Poreska uprava Republike Srpske već pet godina ima pravo da pokrene hipoteku nad nekretninama šipovačke gipsare “Volari” i naplati milionski poreski dug, ali do sada to nije učinila, već je sve prebacila na Okružno javno tužilaštvo Banjaluka. Kao glavni povjerilac nikada nije pokrenula stečaj, što je po zakonu bila dužna da uradi.
Prema dokumentaciji koja je u posjedu Žurnala, poreznici predvođeni pomoćnikom direktora Tedom Cvišićem, još 29. oktobra 2013. godine sa direktorom gipsare Nebojšom Ćurkom potpisali su ugovor o zalogu kompletne pokretne imovine fabrike u vrijednosti 407.750 KM.
“Ugovorne strane su saglasne da na ime obezbjeđenja novčanog potraživanja založnog povjerioca uspostavi zalog registracijom u Registru zaloga koji vodi Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine”, stoji u ugovoru.
Tako je Poreska uprava RS dobila pravo da raspolaže pakericom gipsa, košem mljevenog gipsa, elektromotorom, izlaznim obrtnim stolom sa transporterom, linijama za proizvodnju, kalupima, mješalicama, presama i dizalicama.
Nakon toga, 13. maja naredne godine, PU RS Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne odnose RS podnosi zahtjev za upis hipoteke na nekretninama “Volara”, što je ova i učinila 25. septembra iste godine.
“Uslov za sticanje hipoteke, radi obezbjeđenja potraživanja na ime poreza, određen je Zakonom o poreskom postupku RS na način da se uspostavlja hipoteka u korist Poreske uprave RS na nepokretnostima poreskog obveznika koji ne plati porez istekom zakonskog roka za plaćanje prijavljenih obaveza iz poreskog računa”, stoji u zahtjevu.
Gipsara nije ispoštovala zakonske rokove pa je hipoteka bila način da se naplate dugovanja od oko 1,1 milion KM. Ipak, iako poreznici 4. februara 2015. godine donose rješenje o izvršenju, postupak ne provode.
Kako bi upravljali ovim slučajem, poreski inspektori, umjesto da naplate sopstvena potraživanja i zakrpe budžetski krater koji je sada već narastao na 2,5 miliona KM, odlaze u kontrole gipsare i podnose izvještaje Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Direktor “Volara” Nebojša Ćurko, prema zbiru obaveza iz 2015. i 2017. godine, ojadio je budžet RS za ukupno 2.488.552 KM. Dvije optužnice tužilaštva završile su Osnovnom sudu u Mrkonjić Gradu kao objedinjen predmet, a Ćurko je, prema presudi, počinio prekršaj za koji je kažnjen sa 5.000 KM.
U međuvremenu, Poreska uprava blokirala je račun “Volara”, a radnicima se plate isplaćuju u kešu, što je još jedno u nizu krivičnih djela počinjenih u gipsari. Najnovija kontrola, nakon koje se očekuje novi izvještaj tužilaštvu protiv Ćurka, još nije završena jer se, kako u PU RS kažu za Žurnal, radi o obimnoj dokumentaciji.
Danas nemaju ni odgovore na pitanja Žurnala o hipoteci, prodaji nepokretnosti i stečaju.
Za to vrijeme radnici se okupljaju u krugu fabrike tražeći svoja prava – uplatu poreza i doprinosa za proteklu deceniju.
Deceniju i po duga priča o kriminalu
Javnost o kriminalu u gipsari „Volari“ govori već 15 godina. Sa detaljima su upoznati i Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA, ali i MUP RS.
Fabrika je, još od kada je privatizovao kontroverzni prnjavorski biznismen Radojica Ratkovac prije petnaestak godina, gips proizvodila samo povremeno, a i to je, kako za Žurnal tvrde radnici, prodavano „na crno“. Plate su isplaćivane u kešu. Milionskim iznosima oštećena je i RS, jer ovoj firmi nikada nije odobrena koncesija za eksploataciju rudnika gipsa.
Iza malverzacija, osim Ratkovca, ali i Poreske uprave RS, stoji, po tvrdnjama radnika i aktuelni načelnik Šipova Milan Kovač, koji je prnjavorskom biznismenu tada pomogao prilikom privatizacije, „a zauzvrat dobio mjesto direktora ‘Volara’“. Prema ranijem medijskom pisanju, sve je počelo 5. avgusta 2003. godine potpisivanjem ugovora između Ratkovčevih firmi – „Gipsare Volari“ s jedne i „R&S Company“ iz Prnjavora s druge strane. Ipred šipovačke gipsare dokument potpisao je upravo Kovač.
Kako bi izbjegao plaćanje poreza, ali i oprao milione KM, prema Ratkovčevom ugovoru, gipsara prihvata „da da ekskluzivitet za nabavku repromaterijala, ambalaža i opreme te da sve vrste proizvoda isporuči firmi ‘R&S Company’“. Fabrika je ovo plaćala gipsom koji je, prema tvrdnjama radnika i sindikalaca, završavao na crnom tržištu. Sve ovo se, tvrde radnici, radi samo iz jednog razloga – kako bi firma ostala bez radnika, otišla u stečaj i bila prodata za nekoliko desetina hiljada maraka potpisniku svih ugovora Milanu Kovaču.
S druge strane, Kovač je prije nekoliko mjeseci sve negirao. Tvrdio je da nema informacija o optužbama da se gips preprodavao na crno, ali je potvrdio da se godinama eksploatisalo bez koncesije.
Istina je da koncesioni ugovor nije potpisan ni 12 godina nakon što je gipsara “Volari” podnijela zahtjev za dodjelu koncesije za eksploataciju rudnika. Za sve ove godine rudnik je eksploatisan na osnovu rješenja tadašnjeg Ministarstva privrede, energetike i razvoja RS, a u Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS tek nedavno su namjeravali da provjere da li ovo preduzeće ispunjava obaveze, kako bi postupak dodjele koncesije bio okončan.
To praktično znači da niko od nadležnih već više od deceniju nije vodio računa o tome da li gipsara “Volari” plaća naknadu u visini od 3,2 odsto od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom ili korišćenjem sirovine na ležištima Dočići i Orlovača.
(zurnal.info)