Rovovska odbrana dinastije Arslanagić

Dioničari Bosnalijeka mogli bi dobiti dividendu od ovogodišnje dobiti ukoliko usvoje prijedlog Nadzornog odbora o isplati 0,28 maraka po dionici na redovnoj Skupštini društva 7. jula. 

Ova je kompanija već postala poznata po ulaganju dobiti umjesto podjele dioničarima. Na zakazanoj Skupštini dioničari će odlučivati i o mandatima članova Nadzornog odbora. Izabrane članove čeka odluka o mandatu direktora Edina Arslanagića koji istiće ovog mjeseca. Ako je suditi po posljednjoj Skupštini dioničara Arslanagić ili njegov kandidat mogu računati na podršku više od polovine dioničara, koliko je glasalo protiv smjene Nadzornog odbora. Skupština će biti i nova šansa za Vladu Federacije koja želi nove članove odbora koji bi bili spremni smijeniti cijelu upravu kompanije. Na vanrednoj sjednici koju je organizovala Vlada, Arslanagić i Trivun uspjeli su prikupiti više glasova od Vlade i zadržati svoje pozicije.

Bitke i rat 

Nakon što Vlada Federacije po drugi put nije uspjela smijeniti upravu Bosnalijeka premijer Nermin Nikšić je za Avaz izjavio da je “izgubljena bitka ali ne i rat”. Premijer je najavio nove pokušaje da se smijeni uprava ali ne i način na koji će to uraditi. Jedini zakonski moguć način smjene uprave na Skupštini dioničara je propao nakon što je predstavnik libijskog kapitala u Bosnalijeku “glasao po savjesti”, kako to objašnjava Veljko Trivun, predsjednik Nadzornog odbora kompanije, a ne po nalogu svoje vlade.

Nikšić je u februaru, nakon serije tekstova o poslovanju Bosnalijeka u Žurnalu, izjavio kako će spasiti ovu kompaniju. Vlada je od Finansijske policije i tužilaštava zatražila istragu poslovanje a od Nadzornog odbora smjenu uprave kompanije. Istraga je još uvijek u toku a Nadzorni odbor, u kome su dva predstavnika Vlade, odbio je poslušnost. Trivun je na vanrednoj Skupštini dioničara po prvi put govorio o razgovorima sa premijerom i Erdalom Trhuljem, ministrom energije, rudarstva i industrije.
- Od mene je 28. Februara u sjedištu Vlade zatraženo da smijenimo direktora i upravu zbog kriminala za koji nisu imali dokaze – izjavio je Trivun u toku rasprave o smjeni svih članova Nadzornog odbora.

Na konferenciji za novinare u martu Nikšić i Trivun su zadovoljno mahali buntom papira u kojima su nepobitni dokazi o nezakonitom poslovanju kompanije koju vodi Edin Arslanagić. Vladin materijal sadržavao je 60 stranica od kojih su 41 tekstovi Žurnala.

Zašto dioničari traže smjene

Prvi tekst o Bosnalijeku objavili smo u martu 2011. godine. Pisali smo tada o kreditu koga je Bosnalijek dao kompaniji Brštanica po kamatnoj stopi od pet i po posto iako je Bosnalijek u isto vrijeme kod banaka novac plaćao po sedam i više posto. Šest miliona Brštanica je iskoristila da izgradi apartmane na Bjelašnici.

“Da se uglavnom radilo o zahvaljivanju “prijateljima” Bosnalijeka najbolje pokazuje primjer kojeg je otkrio sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo. Nedžad Branković, bivši federalni premijer, 2001. godine kao direktor Energoinvesta omogućuje Arslanagiću da ispod cijene dobije prostor ove državne kompanije u Ljubljani. U vrijeme donošenja ove odluke Arslanagić je bio i predsjednik Upravnog odbora Energoinvesta, kojeg je ovaj ugovor oštetio za 192.719 maraka. Za ovu uslugu Arslanagić je omogućio Brankoviću dobijanje jednog apartmana od 56 kvadrata i garaže, istina registrovane na njegovu svastiku Dževadu Čolić. Zbog “prijateljske razmjene usluga” Finansijska policija je u oktobru 2008. godine podnijela krivičnu prijavu protiv Brankovića zbog zloupotrebe položaja”, dio je tadašnjeg teksta Žurnala.

Evo još nekih interesantnih detalja o poslovanju Bosnalijeka odnosno Arslanagića koje je otkrio Žurnal. Detalje možete, sa samo malo truda, pronaći na našoj stranici.

