BUDITE PAMETNI: Dajmo djeci budućnost bez briga i straha!

Ovo su vremena kad emocije ne smiju nadvladati i voditi. Rata biti neće. Jedini rat koji se trenutno vodi je rat jednog oligarha, diktatora i autokrate da sačuva svoj vlastiti položaj, svoju kožu i moć. Razloga zašto ovo i ovako tvrdim, ima više ali ovi su osnovni.

INTERES NEMA EMOCIJU

Ne postoji više društvena a ni državna svojina. Nema se više šta pljačkati i otimati kao 1992. Kao i nakon 1995. kroz, većinski, kriminalne privatizacije. Danas BiH i njenu ekonomiju "drže" nekih stotinjak ili malo više milijardera i milionera. Oni su najveći poslodavac koji hrani najveći broj ljudi u ovoj zemlji. Njihovi poslovi i poslovne operacije su nemoguće u okviru samo jednog entiteta. Mnogima je čak i cijela BiH premalo tržište.

Drugi najveći poslodavac je sama Država. Hiljade i hiljade svih vjera i nacija su na javnim budžetima. Ni njima ne pada na pamet čak ni pomisao da nešto mijenjaju, da se odvajaju, izdvajaju. Oni se mogu boriti samo za povećanje svog standarda i boljih uslova za sebe.

Dalje, RS, a slično i FBiH, grcaju u dugovima. Nema sedmice da se ne zadužuju. Javne obveznice su jedino što ove imitacije vlada znaju prodati. Koje opet kupuju, uglavnom, banke. Koje su skoro sve u stranom vlasništvu.

Jeste li se zapitali što nije dotični zabranio rad Uprave za indirektno oporezivanje, odrekao se poreza i carina, zaprijetio njihovim uposlenicima da napuste UINO. Ili Centralnu banku. Ili Fiskalno vijeće. Ili bezbroj drugih državnih agencija i službi. Pa zato jer mu pare trebaju kao žednom voda, a druge institucije ne izazivaju emotivni naboj kao što je to slučaj sa pravosuđem i policijom. Onima koji su njega optužili i osudili. I opet će. Jer ide do kraja. Kao pravi pravcati kockar koji u zadnjoj ruci ide na sve ili ništa. Jer, naprosto, druge opcije nema.

Također, ono što je vrlo važno, ova država postoji i djeluje. Kako tako, ali radi. Bezbroj je pozitivnih priča ali one ne pune medijski prostor ii nisu tema za naslovnica. Da može bolje i mora, to svakako. Ali ne može dok kabadahije krčme sve što stignu kako im se prohtije. Odlaskom ovog sad jednog, otići će i mnogi drugi. Prije ili kasnije, ali će otići.

Ljudi moraju shvatiti da im odavno gori pod noktima a da je jedini izlaz metla koja će pomesti tri desetljeća bezvlašća, privatnih kartela, porodičnih dinastija i poremećenih umova. Na kraju, godinama sam radio sa stotinama i stotinama profesionalaca iz policijskih i pravosudnih institucija, kako državnih, tako i entitetskih. Mnogi od njih su vrsni profesionalci i stručnjaci. Časni i pošteni ljudi. Svih nacija i opredjeljenja. Od krvi i mesa. Sa kreditima, brigama i strahovima. Mnogi su skrajnuti i onemogućeni da rade svoj posao pošteno jer su im za direktore i šefove dovodili protuhe, neznalice i kriminalce. Oni samo čekaju da jednom neko kaže: od danas samo radite svoj posao po zakonu i to je to. I oni će raditi. Kad vratimo sistem i pravni poredak.

GLOBALNE NEMANI

Ono što se dešava u Srbiji sa djecom i studentima je primjer kako se država tjera, a biće i natjerana, da se vrati unutar Ustava i zakona. I to ne samo primjer nama, nego i mnogim drugim državama. Treba se samo usuditi i naglas reći - Dosta vas je bagro! Da samo na sedam dana stane sve, da nas ovo sve što nas ima izađe na ulice i napravi generalni štrajk svega, vidjeli bi kako balon od iluzija puca. Kako su jadni, smrdljivi i bezobzirni. Ako ne dođe do toga, desiće se nešto drugo što je već svakako u poodmakloj fazi: biološko istrebljenje. I Srba, i Bošnjaka, i Hrvata, i svih onih koji čine ovu zemlju. Bez jednog jedinog metka. Neće nas biti. I zato isto neće biti rata. Jer on uveliko traje, jer on nije nikad prestao. Jer sami sebe trijebimo olovkom i papirom svake dvije godine. I ne samo da ubijamo sebe, mi koji to sve aktivno radimo svojim činjenjem ili nečinjenjem. Mi ubijamo našu djecu.

I nemojte se sutra čuditi ako se sutra dignu protiv nas koji im ovakvo društvo pravimo i ostavljamo. To je njihovo pravo, to je njihova obaveza. Da se bore za goli život i opstanak. Protiv nas. Zato se samo na taj rat spremajte i očekujte ga. Ovaj kojim se lupeta po medijima i mrežama je naprosto nemoguć. Zbog svega što sam naprijed iznio. U ovom drugom ću se rado odazvati. Na strani mladosti, budućnosti, pravde i istine. I ovaj put dati i posljednju kap krvi za svako naše dijete. Pa i onog mog jednog jedinog rođenog. Jer sva djeca ove zemlje su jednako moja. Djeco, vidimo se na barikadama.

PS: Svi mi, koji smo proživjeli rat i ratovali, a poslije se povukli kao da smo eto imali gripu pa koja je prošla, i nastavili, kao, da vodimo normalne živote, daleko od uplitanja u zlo koje nam se dešava od 1995. do danas, imamo najveću odgovornost za ovo što je sad. Zato, ovaj put nemamo prava na pogrešan odabir i šutnju. Nazovite to slobodno i pranjem savjesti. Nećete pogriješiti a mi se možda i stignemo iskupiti.

Mirno spavajte i budite pametni i svoji, svi vi moji na svakoj stopi ove zemlje. A znam da nisam sam i jedini koji ovako misli. Bagru u ćorku a djeci budućnost bez briga i sranja. Dosta što će morati živjeti sa ovim globalnim nemanima.

(zurnal.info)