Bila bi to razumljiva scena da se odigravala u prostorima Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Ovako je sadržavala sve temelje nadrealizma "diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije".
Restoran u Luxemburgu, s jedne strane stola premijer Federacije BiH, optuženik za korupciju i pranje novca, nasuprot njemu osumnjičenik za širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti. Sjede pod nadzorom onog koji se predstavlja kao Veliki meštar u Bošnjaka, obilježavajući tobože Dan državnosti BiH. Svi agituju za patriotizam.
„Izađite na izbore naredne godine i glasajte za „probosanske snage“, poručuju onima koji su uglavnom zbog tih i takvih napustili Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina.
U isto vrijeme bosanskohercegovački Veliki meštar u Srba i Veliki meštar u Hrvata borave u Beogradu odnosno Zagrebu, pužu oko tamošnjih meštara tražeći podršku za svoju „antibosansku politiku“.
Laž se tako još jednom pokazala kao čvrsta poveznica navedene trojke.
Veliki meštri i njihovi sljedbenici koji otvoreno negiraju Bosnu i Hercegovinu i traže njen raspad, u potaji žele njen što duži opstanak!
Znaju da za njih bolje države nema, na svakom drugom mjestu bi domovinsko ili otadžbinsko nebo gledali kroz rešetke.
Jednako je degutantno slušati i one koji mašu barjakom „probosanstva“, nakon što su temelje države u koju se zaklinju totalno nagrizli nekažnjenom korupcijom.
Vonjaju nepodnošljivo i „patrotizam“ i „antipatrotizam“, koji su opet njihovo glavno sredstvo opstanka na vlasti nakon narednih „najvažnijih izbora“.
U Žurnalovom filmu „Nestajanje“ mladi čovjek, pakujući kofere za odlazak kaže: „Ovu negativnu sigurnost ovdje, mijenjam za pozitivnu neizvjesnost.“
Ironično, nadrealno, karakteristično za ovu našu državu jeste vijest da je, nakon decenija poratnog vremena, ovih dana obnovljena doskora ruševna zgrada u Mrkonjić gradu, gdje je 25. novembra 1943. godine održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Obnovljena je konačno baš u vrijeme nesmiljene destrukcije države koju su na idejama ravnopravnosti, slobode i antifašizma tada utemeljili vijećnici ZAVNOBiH-a.
Ovo danas nije država na čije se vrijednosti javno pozivaju i oni koji je razaraju i oni kojima je tobože zakletva. Nije, ali može biti.
A biće ta država Bosna i Hercegovina ponovo jaka tek kada štetočinski Meštri i njihove hulje budu stajali u prostoriji u kojoj će čuti glas koji im saopštava: „U ime Bosne i Hercegovine...“
(zurnal.info)