Krediti za radnike

“Novcem kompanije omogućio im je kupovinu dionica Bosnalijeka po izuzetno povoljnim uslovima. Domaći zakoni omogućavaju kompanijama da do pet posto svojih dionica prodaju radnicima. Zgodan je to način da umjesto povećanja plata kompanija isplaćuje dividende na koje se ne plaća porez. Arslanagić je u Intesa San Paolo banci založio više od pola miliona maraka kako bi ova banka dala povoljnije kredite njegovim radnicima za koje su oni kasnije kupovali dionice.”

Vikend na Mljetu

“Sredinom prošle godine ova kompanija “počastila” je 50-ak ljekara sarajevskih Domova zdravlja vikendom na atraktivnom hrvatskom otoku Mljet. Stručnjaci Bosnalijeka promovirali su pet svojih lijekova ljekarima “oduševljenim ljepotama ovog otoka”. Izvještaj u zvaničnom biltenu Javne ustanove Dom zdravlja Sarajevo “Sa Bosnalijekom na Mljet: Rajski otok uronjen u tišini prirode”, više podsjeća na reportažu oduševljenih turista nego izvještaj o edukaciji medicinara. Srećni ljekari” počašćeni su vikendom u luksuznim i sporno izgrađenim apartmanima Bosnalijeka na Bjelašnici.”

Blago Arslanagića

“Imovina porodice Arslanagić, koja godinama upravlja Bosnalijekom, vrijedi najmanje 6 miliona maraka! Edin Arslanagić, dugogodišnji direktor najveće domaće farmaceutske kompanije i njegovi sinovi Amar i Vedad posjeduju kuće, stanove i firme čiju vrijednost je teško tačno utvrditi, ali se mjeri u milionima. Vedadova vila u Sarajevu, vrijedna najmanje dva miliona maraka, odnedavno se izdaje za vrtoglavih 20.000 KM mjesečno, a vozni park sinova vrijedan je blizu pola miliona maraka. To je tek mali dio bogatstva Arslanagića.”

Favoriziranje

“Od 20 najpropisivanijih lijekova u Kantonu Sarajevo 13 je Bosnalijekovih – domaće kompanije koja ujedno ulaže i najviše u edukaciju farmaceuta.”

Najskuplji prevoz

“Kompanija Rhea Express iz Sarajeva imala je povlašten položaj kod Bosnalijeka. Po pravilu su dobijali poslove iako dokumenti Žurnala pokazuju da su druge kompanije nudile neuporedivo niže cijene prevoza. Dok su kompanije poput Ultra Speed iz Beograda i  iz Sarajeva nudile prevoz od Sarajeva do Moskve u posebnim kamionima za 5.300 odnosno 4.850 eura, Rhea je za slične usluge tražila 25.000 maraka.”

Plata

“Edin Arslanagić, direktor Bosnalijeka, zaradio je u posljednjih pet godina više od milion maraka u bruto iznosu. Ove će godine kao direktor ove farmaceutske kompanije zaraditi oko 250.000 maraka bruto, dobiti devet hiljada maraka regresa a može da potroši osam hiljada na telefon, 20.000 na reprezentaciju i isto toliko na poklone dok po 10.000 maraka ostaje na putne troškove i gorivo.”

Sin Amar Arslanagić

“Amar će u 2012. godini u prosjeku dnevno trošiti 770 maraka na dnevnice i putne troškove!? Sa toliko dana provedenih na putu ne čudi da će Amar dnevno trošiti 70 maraka na telefon i 414 maraka dnevno na reprezentacije odnosno čašćenje u restoranima ili svečane prijeme.”

Domaće al najskuplje

“U razdoblju od 2005.-2007. u Kantonu Sarajevo nisu objavljivani javni natječaji za nabavku lijekova a Bosnalijekovi su proizvodi plaćani višestruko skuplje u poređenju s drugim kantonima. Tako je Zavod zdravstvenog osiguranja KS platio gotovo 11 miliona maraka više za istu količinu lijekova iste vrste u odnosu na Tuzlanski kanton ili gotovo 10 miliona više u odnosu na Zeničko-dobojski kanton, u kojima su raspisivani tenderi za javnu nabavku lijekova, navodi se u krivičnoj prijavi. Bosnalijek je prodavao isti lijek po različitim cijenama u različitim kantonima – tako se najpropisivaniji Lopril prodavao Zavodu zdravstvenog osiguranja Ze-Do kantona za 3,82 KM a u Kantonu Sarajevo za 9,71 KM.”

