Španjolci žele treći trofej, Hrvate trese trauma, Irci grizu ko im dozvoli a Šveđani igraju na Zlatanov pogon

SKUPINA C

Evo jedne nepredvidive, nezgodne skupine za bilo kakve prognoze. Tu, naravno, moramo isključiti Španjolce, koji su po mnogima još uvijek svijet za sebe, makar je moje mišljenje da su ovaj put Njemci favoriti broj 1.

ŠPANIJA: Potrebna motivacija

Rijetki se usuđuju i pomisliti da Španjolci neće treći put za redom dosegnuti najviši stepenik pobjedničkog postolja na velikom natjecanju. O njima se sve zna. Toliko talenta su imale samo najveće generacije Brazila, te možda vječiti drugi, Nizozemci i ona stara Puškaševa Mađarska koje se danas malo tko istinski sjeća. No, glavni igrači ove ekipe lagano idu prema svom zalasku (Xavi), Puyola uopće nema zbog ozljede što znači da će im u odbrani nedostajati energičnosti, lijevi stražnji im je možda jedino slabo, bolje reći prosječno mjesto u timu, a najveći uteg je pitanje motivacije i užasno naporna sezona iza svih igrača, koji su redom stigli do završnica Euro i nacionalnih kupova, te su vodili iscrpljujuće bitke u prvenstvu do samog kraja.

Ne smijemo zaboraviti niti izostanak najboljeg strijelca u povijesti ove reprezentacije, Davida Ville. Ipak, i na prošlom Mundijalu imao sam dojam da su do samog finala igrali s pola gasa, onoliko koliko im treba da pobijede utakmicu. Držali su posjed lopte ne umarajući se pretjerano i strpljivo su čekali pravu šansu. A prave šanse oni rijetko promašuju.

Bez obzira na izostanak Ville, malo koja ekipa ima toliko igrača sposobnih postići pogodak. Xavi, Iniesta, Silva, Xabi Alonso, Pedro, Cazorla, sve su to vezni igrači koji često postižu pogotke. A David Villa ima dostojne zamjene u Negredu, Llorenteu i, naravno, Fernandu Torresu. Španjolci se brane posjedom lopte i jako im je teško postići pogodak, ali mislim da izostanak Puyola može puno toga promijeniti u negativnom smislu. Kako god, nisu nepobjedivi, ali ukoliko Del Bosque pronađe pravi način da ih motivira, ukoliko ih uspije osvježiti, ukoliko ubode sa Villinom zamjenom, Španjolci ponovo mogu ispisati povijest i postati prva ekipa koja je osvojila tri velika trofeja za redom.

ITALIJA: Smije li ih itko otpisati

Kad smo već kod hrabrosti u prognoziranju: usuđuje li se itko ikad unaprijed otpisati Talijane?

U talijanskom nogometu je opet pukla bruka. Kladioničarska afera je potresla čak i nacionalni tim. Prandelli je namršten i na press konferencijama glumi starijeg brata koji štiti nestašnu mlađu braću. Zbog ozljede Barzaglia morao je u tim vratiti Criscita, igrača osumnjičenog u kladioničarskoj aferi. No, čim se afera dogodila ja sam se sjetio 2006. godine i najvećeg skandala u talijanskom nogometu, afere Calciopolli. Azzuri su tada odlučili pokazati tko je tko u nogometnom svijetu i uzeli su titulu svjetskih prvaka, makar to ponajviše moraju zahvaliti Materazziju koji je onako epski isprovocirao jednog od najvećih ikad, Zinedina Zidana.

Talent kod Talijanske momčadi nikad nije upitan. Na golu imaju i dan danas jednog od najboljih vratara svijeta Gigi Buffona. Vezu drži autoritativni De Rossi, a napad će, vjerovatno, od samog početka predvoditi zločesti dečki talijanskog i svjetskog nogometa, Cassano i Baloteli. Ponovo pitam: usuđuje li se itko otpisati Azzure? S njima je apsolutno sve moguće.

HRVATSKA: Traži se zadnji, vezni

Slaven Bilić često voli isticati kako je Hrvatska već godinama među 10 najboljih ekipa svijeta. To je stvarno impresivan podatak, ali zasnovan na statistici prema kojoj možeš dobiti i odigrati neriješeno deset utakmica, a onda izgubiš onu ključnu pa te, na koncu, nema nigdje osim na listi 10 najboljih svjetskih ekipa. To se desilo pred prošli Mundijal na kojem Hrvatska nije ni sudjelovala, a svejedno je zadržala svoje mjesto na popisu najboljih reprezentacija.

