PRVAK: CHELSEA
Londonsko prokletstvo više ne postoji. Kletvu je s londonskih klubova skinuo Chelsea. Ima nečeg dirljivog i skoro romantičnog u načinu na koji je Chelsea stigao do prve titule prvaka Europe. Abramovičeva "legija staraca" bila je u potpunosti otpisana kao kandidat za bilo koji naslov ove sezone. No, onda na klupu, umjesto Vilas Boasa, dolazi Roberto Di Matteo i mijenja već zapečaćenu sudbinu Bluesa. Chelsea nije igrao lijep nogomet. "Plavci" su, jednostavno, igrali pametan nogomet, prije svega, s punom sviješću o vlastitim ograničenjima i manama. To je, u već izgubljenoj sezoni, bila jedina stvar koju je Di Matteo uspio učiniti, zakamuflirao je sve loše stvari u igri Chelsea. Uz dozu sreće, pamet i prkos su ono što je odvelo Chelsea na tron rezerviran za europske prvake. Hrabri i uporni momci sa Stamford Bridgea su, kad se svedu računi, zasluženo uzeli titulu iako nisu bili bolji niti od Napollija, a o Barceloni i Bayernu da ne govorimo. Bili su pametniji i više gladni uspjeha. Generacija na odlasku zauvijek će imati rezervirano kultno mjesto među navijačima londonskog kluba.
NAJBOLJI IGRAČ: DIDIER DROGBA
Messi je postigao više golova. Ribery je imao više asistencija. Ali Drogba je praktički sam igrao protiv Barcelone. Drogbina strast je ono što je vuklo plavi vlak prema naprijed. A mogao je postati tragičar nakon jedanaesterca kojeg je, na Drogbinu sreću, Robben zapucao. Drogba se igrama u ovogodišnjog Ligi prvaka upisao među nogometne besmrtnike. S 34 godine na plećima pokazao je svijetu što je istinska strast i želja za pobjedom. Nakon ove sezone vjerovatno će napustit Chelsea, a iz tog kluba, kojeg je i on, između ostalih, učinio velikim, odlazi kao pobjednik. Penal koji je pucao bio je, vjerovatno, posljednji dodir s loptom Didiera Drogbe u dresu Chelsea. Osim ako se Abramovič ne predomisli. Na njegovom mjestu ja bih sjeo i dobro razmislio želim li se rješiti igrača s tako nesalomivim karakterom. Drogba je već sada živuća legenda Stamford Bridgea i europskog nogometa. Bez njega Chelsea više neće biti isti.
NAJBOLJI TRENER: ROBERTO DI MATTEO
Već sam iznio mišljenje o tome što je Di Matteo uspio napraviti. "Rezervni" trener uspio je ostvariti san Romana Abramoviča, koji bi ga trebao nagraditi dugogodišnjim menadžerskim ugovorom. Za Di Matteoa bi to bila istinska nagrada za sve što je napravio s izraubanim trupama bogatog Rusa. Očito je da ga igrači cijene i da mu vjeruju, a to je veliko priznanje jednom treneru koji faktički tek započinje trenersku karijeru.
IZNENAĐENJE: APOEL
Puno smo ove godine pisali o malom ciparskom klubu koji je uspio zaigrati četvrt finale najjačeg europskog klupskog natjecanja. Ivan Jovanović i njegovi igrači ispisali su jednu od najljepših priča euro nogometa u posljednjih nekoliko sezona. Apoel je u tome uspio zahvaljujući ispravnom odnosu spram igre protiv objektivno boljih protivnika. Nalik Chelseau uspjeli su zamaskirati svoje mane i borbenošću nadoknaditi manjak kvalitete. Možemo se nadati da ćemo u idućim sezonama vidjeti još "malih" klubova koji će biti u stanju ponoviti euro rezultat ciparskog Apoela, jer to je ono što nam pruža nadu da i mali i siromašni mogu uzeti svoj dio kolača od velikih bogatih vladara nogometnog svijeta.
KONAČNO
Vidjeli smo puno velikih i sjajnih utakmica ove sezone. Svjedočili smo predivnim pričama poput Chelsea trijumfa. Benfica i Napoli su igrali sjajan nogomet. Apoel je dogurao do četvrt finala. Real i Barcelona su postali žrtve iscrpljujuće borbe u španjolskom prvenstvu. Messi je postao prvi igrač koji je u jednoj utakmici Lige prvaka uspio postići 5 golova. Bayern, na koncu, nije uspio na domaćem terenu osvojiti "klempavi" trofej. Romanu Abramoviču su ostvareni snovi. A sad slijedi ljetna pauza za euro klubove. Veliki putujući nogometni cirkus nastavit će se na jesen, a ljetne muke nogometnih zaljubljenika skratit će Europsko nogometno prvenstvo.
(zurnal.info)