdravka Cvjetinovića vraćeni su na radna mjesta u UIO. Umjesto optužnice, devet mjeseci nakon hapšenja u javnost je „procurio“ dio iskaza Kemala Čauševića dat državnom tužilaštvu. Ništa nije slučajno, pa ni doturanje tih 25 stranica medijima.

Umjesto nagađanja ko je bio „najslabija karika“ u čuvanju dokumenata istrage, podsjetimo se šta je to Čaušević, barem u dijelu objavljenog iskaza rekao. U najkraćem, optužio je brojne, prije svega političke lidere, za brojne koruptivne radnje i pokušaje da preko UIO ostvare lične i interese svojih stranačkih tajkuna, od oslobađanja uvoznih carina, nelegalnog povrata PDV-a, kupovine objekata za potrebe UIO sve do zapošljavanja podobnih kadrova.

Iz stranice u stranicu navođena su imena i nelegalne radnje koje su prema Čauševiću inicirali, u međuvremenu preminuli predsjednik SDA Sulejman Tihić, potom predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, predsjednik HDZ BiH Dragan Čović te visokopozicionirani kadrovi tih stranaka Nikola Špirić, Aleksandar Džombić, Vjekoslav Bevanda, Sadik Ahmetović, Šemsudin Mehmedović. Zavladao je tajac od strane navedenih, nikakve konkretne reakcije nije bilo. Nije bilo ni odgovora na pitanje o statusu Čauševića, da li je svjedok-pokajnik ili je još uvijek osumnjičeni.

"Predmet „Čaušević“ vrlo brzo ide optužnica, on je u nekih 70%“, reći će na godišnjicu akcije u Parlamentu BiH glavni tužilac Goran Salihović, tokom izlaganja izvještaja o radu državnog tužilaštva. Prošlo je od tada 6 mjeseci, okonča se i 2015. godina, a onih Salihovićevih 30 posto još nije završeno...

MEHMEDOVIĆ: Šemso neće u pritvor

Najbolja ilustracija za naznake odgovora na pitanje iz naslova jeste ponašanje glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića tokom njegovog dosadašnjeg trogodišnjeg mandata. Javnosti je već poznata konfrontacija koju je Salihović imao sa doskorašnjim direktorom SIPE Goranom Zupcem. Eskaliralo je nakon što SIPA zbog sumnje za više krivičnih djela hapsi Šemsudina Mehmedovića, državnog poslanika i važnog SDA kadra. Salihović je bjesnio, navodeći da je hapšenje bez naloga tužilaštva nelegalno. No, treba reći da hapšenje nije bilo iznenadno.

Salihović je uporno odbijao i pomisao da Mehmedović bude uhapšen. Prvoj prezentaciji dokaza protiv Mehmedovića održanoj u zgradi SIPE nije ni prisustvovao. Nakon informacije da su prezentovani dokazi i više nego dovoljni za optužnicu, pristao je da se dokazi predstave u zgradi Tužilaštva. Na prezentaciju je došao i direktor SIPE Goran Zubac, kojeg Salihović ponižava puštajući ga da čeka u hodniku 15-20 minuta. Desetak minuta nakon što je predstavljanje dokaza počelo (a trebalo je trajati nekoliko sati), Salihović je naglo ustao i otišao zaključujući da su dokazi nedovoljni. Kada je Mehmedović uhapšen te nakon jednodnevnog zadržavanja u SIPI prebačen u Tužilaštvo BiH, koje je trebalo donijeti odluku o zahtjevu za pritvor, Salihović je brzo razriješio situaciju.

„Šemso neće u pritvor“, tim je intimnim oslovljavanjem poručio glavni ostalim tužiocima i prije kraja radnog vremena održao obećanje. „Šemso“ je oslobođen.

