Rudari rudarski, Barcelona barcelonski a Englezi talijanski

BARCELONA – ARSENAL: Prema scenariju Massima Busacce

Centralna utakmica ove runde. I sve u svemu, spektakl, koji smo očekivali, dogodio se. Bila je to utakmica prepuna kontroverzi. Čim sam vidio da tekmu sudi Busacca bio sam skeptičan. Busacca mi se oduvijek čini kao sudac za specijalne zadatke. A UEFA i FIFA su se nebrojeno puta do sada pokazali kao licemjeri.

Start Dani Alvesa na Samira Nasrija u prvom poluvremenu je morao biti žuti karton. To bi malčice otupilo Alvesa i automatski oslabilo Barcine akcije. To je prva materijalna Busaccina greška. A o crvenom kartonu Van Persieu već se toliko toga ispisalo da se cijela stvar pretvorila u pravu sapunicu. 11 na 11 bi do kraja bila drugačija utakmica. I još pri rezultatu 1:1. Kasnije su Messi i društvo nebrojeno puta gurnuli loptu nakon sučevog zvižduka, ali samo je Van Persie fasovao drugi žuti. Doduše, bio je nervozan, prvi karton je dobio zbog čiste gluposti i nervoze. Ali da se Busaca držao kriterija, nekoliko bi Barcinih igrača zaradilo žuticu.

S druge strane Barca je toliko dominirala da joj ni najzagriženiji navijači Arsenala ne mogu osporiti zasluženost pobjede. Bila je to klasična Barcina utakmica. Stiskanje, davljenje protivnika do njegove konačne kapitulacije. Imao je Arsenal i jednu jedinu šansu kojom su mogli sve rješiti pred kraj tekme,

ali je Bendtner katastrofalno primio loptu i uprskao stvar.

Igrati na offside zamke protiv Barce je jako rizično. Wenger se u to imao priliku uvjeriti. A osim

Wilshirea i odličnog Djouroua baš nitko od topnika nije odigrao utakmicu na potrebnom nivou. Fabregasa trebaju poslati na interni disciplinski sud zbog one pete na 17 metara od svog gola čiji je rezultat bio prvi Barcin gol. Ali džaba ga bilo. Bolji tim je zasluženo prošao i to je to. Barca je jedini tim iz prve runde šesnaestine finala za koji smo očekivali da će biti među osam najboljih još tamo prije početka sezone.

ŠAHTAR – ROMA: Bez koske

Rutinska pobjeda Rudara. Još jednom da ponovimo: Roma je prošlost, Šahtar sadašnjost i budućnost euro nogometa. Jednostavna je to istina, koja govori o pametnom ulaganju i razvoju jednog nogometnog kluba sa dalekog euro istoka. Roma je bila toliko razbijena i izgubljena da nisu uspjeli ni zakuhati situaciju kad im se za to pružila prilika. Kod 1:0 za Šahtar, Boriello je fulao penal. I već tu je bio kraj tužne priče o krizi jednog velikog kluba.

Udarac De Rossija laktom, kojim je nokautirao Darija Srnu bio je za zatvor, ali budući sudac nije ništa vidio, De Rossi će vjerovatno biti kažnjen tek od UEFA-inih disciplinaca.

Sve u svemu svjedočimo, nakon osvajanja UEFA kupa, najvećem europskom uspjehu Šahtara iz Donjecka. I to potpuno zasluženo. Bez koske.

TOTTENHAM – MILAN: Protiv Talijana talijanski

White Heart Lane. Domaći teren londonskih Spursa nije impresionirao iskusnjare iz Milanove squadre. Autoritativno su ušli u tekmu i dominirali svih 90 minuta. Na njihovu žalost to nije bilo dovoljno za pogodak i anuliranje Tottenhamove prednosti iz prve utakmice. Spursi su igrali ziheraški, na nulu, talijanski reklo bi se. To im je bilo dostatno za prolaz. Unatoč dominaciji, Milan nije zakuhao previše ozbiljnih situacija pred golom Spursa. Ipak to više nije onaj veliki Milan na kakvog smo navikli, nedostajala im je kvaliteta više. Veliki Clarence Seedorf nije dovoljan za prevagu u jednoj ovakvoj utakmici. A sinoć smo se mogli pokloniti njegovoj velikoj igri, partiji kakvu pružaju samo istinske legende euro nogometa. Da ga je pratio bilo tko iz terceta Ibrahimović, Robinho i Pato, vjerovatno bi rezultat po Milan bio kud ikamo povoljniji. No, to se nije dogodilo. Spursi uživaju u velikom dometu.

SCHALKE – VALENCIA: Gavranović - Magathov “kinder suprise”

Iako su imali aktivan rezultat nitko nije očekivao Schalkeov prolaz. No, ovo je izgleda bio tjedan rudara pa su i Rudari iz Gelsenkirchena prošli dalje. Bila je to sjajna utakmica. Prštalo je na sve strane. A u njoj je na euro scenu kročio klinac, kojeg zovu mali Šuker. Mario Gavranović debitirao je u Ligi prvaka pogotkom i sa po jednom stativom i prečkom. Bio je Magathovo iznenađenje, koje je na koncu donijelo prevagu. Osim njega veliku utakmicu je odigrao i Peruanac Farfan, koji je sa dva pogotka potopio Valencijine nade u prolaz među osam. Dojam je da smo gledali krajnje otvorenu utakmicu u kojoj su obje ekipe mogle pronaći vizu za prolaz. Fortuna je, ovaj put, bila na strani Schalkea. A Farfanov gol iz slobodnog udarca bio je pravo malo remek djelo. Isti epitet možemo pripisati i udarcu Gavranovića, kojim je s polovice terena pogodio prečku. Možemo se radovati i činjenici da ćemo u nastavku Lige prvaka na terenu i dalje gledati velikog Raula, koji je svojim autoritetom uvelike dopinjeo da Schalke prođe Valenciu.

ZAŠTO JE VOLIMO?

Tko se na početku sezone Lige prvaka nadao da će u četvrt završnici igrati Šahtar, Tottenham i Schalke? Nitko. A ipak sva ta tri kluba su unutra, među osam najboljih u Europi. Zato volimo Ligu prvaka.

(zurnal.info)