Korupcija u Sloveniji

“Stručnjak za marketing Bojan Kebe ove će godine u Bosnalijeku zaraditi više od pola miliona maraka iako se u Sloveniji dovodi u vezu sa potkupljivanjem ljekara! Kao direktor ljubljanskog ureda Plive, Kebe je navodno ljekarima nudio ugovor za prodaju Plivinih lijekova. U zamjenu za novčanu nadoknadu, Kebe je ljekarima plaćao procente od zarade na propisanim lijekovima.

Boštjan Penko, direktor Protivkorupcijskog ureda u Sloveniji, smatrao je ovakvu praksu protivnu slovenskim zakonima te kako se u ovom slučaju mogu vidjeti naznake korupcije i krivičnog djela.

Ove informacije teško da nisu bile poznate upravi Bosnalijeka kada je angažovala Kebea, kojeg su ujedno bogato i nagradili. Samo njegova bruto mjesečna plata iznosi više od 12.000 maraka. Na telefon mjesečno može potrošiti tek nešto više od 1.600 maraka a u godini će više od osnovne plate koštati Kebeovi putni troškovi i dnevnice. Za njegov veliki intelektualni doprinos Bosnalijek će u ovoj godini Kebeu isplatiti ravno 270.000 maraka!”

Sporne fakture

“Edin Arslanagić, direktor Bosnalijeka, koristio se fakturama koje nemaju pokriće u sporu u kome želi da dobije dio porodične kuće Arlanagića u starom dijelu Sarajeva. Dvije fakture koje je koristio Arslanagić i jedna koju je priložila njegova sestra Nevzeta Kapetanović bit će uskoro razmatrane na sudu ali je sudski vještak već utvrdio da se ove fakture ne odnose na radove u porodičnoj kući. Ovim fakturama Arlanagić je želio dokazati kako je ulagao u kuću svojih roditelja i kako ima pravo na dio kuće u kojoj ne živi još od 1980-ih. godine.

Faktura koju je potpisao direktor građevinske kompanije Hing, Huzeir Prašović, navodno je izdana 18. augusta 2002. godine. U zaglavlju dokumenta, među registracijskim podacima Hinga, navodi se i PDV broj ove kompanije iako je porez na dodanu vrijednost u Bosni i Hercegovini uveden tek 2006. godine. U Upravi za indirektno oporezivanje su za Žurnal potvrdili da je “nemoguće da je neka kompanija imala PDV broj 2002. godine jer je ovaj porez uveden 1. januara 2006. godine”.”

Milion bonusa

“Edin Arslanagić nagrađen je sa gotovo milion maraka bonusa za svoj rad u najvećoj domaćoj farmaceutskoj kompaniji Bosnalijek. Direktor čiju smjenu traži Vlada Federacije a poslovanje istražuju policija i tužilaštva, od 2005. godine redovno je dobijao godišnje bonuse veće od 100.000 maraka, pokazuju dokumenti do kojih je došao Žurnal.

Predsjednik odbora Veljko Trivun imao je platu od 1.210 maraka mjesečno. Dodatno je nagrađen sa 43.000 maraka bonusa u godini u kojoj je dobit kompanije porasla za oko 780.000 maraka. Tako je Trivun nagrađen sa više od pet posto od ukupnog povećanja dobiti Bosnalijeka u toj godini.”

Prevara na berzi

“Edin Arslanagić, direktor domaće farmaceutske kompanije Bosnalijek, omogućio je 2008. godine nekolicini dioničara da u nekoliko dana zarade ogroman novac na osnovu povlaštenih informacijama koje im je dala ova kompanija. Te 2008. godine Bosnalijek je odlučio da umjesto isplate dividende svakom dioničaru na tri dionice dadne jednu besplatno. Domaći zakoni obavezuju kompaniju na berzi da takvu informaciju mora javno objaviti na svojoj stranici ili putem medija ali je u ovom slučaju informaciju imalo samo nekoliko ljudi sa preko jedan posto vlasništva u ovoj kompaniji. Registri Sarajevske berze i dokumenti u posjedu Žurnala bez sumnje dokazuju da su dioničari koji su imalli povlaštene informacije kupovali dionice po prihvatljivim cijenama a onda ih prodavali kada su na njih dodali besplatne – i dalje po vrlo povoljnim cijenama. Istog dana kada su počeli da prodaju odnosno zarađuju na dionicama, cijena dionica Bosnalijeka je pala za deset posto pa je Sarajevska berza na jedan dan zaustavila trgovanje dionicama ove kompanije. Kada je trgovanje ponovo počelo vrijednost dionica je pala za dodatnih 20 posto ali su dioničari kojima je Arslanagić najavio šta će se desiti do tada već zaradili koliko su planirali.”

(zurnal.info)