SALIHOVIĆ: Frizerski uslovi za posao

Pogubnije od uplitanja u rad svojih tužilaca jeste trenutak kada Salihović krene sa sopstvenom istragom. Zaprepašteni su bili u Sudu BiH kada je dostavljen zahtjev za odobrenje prisluškivanja jedne sutkinje Općinskog suda Sarajevo, koji je podnio glavni državni tužilac lično. Nezabilježen primjer pratila je i očigledna nezakonitost  zahtjeva, u kojem je navedeno da je iskaz svjedoka, na osnovu kojeg je zatraženo prisluškivanje, obavio član kabineta Gorana Salihovića, dakle apsolutno neovlaštena osoba u istražnom postupku !? Pri tome, zahtjev se odnosio na osobu, za koju dobro upućeni kažu da joj je najveći grijeh što je svojevremeno odbila Salihovićevo udvaranje !

Istovremeno Salihović opterećuje tužioce besmislenim istragama poput onih o (ne)implementaciji presude Sejdić-Finci ili glasanju u Parlamentu BiH o statusu Sutorine, dok niti riječju ne spominje zašto beskonačno traje primjera radi pisanje optužnice protiv Ante Jelavića. Kako saznaje Žurnal od izvora iz Tužilaštva, nadležni tužilac za cijelu godinu nije dovršio optužnicu, iako će ona obimom biti tek trećina od prethodne protiv bivšeg predsjednika HDZ BiH i člana Predsjedništva BiH.

Najveći problem Gorana Salihovića jeste nepoznavanje osnova tužilačkog posla, o čemu svakodnevno svjedoče njegovi podređeni. Svjestan toga ili ne, on se od početka mandata bavi razmišljanjima kako da zadrži potporu političkih struktura. Najbolje mu to ide putem prekomjernog zapošljavanja službenika tužilaštva po stranačkoj i rodbinskoj liniji. Uposlenici tužilaštva svjedoče svakodnevnoj potrazi kancelarija, stolova i stolica za novoprimljene. Najavljuje se i skora izgradnja nove zgrade, jer je dosadašnji prostor prebukiran. O kriterijima poput frizure i visine za uposlenice i konkretnim primjerima spornih zapošljavanja uskoro ćemo u Žurnalu pripremiti posebnu priču.

AFERA REKET:Barašin u šaci

Treba biti pošten pa reći da servilnost i zaštita političkih močnika nije specifičnost samo Gorana Salihovića. Tako je bilo i sa njegovim prethodnicima, a istih ima i među aktuelnim tužiocima.Već je legendarna priča o istragama protiv Zlatka Lagumdžije u predmetu „Reket“ te one protiv Milorada Dodika.

I jedna i druga vođene su uoči opštih izbora 2010 godine. Ona protiv Lagumdžije i još nekoliko osoba iz vrha SDP-a bila je napisana, no glavni tužilac Milorad Barašin i predmetni Dubravko Čampara, umjesto podizanja optužnice, čekaju rasplet na političkoj sceni. SDP dolazi na vlast, koalira sa SDA, a očekivao se dogovor sa SNSD-om na državnom nivou. Pogubnost koketiranja sa politikom Barašin uskoro spoznaje. Stalno praćen, bivaju snimljeni njegovi neprijavljeni susreti sa međunarodnim švercerima oružjem.

I Lagumdžija i Dodik sada Barašina imaju u šaci. Početkom juna 2011. predmet „Reket“ biva predat u nadležnost kantonalnog tužilaštva Sarajevo, a Dodikov predmet Specijalnom tužilaštvu RS, odnosno oba odlaze u zaborav.  Barašin im više ne treba i mjesec dana kasnije biće smijenjen bez daljnjih sankcija, a na njegovo mjesto privremeno imenovana Jadranka Lokmić-Misiraća, kumstvom povezana sa Zlatkom Lagumdžijom.

