SPORNE IZMJENE KRIVIČNOG ZAKONA FBIH: Prijetnja slobodi medija ili zaštita privatnosti?

U državi gdje je korupcija ukorijenjena u svaki segment društva i gdje se zakoni ne samo posmatraju kroz prizmu zloupotrebe, nego se gotovo uvijek nađe način da se zloupotrijebe, svaki prijedlog izmjena zakonske regulative s razlogom izaziva nepovjerenje i neizvjesnost.

To se desilo i s prijedlogom izmjena Krivičnog zakona Federacije BiH koji je upućen u parlamentarnu proceduru. Posebno je sporan predloženi član zakona 193a. koji se odnosi na neovlašteno objavljivanje i prikazivanje spisa, portreta i snimka.

„Ko, neposredno ili putem informaciono - komunikacionih tehnologija, objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, film, fonogram ili drugi sadržaj osobnog karaktera bez pristanka osobe koja je spis sastavila ili na koju se spis odnosi, koja je prikazana na portretu, fotografiji, filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka osobe čiji se pristanak po zakonu traži, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Ako krivično djelo iz stava (1) ovog člana učini službena ili odgovorna osoba u vršenju službe ili javnih ovlašćenja, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina“, navodi se u tom članu.

Iako naizgled benignog karaktera, ovakav prijedlog izmjena zakona izazvao je veliku zabrinutost. Reagirale su organizacije civilnog društva i novinarska udruženja koji dijele mišljenje da bi se izmjenama zakona, ako se usvoje u ovoj formi, kreirao još jedan alat za gušenje slobode govora i obračun s nepodobnim novinarima i medijima.

Između ostalih, reagirali su i iz Udruženja „Umbrella“, iz kojeg su naveli da ova zakonska odredba, iako namijenjena zaštiti privatnosti, izaziva značajnu zabrinutost među novinarima, medijskim organizacijama i aktivistima civilnog društva zbog njegovih mogućih posljedica na slobodu izražavanja, slobodu medija i pravo javnosti na informisanje.

„Široka i nejasna formulacija člana 193a. ostavlja prostor za različita tumačenja i potencijalne zloupotrebe, te bi mogla biti iskorištena za ciljano suzbijanje istraživačkih novinara i zviždača koji izvještavaju o pitanjima od javnog interesa, posebno o korupciji, zloupotrebi moći i drugim oblicima nepravilnosti. Zahtjev za pristankom za objavljivanje sadržaja „osobnog karaktera“ mogao bi postati alat za cenzuru, efikasno utišavajući kritičko izvještavanje. Strah od kaznenog gonjenja, zajedno sa mogućnošću zatvorske kazne, mogao bi da obeshrabri novinare u istraživanju važnih priča, te bi ovaj efekat zastrašivanja mogao dovesti do autocenzure i smanjenja medijskog izvještavanja o osjetljivim temama, čime bi se ograničio pristup javnosti ključnim informacijama, što bi rezultiralo sa dodatnim ugrožavanjem, ionako slabih, medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini“, istakli su.

UDRUŽENJE UMBRELLAPredložene izmjene Krivičnog zakona FBiH prijete slobodi medija i pravu na informisanje javnosti

Iz Udruženja „BH Novinari“ kao i "Društva novinara BiH" zahtijevaju hitno povlačenje predloženog zakona iz parlamentarne procedure, dok je direktor Centra za razvoj medija i analize Eldin Karić istakao kako je riječ o uvođenju kriminalizacije klevete na mala vrata.

„U tišini, bez prethodne konsultacije, bez ikakve mogućnosti da o tome odluči novinarska i medijska zajednica, donose ovakve zakone, koji će se direktno odnositi na cenzuru medija. To je u najmanju ruku neprihvatljivo“, naveo je on.

Advokat Aleksandar Jokić za Žurnal analizira predložene izmjene zakona.

„Ovo krivično dijelo koje se sad uvodi u Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine već je uvedeno u Krivični zakonik Republike Srpske i, u suštini, imaju skoro pa identično biće krivičnog djela. I tada je javnost ukazivala, a i mi pojedini advokati, na nedovoljnu određenost ovog krivičnog dijela“, govori Jokić, dodajući:

„Ono što je meni problematično jeste nedovoljna preciznost ovih formulacija i na šta se sve to odnosi. Kada bismo mi ovo posmatrali bez nekih interesa, čisto pravno, strukovno, mislim da oko ovog krivičnog djela ne bi bilo dileme. Dakle, kada se to svede na nivo teorije, primjena u praksi ne bi bila sporna. Međutim, ono što je sporno jeste naša praksa, naša tužilaštva u Bosni i Hercegovini, policijski službenici, pa i njihova interpretacija određenih djela. Zato je bojazan od početka bila, čak i kada je ovo uvođeno u Republici Srpskoj, da ova djela nisu dovoljno definisana, odnosno da bi bila dovoljno definisana u nekom boljem društvu, ali u našem društvu je potrebno još detaljnije definisati kako bi se što više suzbila mogućnost zlopotrebe. Tako da i dalje stojim pri tome da u idealnom društvu ovo ne bi trebalo dodatno pojašnjavati, ali kod nas, plašim se, treba, jer osnovano se plašimo zloupotreba.“

