Slobodan Popović, jedan od osnivača SDP BiH odlučio je da napusti tu stranku. Nakon što je donio ovakvu odluku, saopštio je da ne može dozvoliti da vrh stranke ugrožava njegovo lično i političko dostojanstvo i integritet.
Popović u intervjuu za Žurnal pojašnjava šta je bila ta kap koja je prelila čašu.
Ako vam iz usta predsjednika stranke pošalju poruku na sjednici Predsjedništva na vas ne računaju, a nakon toga takvu odluku realizuju vašim udaljavanjem sa najvažnijih skupova koji se tiču priprema za izbore iako sam još uvijek član Predsjedništva, Glavnog odbora i poslanik u Narodnoj skupštini RS, kazao je Popović.
Nakon toga, dodao je, pokrenuli su njegovu smjenu sa mjesta šefa Kluba poslanika zbog navodnog nepoštivanja odluka Predsjedništva i samovolje.
Usput da pomenem da sam po monitoringu CCI svrstan među pet najuspješnijih poslanika u trogodišnjem mandatu ovog saziva Narodne skupštine RS. I ni to nije problem, problem što su smjenu proveli van Narodne skupštine RS i kluba poslanika, koji je po Poslovniku Narodne skupštine RS jedini ovlašten za to.To je bila ona poslednja kap koja je prelila čašu, kad čovjek koji poštuje sebe mora reći DOSTA, naglasio je Popović.
ŽURNAL: Sukob sa vrhom stranke krenuo je prije pola godine, poslije jednog Vašeg intervjuu u kojem ste oštro kritikovali političke lidere vladajućih stranaka, karakterišući ih kao plemenske poglavice i iznoseći konstataciju da „vlasnici vlasti rade isključivo u korist ličnih, pa kolektivnih interesa, a narodni interesi ih ne zanimaju“. Da li i danas mislite tako i kada se, po Vašem mišljenju, vrh SDP BiH sa Zlatkom Lagumdžijom na čelu svrstao u grupaciju “plemenskih poglavica”?
Ono što sam tada rekao, rekao bih i danas, možda još malo grublje, jer je stanje u društvu danas gore nego što je bilo u junu prošle godine. To se vidi iz aviona i ne treba puno pameti da se to konstatuje.
Treba samo otići tamo gdje se skupljaju obični ljudi, porazgovarati s njima, čuti o njihovim problemima, koji su bukvalno dnevno sve veći i veći, i sve će vam se kazati samo.
Izraz plemenske poglavice koristim već duže vrijeme i to nije smetalo dok se neki nisu prepoznali, iz prostog razloga jer su postali dio putujućeg cirkusa pod kodnim imenom LIDERI POLITIČKIH PARTIJA, koji su povjerovali da su postali gospodari života i smrti.
Koliko izabrani narodni predstavnici brinu o interesima građana, najbolje se vidi iz činjenice kad se u državnom parlamentu donose odluke o pravima izabranih nosioca vlasti - sve je jednoglasno, nema entitetskog glasanja,vitalnog nacionalnog interesa… Međutim, kad na red dođe rješavanje problema građana BiH, onda je to neka druga priča.
ŽURNAL: Nakon što ste obznanili da napuštete SDP, Lagumdžija je na svom fejsbuk profilu napisao da mu je žao svakog čovjeka koji se razočarao, udaljio ili otišao iz SDP-a, ali da se, kako je kazao, na svu sreću pojavljuju novi ljudi. Kako gledate na ovakvu njegovu reakciju?
Klasičan slučaj koji je već viđen u prethodnim slučajevima napuštanja SDP BiH. Sve se relativizira, proglašava samostalnom odlukom, kao da se radi o nekoj čistačici ili kuriru, a ne ljudima po kojima se SDP BiH prepoznavao.
Da budem pošten, i ljudi su se prepoznavali po SDP-u.
Ono što nije normalno je da se nikad nije unutar partijskih organa i rukovodstva stranke povela jedna ozbiljna rasprava da bi se utvrdili uzroci zašto nam se to dešava i zašto nas napuštaju ljudi koji su u predhodnom vremenu nosili ideju socijaldemokratije.