Sistem stranačkog nadzora nad radom tužilaštava i pravosuđa u BiH uopće uveliko je razrađen i funkcioniše. Pojednostavljeno u praksi se to odvija tako da je političkoj partiji bitno da ima nekog od svojih simpatizera na tužilačkim pozicijama. Oni će otvoriti istragu protiv političkih protivnika, koje će služiti kao moneta za potkusirivanje u političkim pregovorima i kombinatorici. Vi nama funkciju, mi vama sredimo obustavu istrage, ponuda je na tezgi.

Kada je potpisnik ovog teksta svojevremeno kontaktirao jednog državnog tužioca kako bi mu prenio poruku o spremnosti jednog insajdera da otkrije kriminalne radnje u oblasti javnih nabavki i sličnih poslova, početna zainteresovanost tužioca naglo je splasnula kada je shvatio da su u priči pored čelnika drugih stranaka i oni iz SDA.

LIJANOVIĆI: Predizborna predstava

Ilustrativan primjer direktnog uplitanja tužilaštva u politička dešavanja jeste i svojevremeno hapšenje Mladena Ivankovića Lijanovića te Jerka Ivankovića Lijanovića, predsjednika i dopredsjednika Narodne stranke Radom za boljitak na početku kampanje za opšte izbore 2014. godine. Iako je hapšenje moglo biti bilo planirano i spremno i 6 mjeseci prije, o čemu Žurnal ima saznanja, sve je prolongirano za predizborno vrijeme kako bi i to malo konkurencije HDZ-u na području Hercegovine bilo eliminisano.

Čović, Lagumdžija, Dodik..

Lider HDZ BiH Dragan Čović je od nekoliko optužnica imao jednu koju je podiglo državno tužilaštvo.  I tu je poput ostalih, ostao neodorljiv. Predmete karakteriše zastara ili „misteriozno“ nestajanje dokumenata iz dokaznog materijala. HDZ se pak više bazirao da izbjegne tužilačke istrage držeći pod nadzorom (i) SIPU, kako bi predmet u toku istrage bio eliminisan. Tako je onaj posljednji, o istrazi o pranju novca putem Čovićevog punca kojim je plaćena njegova vila u Mostaru, ostao skriven još u u SIPI.

Bivši predsjednik SDP-a trenutno nije politički aktivan, ali za svaki slučaj u ladicama državnog tužilaštva čuvaju spis o istrazi nestale ostavštine Adila Zulfikarpašića i njegovog Bošnjačkog instituta gdje je Zlatko Lagumdžija bio predsjednik upravnog odbora.

Od aktuelnih istraga političkih čelnika u fokusu javnosti jeste ona protiv Milorada Dodika, i to o načinu kupovine vile u Beogradu. Da se dotičnog i njegove stranačke saradnike  htjelo prethodnih godina dosljedno istraživati za sve sumnjive radnje, pola bi tužilaca u RS te nekoliko iz državnog imalo posla.

Zašto je od svih mogućih predmeta gdje je Dodik direktno odgovoran ( Zekstra, zgrada Vlade RS, autoput, Bobar banka, Birać, Lutrija, Čez, IT professional, Grand trade, Medicinska elektronika i mnogo toga još vezano za trošenje budžetskog novca) baš sada i baš u ovom slučaju intezivirana istraga, ima više tumačenja. Treba biti oprezan, pogotovo oni koji žele da Dodik konačno odgovara za neke od brojnih sumnjivih poslova.  Trenutna politička situacija jeste takva da za SDA, nakon koaliranja sa SBB-om Fahrudina Radončića najmanje odgovara da u vlast na državnom nivou bude uveden SNSD umjesto Saveza za promjene. S druge strane HDZ BiH pritiska da se koalira sa SNSD-om, i najbolji način da se „smanji doživljaj“ Dodika jeste prijeteća istraga, kojom se preko stranačkih poslušnika u tužilaštvu može upravljati.

