DRŽAVA KAO ORGANIZOVANI OBLIK KRIMINALA (1): Kako su kriminalno - politički klanovi zarobili Bosnu i Hercegovinu

 U nastavcima, donosim vam priču o tome kako je Bosna i Hercegovina postala zarobljena zemlja, zemlja oteta od kriminalaca i koju, za njih, čuvaju drugi kriminalci koji se, od milja, zovu političari a kojima mi dajemo alibi, imunitet i pokriće da rade sve ono što rade dok ne ostane ništa za ukrasti.

Pisaću o genezi nastanka organizovanog kriminala u SFRJ, pa preko perioda rata, do mirnodopskog stanja i Bosne i Hercegovine. O faktorima koji su uticali na naglu ekspanziju kriminala. O oblicima organizovanja i načinima funkcioniranja. O socijalnim fenomenima i negativnim posljedicama kriminala na svakog pojedinca ponaosob i društvo u cjelini. O tome do kad su političari bili sluge kriminalaca a kad su i sami postali kriminalni gospodari. O usponima i padovima policije i pravosuđa u BiH. O politizaciji, kriminalizaciji, korumpiranosti i sistemskom uništavanju ovih institucija – a sve sa ciljem da se zaštiti kriminal i uništi i najmanji oblik povjerenja javnosti u ove institucije. O slučajevima i predmetima koje svi znamo ali smo ih prebrzo zaboravili. I šta iz njih, uglavnom nismo naučili. A koji najbolje govore o karakteru problema koji trenutno imamo u BiH.

Jer, Bosna i Hercegovina nema političku krizu. Bosna i Hercegovina odavno nema svoje „ja“ jer je u raljama organizovanog kriminala. A onaj državni je, ujedno, i najorganizovaniji. Građanke i građani ove zemlje su taoci i roblje organizovanog kriminala i korupcije. Politika je samo sredstvo kojim se postiže cilj u kvazi-demokratskim institucijama, procedurama i sistemima. Savršen privid legalnosti ili, kako smo mi uspjeli „oprati kriminal“ dok drugi samo „peru novac“.

HAJDUČIJA SA DNA KACE

"Bolje je da poneko trpi od toga da mnogi budu oštećeni. Razmotrite stvar nepristrasno, gospodine Foster, i vidjet ćete da nema većeg zločina od neortodoksnog ponašanja. Ubistvom se ubija samo pojedinac - i, nakon svega, šta je pojedinac? Možemo stvoriti novog s najvećom lakoćom - onoliko koliko nam ih je potrebno . Neortodoksnost prijeti više od života jednog običnog pojedinca; ona pogađa cijelo društvo. Da, cijelo društvo."

Aldous Huxley - 'Vrli novi svijet'

Bosnom i Hercegovinom vlada organizovani kriminal a posebno se ističu političke falange i sama država kao najorganizovaniji oblik njegovog postojanja. Milorad Dodik, kao trenutno najeksponiranija figura, i njegov porodično-politički kartel su najbolji primjer toga. A vidjećete i zašto. I kojeg i čijeg Srbina majka crnu vunu prede. I zašto je politički pristup fundamentalni problem u rješavanju „slučaja imperije Dodik“ a samim tim i otpočinjanju otključavanja i oslobađanja Bosne i Hercegovine kao zarobljene i otete zemlje od strane uticajno kriminalno-političkih struktura.

U ovom djelu će biti predstavljena okvirna razmatranja potrebna za razumijevanje stanja jer je to ključni problem ljudi u BiH – nedostatak pravih informacija, pravilna slika stanja, dostatno razumijevanje i stvaranje osnova za slobodno i nesmetano promišljanje pojedinca. Što nesporno dovodi do ukidanja STRAHA, kao primarnog generatora i energenta, koji drži i hrani kriminalnu hobotnicu. A to je ono što studenti Srbije upravo rade – oslobađaju društvo od straha, zahtijevajući da se država vrati na svoja tvornička podešavanja, odnosno da se otme iz ruku kriminalnih oligarha i da se uspostavi poredak i sistem zasnovan na načelima parlamentarne ustavne demokratije i dosljedne primjene Ustava i zakona.

U dokumentu Ureda Ujedinjenih nacija za droge i kriminal (UNODC) iz 2024. godine „AN AID TO STRATEGIC RESPONSES TO ORGANIZED CRIME IN SOUTH-EASTERN EUROPE – REGIONAL POLICY BRIEF – Podrška strateškim odgovorima u borbi protiv organizovanog kriminala u Jugoistočnoj Evropi – regionalni sažetak“,[1] čiji sam jedan od ko-autora, nalaze se dijelovi koji argumentovano i analitički daju uvid u sljedeće oblasti: Koji su strukturni pokretači organizovanog kriminala, Koja su to tržišta, šta su pokretači a ko akteri organizovanog kriminala, te Koje su štete i uticaj organizovanog kriminala na društvo, državu i pojedince.