Pitali smo ga i kako bi usvajanje izmjena zakona u ovoj formi direktno utjecalo na rad novinara, odnosno na šta se sintagma „sadržaj osobnog karaktera“ odnosi:

„Da li se smiju prikazati fotografije ljudi koji sjede u baštama kafana, u klubovima, u restoranima, na sportskim priredbama… Ja i dalje smatram da je to dozvoljeno, budući da to nisu sadržaji koji su ličnog karaktera. Prema tome, krivična djela, da su u nekoj drugoj glavi Krivičnog zakona, tim sistemskim tumačenjem bi se i moglo doći do neke šire zaštite. Međutim, ovdje baš zbog toga što su u takvoj glavi Krivičnog zakona, ovo krivično djelo se ima smatrati uže i bukvalno se držati tog zaštitnog objekta, a to su taj lični karakter i lična prava, a ne pravo da ne budete fotografisani na javnoj površini. To nije stvar ličnog karaktera.

Sva pitanja koja su vezana za političare, odnosno za osobe koje obnašaju javne funkcije, raspolažu javnim sredstvima i njihovo ponašanje koje može objektivno utjecati na njihovu kompetenciju da se time bave, ne bi smjelo potpadati pod ovo krivično djelo, nego su to stvari od javnog interesa. Dakle, ukoliko biste vi nekog političara snimili u klinici za vještačku oplodnju, to bi se smatralo ovim krivičnim djelom, ali ako ga snimite u vršenju krivičnog djela, na javnoj površini, to su stvari od javnog interesa i vi ste čak i u obavezi da prijavite to krivično djelo.“

U obrazloženju prijedloga izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH, navodi se kako je ovo djelo novina i da je uvedeno u skladu sa zahtjevima društvene zajednice.

Žurnal je ranije detaljno pisao o tome, a Meliha Sendić iz Centra ženskih prava ocijenila je tada kako je poseban napredak u ovakvoj zakonskoj regulativi to što bi se sada moglo sankcionisati i krivično djelo počinjeno putem informacionih tehnologija. Za uhođenje, psihičko nasilje, neovlašteno objavljivanje, spolno uznemiravanje, počinjeno putem ovih tehnologija kazne su od nekoliko mjeseci do pet godina. Do sada su ovaj način uhođenja i maltretiranja bila veliki problem za žrtve jer nisu bila prepoznata u Krivičnom zakonu. Sada bi se i prijetnje počinjene putem društvenih mreža i drugih kanala, primjerice vibera, mogle tretirati kao krivično djelo i mogla bi biti pokrenuta krivična prijava:

„Do sada su nasilnici te vrste prolazili ispod radara“, navela je Meliha Sendić. 

KOJE IZMJENE ZAKONA TREBAJU ŽRTVAMAUslovne kazne ne utiču na nasilnike

I advokat Aleksandar Jokić je djelimično pohvalio predložene izmjene zakona, ističući da je namjera zakonodavca ispravna i pohvalna, ali opet naglašava da je izostalo preciziranje samog djela.

„Ovakva krivična djela su generalno bila namijenjena zbog zloupotreba raznih vrsta, kao što je osvetnička pornografija ili slični internet sadržaji koji se pojavljuju, a koji procure, da li sa telefona oštećenih ili iz povjerljivih komunikacija koje su oštećeni imali s trećim licima. Recimo, vi imate nedozvoljeno snimanje kao krivično djelo. Sada se proširuje i na dijeljenje sadržaja koji nisu direktno snimljeni, nego do kojih dođete u posjed na neki drugi način. Tako da jesu popunjene te pravne praznine i mislim da je generalno poželjno da se ova krivična djela propišu, odnosno da se ovakva ponašanja sva obuhvate krivičnim djelima“, kaže on za Žurnal.

Jedno od mogućih rješenja ponudili su iz Udruženja „Umbrella“ iz kojeg su pozvali zakonodavce da revidiraju član 193a. na način da bude precizniji, pravičan i u skladu s demokratskim vrijednostima. Konkretno:

- jasno definisati izuzetke za novinarski rad u javnom interesu;

- ograničiti primjenu zakona kako bi se spriječile zloupotrebe u cilju ušutkavanja kritičkih glasova;

- uvesti zaštitne mehanizme za novinare, istraživače i zviždače.

(zurnal.info)