PRAVO NA ŽIVOT: Zašto Sarajevo, Grad Genijalac, hoće da ubije svoje pse?

Užasna, ali očekivana vijest: Ivo Komšić, gradonačelnik Sarajeva, nedavno je inicirao sastanak posvećen problemima koje stvaraju ulični psi. Na svojevrsnom vijeću mudraca, prvih među prvima u prvom gradu BiH, zaključeno je da Vlada Kantona Sarajevo po hitnom postupku donese uredbu kojom bi se reguliralo uklanjanje pasa sa sarajevskih ulica.

Citiramo: “Također je dogovoreno da se na temelju te uredbe  donesu i izvanredne mjere i da se i aktivira postupak za izmjenu i dopunu državnog Zakona o dobrobiti životinja, kao i njegovo usaglašavanje sa zakonima država u regiji, koji uređuju ovu problematiku, saopćeno je iz Gradske uprave Sarajeva.”

Eto im pameti.

Kad je već tako, nek ostane zabilježeno: sastanak je, kao što rekosmo, inicirao gradonačelnik Ivo Komšić a prisustvovali su mu još i  kantonalni premijer Suad Zeljković, nadležni ministri, načelnici gradskih općina, te predstavnici Veterinarske stanice i Veterinarske inspekcije KS. Mudre glave, one koje vode grad i kanton satkan oko njega, zaključile su da je u KS “vanredna situacija zbog prisustva sve većeg broja pasa lutalica, koji ugrožavaju život i zdravlje ljudi”.

I sve je to tačno. Pasa je na ulicama sve više, sve su gladniji i shodno tome, sve agresivniji. Napadaju odrasle, djecu, ponekad mogu biti i uzročnici zaraza. Ali, uklanjanje, što je banalni birokratski eufemizam za ubijanje, zadnje je što bi neka vlast u ovoj situaciji trebala poduzeti. Tako probleme rješavaju nehumane i nesposobne strukture. Ništa nismo radili godinama, problem je eskalirao, pasa po ulicama je previše, sve su gladniji i agresivniji, ergo, treba ih ubiti.

Sarajevo, grad koji se svima na planeti ogadio svojom pričom o suživotu, zahvaljujući ovakvim vlastima na najbrutalniji način dokazuje da nije sposoban za suživot sa psima. Grad koji također probi uši opsadom i nehumanim iživljavanjima kojima je tokom tih godina bio izložen, upravo se sprema za kompatibilnu nehumanu soluciju, Konačno rješenje, uklanjanje populacije koja se ne uklapa u njegove strateške planove.

Važno je napomenuti: nije nam se desio povećani broj pasa, nego su ga direktno proizvele  - neradom, nerazumijevanjem i radikalnom nesposobnošću – prethodne i aktuelne gradske vlasti, genijalci u vladajućim klupama koji sad hoće da Sarajevo sprovede etničko čišćenje kakvom pribjegavaju u Rumuniji. Ali ako im kojim slučajem kažete da smo mi isto što i Rumunija, dignut će svoj multietnički nos do neba. A, ne, nikako, mi smo civilizacija, primjer suživota, imali smo tramvaj prije svih. Isti taj tramvaj trenutno duguje 130 miliona…

Postoji li drugo rješenje osim genocida nad psima?

Aktivistkinje koje brinu o pravima i dobrobiti životinja, i koje spadaju među najhumanije, najpožrtvovanije i najplemenitije ljude ove zemlje (među njima je samo desetak posto muškaraca), imaju rješenje, znaju kako bi problem mogao biti brzo, efikasno i – što je ovim iz vlasti najbitnije – jeftino riješen. Ali niko ih ne zove. Umjesto da se obrate njima, gradski mudraci su u nekom suspektnom saopćenju povodom ovog još suspektnijeg sastanka pominjali KJP Rad, Higijenski servis (kakav morbidan naziv) općine NG, prihvatilišta za pse, te savremene koncentracione logore kojima bi trebalo da se pozabavi i Amnesty International, a ne samo PETA.

Mnoge Sarajlije i mnoge Sarajke podržavaju predložene mjere. Zato ovdje podsjećamo – bez iluzije da bi podsjećanje moglo imati ikakvog efekta – da se radi o nehumanoj i neprikladnoj metodi čije posljedice mogu biti nesagledive. Jer ako je jedino rješenje za prekomjeran broj pasa njihovo ubijanje, onda nemojte zaboraviti da slično rješenje čeka i ostale strukture stanovništva u našem izrazito humanom gradu.

Zaista se nakotilo previše penzionera, sve su siromašniji i gladniji, uskoro će postati i agresivni, a onda će pretpostavljamo, Ivo Komšić, sve u skladu s humanističkim tradicijama Filozofskog fakulteta, s kojeg je došao na mjesto prvog Sarajlije,  ponovo pozvati Suada Zeljkovića i ostale ministre, te konstatirati da penzioneri priječe slobodan prilaz kontejnerima, viču na djecu, grizu ih i otimaju im sendviče, pa bi u tu svrhu trebalo angažirati KJP RAD, općinske higijenske servise…

Poslije penzionera, uz pomoć ove efikasne tehnike, na red mogu doći nezaposleni, pa osobe s posebnim potrebama, pa nejač koja nema uslova da upiše fakultete, pa radnici GRAS-a… Svaka populacija u jednom trenutku postane prekobrojna, a ovi naši znaju kako s takvima treba…

Psi imaju pravo da žive. Ljudi imaju dužnost da im to pravo obezbijede i da spriječe sve negativne posljedice prisustva pasa po gradovima i selima. Oni koji nisu sposobni da to ostvare, nek odstupe, valjda će se jednom pojaviti neko ko zna kako se rješavaju komunalni problemi: vodovod, javni prevoz, ulični psi…

(zurnal.info)