IZETBEGOVIĆ: Nježna šamarčina pravosuđu

Da su političari svjesni kako su ovladali pravosuđem najbolje je krajem godine pokazao predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Godinama je Izetbegovićev novi koalicioni partner Fahrudin Radončić, lider SBB-a predmetom istrage državnog tužilaštva o povezanosti sa klanom Nasera Kelmendija, štoje SDA itekako koristila. Proces protiv Kelmendija se odvija u Prištini, ali su dokazi i svjedoci dostavljani iz BiH. Nakon što su propali svi pokušaji da Radončić bude izbrisan iz predmeta po svakom osnovu, pa čak i dopisima Suda BiH da država BiH ne može sarađivati jer nema diplomatskih odnosa sa Kosovom, Izetbegović je odlučio da uputi javnu poruku o tome te amnestira Radončića i ne samo njega. 

„Ne mogu da ne zapazim da je previše puta bilo da se neki političar povezuje s kriminalom, da se procesuira, a da se na kraju ispostavi da tome nije bilo mjesta. Razumijem njegovu poziciju,“ rekao je Bakir Izetbegović.

Nije propustio priliku ni da uputi direktnu poruku nadležnom tužiocu Dubravku Čampari, od Radončića označenog kao SDA simpatizera.

„ Ne bih da ja tu nagađam što može on, šta ne može, ali evo prilike da kažem da mi nije drago što se ta stvar dešava i slutim da ćemo ponovo imati jednu prozivku, trovanje atmosfere u zemlji, koja će opet rezultirati ničemu. Slutim da će se, kada se sve završi, pokazati da je bez potrebe Radončić provociran, da je bez potrebe dovođen na ivicu odustajanja od koalicije,“reći će Izetbegović. 

Radončić nije naivan da povjeruje kako ovo znači kraj istrage protiv njega. Neutralni posmatrači cijele situacije znaju da Izetbegović ne može tek tako svoje tužioce „puštati niz vodu“, a istovremeno mu odgovara da i dalje ima sredstvo za ucjenu Radončića za eventualni trenutak raskida koalicije. Kako god, na ovakav skandalozan upliv jednog političara u rad državnog tužilaštva glavni tužilac Goran Salihović nije reagovao. Putem svog biltena samozadovoljno zaključuje ovogodišnji rad.

„Nastavili smo intenzivnu borbu protiv korupcije i koruptivnih krivičnih djela, te smo uspješno proveli akcije i podigli optužnice za koruptivna krivična djela u kojima su osumnjičeni počinioci čak i ovlaštene službene osobe iz policijskih agencija i agencija za provođenje zakona, čime smo pokazali da u borbi protiv korupcije nema nedodirljivih,“ navodi Salihović. U njegove riječi mogu povjerovati samo Nermin Muharem i Amrudin Omerović, granični policajci sa početka ove priče.

SVIJETLI PRIMJERI: Bosnalijek, Gras, Lijanovići, Lipovača...

Iako samo takstivno nabrajanje šta (ni)je uradilo Tužilaštvo BiH zahtjeva mnogo više teksta i primjera, treba spomenuti i rad drugih tužilaštava u BiH.

Donekle je tužilačku čast spasilo sarajevsko tužilaštvo, konačnim podizanjem optužnica u slučajevima Bosnalijek i Gras, te još nekoliko hapšenja vezanim za privredni kriminal.

Probudilo se i tužilaštvo Tuzlanskog kantona, procesuirajući pljačku federalnog budžeta koju je provodio bivši ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović. Iako postoji isti sistem pljačke u svim kantonima, Federalno tužilaštvo je kao i u nizu drugih primjera, ostalo dosljedno nemješanju u svoj posao. Tužilaštvo USK je pompezno počelo, pa usporilo istragu protiv bivšeg kantonalnog premijera Hamdije Lipovače.  O procesima protiv makar lokalnih političkih močnika drugih kantonalnih, kao i okružnih tužilaštava u RS nema ni naznaka. Čak je i ambiciozni projekat Specijalnog tužilaštva RS za borbu protiv organizovanog kriminala doživio fijasko, ili pak nije, ukoliko je osnovano sa namjerom da amnestira kriminal povezan sa političarima.

(zurnal.info)