Poslednji primjer izlaska Željka Komšića pokušao sam da problematiziram na način da se obavi jedna ozbiljna unutarpartijska rasprava, ali prijedlog nije naišao na razumijevanje i sve se završilo sličnim pričama i izjavama kao što je ova predsjednika Lagumdžije.
ŽURNAL: Prije Vas, mnogi ugledni članovi SDP BiH su napustili tu partiju, uglavnom zbog neslaganja sa Lagumdžijinom politikom, ali i načinom na koji vodi stranku. Šta je po Vašem mišljenju ključni razlog zbog kojeg su mnogi ugledni članovi napustili SDP?
U vrijeme pripreme Kongresa, u februaru 2009. godine, govorio sam javno,unutar SDP-a, a i putem pisanih i elektronskih medija, o potrebi da se unutarpartijska demokratija unaprijedi u skladu sa potrebama i partije i društva.
Predlagao sam da se za predsjednika SDP-a izabere osoba koji ne pripada bošnjačkom nacionalnom korpusu, da bi time poslali još jaču poruku, i prema RS i prema kantonima sa hrvatskom većinom, kada je riječ o jačanju multietničkog karaktera partije.
Činjenica da je preko 25 godina Bošnjak na čelu SDP-a naprosto je tražila da se to dogodi.
Nažalost, to je shvaćeno kao lična ambicija da budem predsjednik, što mi nije padalo na pamet i to sam javno rekao.
Nakon toga nisam mogao biti kandidat ni za potpredsjednika stranke, iako sam imao pristojan broj nominacija iz opštinskih odbora.
Kad govorimo o razlozima napuštanja uglednih članova, glavni razlog je nepostojanje primjerenog sistema unutarpartijske demokratije, a kao direktna posljedica te činjenice je da svaki pokušaj otopljavanja proizvodi akte koje sam i sam iskusio na vlastitoj koži.
ŽURNAL: Izjavili ste da se niste razdružili sa socijaldemokratijom nego sa ljudima koji su tu, kako ste naveli, plemenitu planetarnu ideju iskompromitovali do mjere da će trebati proći pristojno vremena da ponovo dođe na svoje. Zapravo, koliko su SDP, pod vođstvom Zlatka Lagumdžije, i SNSD, sa Miloradom Dodikom na čelu, kompromitovali ideju socijaldemokratije u BiH i da li su oni poslednjih godina uopšte djelovali kao vođe partija socijaldemokratske provenijencije ili kao šefovi interesnih grupacija?
Nakon što se na izborima u oktobru dese neophodne promjene, koje će iz vlasti ukloniti glavne krivce za ukupno stanje u BiH od kojih su ključni upravo Lagumdžija i Dodik, moći će se u miru unutar i jedne i druge partije konačno utvrditi žalosna činjenica da niko nije ideju socijaldemokratije toliko iskomprovitovao i unazadio, da će trebati proći vremena da ponovo dođe na svoje.
Priča, kojom su upravljali drugovi Mile i Zlatko, ličila je više na sve osim na socijaldemokratiju. Ovdje više ne pomaže ni nabolji svjetski spiner Alastair Campbell.
ŽURNAL:Političko djelovanje nastavljate kao nezavisni poslanik u parlamentu RS? Šta nakon isteka mandata ovom sazivu Narodne skupštine – da li ostajete u politici, namjeravate li osnovati novu stranku ili se, možda, priključiti nekoj od postojećih političkih opcija u BiH?
Ozbiljan čovjek i kad mijenja kafanu, a ne političku partiju, dobro razmisli prije nego to uradi.
Još bolje mora razmisliti prilikom izbora nove. Moram pustiti da se emocije umire da ne bih napravio grešku u koracima.
Ono što je sigurno je da ne razmišljam o formiranju partije. Ono o čemu sve češće razmišljam je - zašto bi isključivo angažman u političkoj partiji bio uslov za učešćem u javnom i političkom životu?
Danas je u normalnom svijetu u ekspanziji nešto što se zove građanska inicijativa i preko njih uticaj na sve događaje u društvu, uključujući i političke. Kažu da je to preteča buduće neposredne demokratije.
(zurnal.info)