Ovaj put Bilić Boysi su dogurali do Eura preko baraža u kom su Turskoj donekle vratili za onaj šokantan poraz na prošlom europskom prvenstvu. Od odlaska Nike Kovača iz ekipe, a pogotovo Roberta Prosinečkog iz stručnog stožera, Hrvatska igra po principu toplo - hladno. Darijo Srna nije uspio nadomjestiti karizmu Nike Kovača na mjestu kapetana, a, možda se varam, pad u organizaciji igre poklopio se baš sa odlaskom Prosinečkog na klupu Crvene Zvezde.

Najveći problem ove hrvatske ekipe je odbrana s naglaskom na mjesto zadnjeg veznog na kojem Bilić od Kovačevog odlaska nije našao pravo rješenje. Voljeli mi to ili ne to je ipak ključna pozicija u timu, ona koja udara ritam igre i daje balans cijeloj ekipi. No, Hrvatska može puno i ako joj se otvori teško je procijeniti koji su joj realni dometi, makar su na papiru Španjolci i Talijani ispred njih. Traumatično ispadanje na prošlom Euru može im biti dodatna motivacija.

No, ja nekako ključnog čovjeka za hrvatski uspjeh vidim u Eduardu Da Silvi kojem je ovo prvo veliko natjecanje u životu. Nakon svih kalvarija Dudu je ponovo spreman, a u reprezentaciji nije podbacio nikad. Svjež je, odmoran i spreman. U paru s Nikicom Jelavićem, koji je dokazao da može briljantno igrati u Premiershipu, Dudu bi mogao izbjeći klasično hrvanje s protivničkim odbranama te dobiti puno više prostora i samim tim biti konstantno opasan.

Najveća dilema je oko prednjeg lijevog, tu bi kraću slamku mogao izvući Niko Kranjčar, dečko koji je dobar dio kvalifikacija svojim golovima vukao Hrvatsku prema naprijed. Njegovo mjesto će vjerovatno zauzeti Borussijin Ivan Perišić, dečko koji može biti ludo dobar, ali počesto zna biti i potpuno izgubljen. Jedan od najvećih Bilićevih problema je Luka Modrić, iako bi on trebao biti prednost ove ekipe, ali, naprosto, Modrić već jako dugo nije odigrao poštenu utakmicu u nacionalnom dresu.

Bilić je najavio odlazak. Hrvatski nogomet već dulje vrijeme potresaju dvorske borbe. Javnost nikad nije manje vjerovala u uspjeh i istinski je teško predvidjeti što će se dogoditi s Hrvatskom na ovom Euru. No, odgovor na to pitanje dobit ćemo već nakon utakmice protiv Irske.

IRSKA: Borbenost i pozitivan duh

Irska je klasična otočka momčad. Vidjeli smo ih protiv naše reprezentacije prije desetak dana. Malo je vrhunskog talenta pod Trapattonijevom komandom, ali zato je tu gomila prekaljenih, borbenih profesionalaca koji grizu 90 minuta. Borbenost i pozitivan duh su najveće prednosti Irske ekipe. Odbranu igraju organizirano od prvog do zadnjeg igrača. Tjelesno su jako moćni i dinamični. No, nisu u poziciji prijetiti bilo kome, ali, isto tako, njih nitko neće dobiti bez puno muke. McGeady, Keane, Duff, Long, Dunn, McShane, Given, sve su to igrači bogatog iskustva koji redom igraju u engleskom i škotskom Premiershipu. A gladni su nastupa na velikim natjecanjima. Irci će ugristi svakoga tko im to dopusti, makar nemaju realne šanse za prolazak u drugi krug.

SKUPINA D

UKRAJINA: Nerealan optimizam

Andrei Shevchenko širi optimizam u Ukrajini tvrdnjama da su u stanju otići do samog kraja. Ukrajina je domaćin prvenstva i sigurno da im je to vjetar u jedra. Imaju i jako dobru ekipu, ali ipak mislim da im nedostaje klasa više. Oni koji je imaju već su na zalasku i igraju svoje posljednje utakmice u nacionalnom dresu.

