Sabur nogomet

Slušajući Marjana Mijajlovića čovjek se zapita je li nekim slučajem zalutao na crkvenu misu. Toliko je, naime, puta Marjan prizivao nebeske sile i božanstva da sam imao dojam da sam zalutao na skup nekakvog religijskog kulta. No, kako smo igrali nije ni čudo. Bogovi i nada su posljednje utočište u situacijama kad više ništa ne možemo poduzeti. Kad se stvari zakuhaju ostaje nam jedino da se molimo i nadamo da će nas "vile pronosati". A i pronosale su nas skupa sa Marjanovim plavookim lepim dijamantima i njihovom braćom u nekoliko navrata.

BITI SAFET SUŠIĆ

Katkad bih istinski volio znati događa li se tijekom utakmice u glavi Safeta Sušića ikakav misaoni proces. Ne bih da vrijeđam bilo koga, ali ne mogu si pomoći, jer netko tko dopusti da mu jedan prosječan igrač poput Samarasa prolazi kroz odbranu kao topao nož kroz maslac zaslužuje epitet običnog tikvana. Čovjek je zaboravio da se zbog njegovih nemuštih poteza pred ekranom i na stadionu nervira par milijuna ljudi.

Sušićeva logika je stvarno stvar koja zaslužuje podrobnu analizu.

Čovjek dvije utakmice na otvaranju kvalifikacija u posljednjoj liniji uigrava Spahića i Šunjića, a onda odjednom, na najtežem gostovanju, u igru umjesto Šunjića stavlja Ognjena Vranješa. Vranješova igra je u potpunosti razbila bilo kakvu koncepciju. Imajući takvog barda za leđima, iz igre su ispali Mujdža i Zahirović budući su više pažnje morali posvetiti Vranješu nego Grcima i građenju naših napada. I sve što su nam Grci napravili, a imali su par mrtvih šansi, možemo "zahvaliti" Vranješu. To što ipak nismo kažnjeni možemo zahvaliti Mijajlovićevim bogovima i Asmiru Begoviću. Nevjerojatno je kako dobrog golmana imamo. Čovjek brani sve što se treba i mora braniti, a onda uspijeva skinuti i zicer. Vrhunska klasa. Jednako kao i Mijajlovićev Lepi, Emir Spahić.

Stevanović je u ono malo minuta što je bio u igri pokazao da je trebao biti u startnoj postavi umjesto Pjanića. Ne bi time naša odbrana ništa izgubila. Dečko ne bježi od defenzivnih zadaća, a njegova vižljavost i brzina su faktor koji užasno nedostaje našoj igri u utakmicama poput ove. Bod jeste dobar, ali kad si bolja ekipa, kao što mi jesmo bolja ekipa od Grka, šteta je ne uzeti sva tri. S Pjanićem ili Stevanovićem u ekipi to bi bilo vrlo izvjesno.

POBJEĐIVANJE JE NAVIKA

No, Sušić gaji nešto jedinstveno u svijetu nogometa, jedan poseban stil po kojem ćemo postati poznati ako nastavimo ovako. Sabur nogomet. To je, po meni, pravi naziv za ovo što smo igrali protiv Grka. Strpljen spašen. Prokleto ziheraški. Naravno, da smo izgubili stvari bi bile puno gore. No, šteta je gledati utakmicu koju možeš dobiti,a da izbornik ne čini ništa da bi to i napravio. Za to što Misimović, Ibišević i Džeko nisu bili u utakmici možemo kriviti isključivo Sušića, koji je postavljanjem Vranješa u igru sam sebi oduzeo pravo na istu.

Vidjeli smo preslik utakmice kakvu smo igrali u Tirani protiv Albanije. Nekako se dovučemo do 75. minute, a onda kao pokušamo napasti. Ta dva boda koja smo zijanili u Tirani na koncu su nas koštali direktnog plasmana na Euro, a nadam se da ovaj put to neće biti slučaj. Nadajmo se i da će Grci i Slovaci odigrati u našu korist, jer i oni su baš poput Papeta skloni rješavanje stvari odgoditi za posljednji trenutak. No, tad već bude kasno.

Nadajmo se da će ovaj put biti kasno za njih, a ne za nas. Ako je nešto u Pireju bilo dobro onda je to zrelost koju smo pokazali. Velike i hrabre prati i sreća, a nas je pomazila u par navrata. Samo još da shvatimo da je pobjeđivanje navika. Kad postaneš pobjednik dobijaš utakmice i kad igraš loše. I, hajde da to priznam, što je najbitnije, ne gubiš ih.

(zurnal.info)