Naravno, govorim o Shevchenku i Tymoschuku, koji su glavne karike u igri ukrajinske momčadi. Ostatku ekipe kronično nedostaje iskustva u međunarodnom nogometu. Zbog toga mislim da je Shevchenkov optimizam prilično nerealan i, makar uvijek volim imati otklon, uvjeren sam da će Ukrajinci ovaj Euro završiti već u prvom krugu s obzirom na rivale koje im je dodijelio ne baš blagonaklon ždrijeb. No, šanse za svakog uvijek postoje pa tako i za Ukrajince, ali to više ovisi o tome na kojoj će razini biti njihovi protivnici nego o njima samima.

ŠVEDSKA: Ekipa na Zlatanov pogon

Ekipa na Zlatanov pogon. Mnogi tako nazivaju Švedsku. No, tu se radi o skupini prekaljenih internacionalaca pput vremešnog Melberga, Kallstroma, Issaksona, Elmandera, Sebastiana Larssona, Wilhelmssona i dr. Dodajmo tome standarno racionalni mentalitet, čvrstinu i tjelesnu pripremljenost i dobit ćemo ekipu koja može dobiti apsolutno svakog.

Ibrahimoviću, najvećoj zvijezdi i jednom od najboljih igrača Švedske u povijesti, motivacije ne nedostaje. Ibri je ovo možda i posljednja šansa da učini nešto veliko na jednom međunarodnom natjecanju. A za leđima ima igrače koji mu mogu vrhunski skundirati. Doduše, ždrijeb ih baš i nije pomazio, ali za njih se zna koliko mogu, a za njihove protivnike se to baš i ne može tvrditi.

FRANCUZI: Talenta na bacanje

Francuska se vraća. Tako kažu ljudi. Francuzi imaju strašne igrače, ali bojim se da im nedostaje momčadski duh. Imali smo ih priliku dobrou poznati tijekom proteklih kvalifikacija i malo je nedostajalo da ih pobijedimo i odemo na Euro kao prvi u skupini.

I danas me frustrira ta utakmica, jedna od mnogih koju je za Francuze dobio Michel Platini. Ekipa koja u sastavu ima Benzemu, Nasrija, MVillu, Riberya, takve si stvari ne bi smjela dopuštati. Već nekoliko godina djeluju poput razbijene vojske. Afera na prošlom Mundijalu je ostavila traga na duši Francuskog nogometa. Francuska javnost u ovom Euru vidi priliku za povratak na staze stare slave. No, znate što, ekipa koja je dva puta na velikim natjecanjima završila prevarama(čitaj Irska i BiH) ne zaslužuje niti jednu dobru želju, barem što se mene tiče. Ipak,sreća za njih je da se ja ne pitam. Ukoliko Blanc dobro posloži sve kockice nitko ne može tvrditi da je bolji od Francuza. Talent imaju,oh, da, imaju ga na bacanje. Ali to u njihovom slučaju ne znači ništa.

ENGLESKA: Gladni lavovi

Nikad sa manje optimizma nisu otišli na neko veliko natjecanje. Prvi put ih baš nitko ne vidi u užem krugu favorita i upravo to je uteg koji bi mogao prevagnuti na stranu Gordog Albiona.

Roy Hodgson je odmah po dolasku na kormilo reprezentacije Engleske povukao nekoliko bitnih poteza za koje smatram da su apsolutno opravdani i da daju naznake da ćemo konačno vidjeti prave Engleze. Kapetansku vrpcu je dodijelio čovjeku koji nikad ne podbacuje i koji svojom energijom vuče ekipu. Steven Gerard je kapetansku traku zaslužio u potpunosti. Na prošlom Mundijalu bio je jedini engleski igrač koji je zaslužio prolaznu ocjenu. Druga stvar, koja je po meni krucijalna, jeste to što je Hodgson stisnuo petlju i Ashley Coleu pretpostavio sjajnog Leightona Bainesa. Nije se libio pozvati Andy Carolla koji iza sebe ima jednu prilično lošu sezonu.

Ashley Young mu je jedna od uzdanica. I jedina moja zamjerka dosadašnjim Hodgsonovim potezima je nepozivanje Adama Johnsona u nacionalni tim. Hodgson ide na Euro s mladom ekipom čija motivacija neće biti upitna.Isto tako, treba primijetiti da ovaj put Eglezi na Euro ne vode potpuno iscrpljene igrače što je, ako jeste, prednost činjenice da im u glavnim timovima u prvenstvu dirigentsku palicu uglavnom drže stranci.

Tri lava su gladna. Moram priznati da sam pristran što se engleskog nogometa tiče, ali mislim da ovaj put sigurno neće razočarati. Barem toliko.

(zurnal.info)