Osnovna namjena ovog dokumenta je da zemljama u regiji pomogne u izradi što kvalitetnijih i efikasnijih strategija borbe protiv organizovanog kriminala. Na žalost, i d ali je to potrebno i reći, ovdje se o tome nije ni „počešao po glavi“.

Regija ima vrlo slične izazove u pogledu karaktera, uticaja i strukture organizovanog kriminala. Region se nalazi na raskrsnici glavnih puteva trgovine ljudima i opojnim drogama ka Centralnoj i Zapadnoj Evropi. Njegov strateški geografski položaj i njegove porozne granice čine region veoma atraktivnim za kriminalne operacije svih vrsta. Iznimno velik obim trgovine drogom (heroin, kanabis i, sve više, kokain i nove psihoaktivne hemijske supstance), trgovine ljudima, krijumčarenja migranata, trgovine vatrenim oružjem, kao i krijumčarenje i trgovina brojnim visokotarifnim robama (duhan, krivotvorena roba i lažni dokumenti) nanose nemjerljivu štetu, uz ugromno prisustvo korupcije. Čineći tako organizovani kriminal direktnom i najvećom prijetnjom stabilnosti regije, uključujući i ekonomsku i socijalnu stabilnost.

Korijeni kriminala

 Problem organizovanog kriminala u Jugoistočnoj Evropi treba shvatiti u svjetlu nedavne autoritarne prošlosti regiona i turbulentne tranzicije ka demokratiji. Savremeni organizovani kriminal u regionu može se pratiti barem do nedavnih ratova na Balkanu, u kojima su pojedinci i grupe koje su prethodno bile pod kontrolom službi bezbjednosti dobile su priliku da povećaju svoju moć konsolidacijom svoje kontrole nad ilegalnim tržištima.

Tajne službe su prije samog početka ratova angažovale mnoge od tih pojedinaca da se vrate u bivšu Jugoslaviju i zadužile ih da uspostave specijalnu mrežu paramilicija i paramilitantnih formacija kojim su ostvarivale poseban uticaj, kako na ratna dejstva, tako i na lukrativno ratno kriminalno tržište svim vrstama roba, dobara i energenata.

Takve formacije su preuzele dominantnu ulogu u kreiranju profila i struktura organizovanog kriminala i nakon okončanja ratova. Nezakoniti prihodi stečeni tokom ratova – čitaj: prvobitna akumulacija kaptiala - kasnije su se ulagali, kroz pljačkaške privatizacije u preduzeća i legalnu privredu, omogućavajući kriminalcima da postanu legitimni preduzetnici, uticajni članovi političkih partija i javnih ličnosti. U ovom kriminalnom kontekstu, etničke, nacionalne i vjerske denominacije nisu stvarale podjele, već su, naprotiv, bile upregnute u cilju poboljšanja saradnje unutar regije ali i na međunarodnom nivou.

Ovom sam i lično svjedočio. Kao pripadnik vojne policije 5. Korpusa ARBIH vrlo dobro sam upoznat sa djelovanjem Jedinice za specijalne operacije JSO Službe državne bezbjednosti, koja je obezbjeđivala i dovlačila konvoje sa šleperima komercijalnih roba (ulje, šećer, brašno, cigarete, alkohol, i slično) ali isto tako i kamione sa municijom i drugim vojnim sredstvima, za šta su uredno, u gotovini bile plaćeni direktno od 5. Korpusa. O  razmjerama krijumčarenja i šverca na drugim nivoima, preko pojedinica i jedinica Vojske Republike Srpske Krajine iz podršku i učešće Službe, da i ne govorim.

Mnoštvo dokaza ukazuje na način na koji je Služba državne bezbjednosti bivše Jugoslavije gajila odnose sa jugoslovenskim kriminalcima, uključujući i u svrhu eliminacije političkih protivnika širom svijeta u zamjenu za zaštitu i imunitet. Ovo je nedavno ponovljeno u izvještaju Evropskog parlamenta o saradnji u borbi protiv organiziranog kriminala na Zapadnom Balkanu (2021/2002(INI)), usvojenom u decembru 2021. godine, u kojem je Parlament konstatovao da su veze između organiziranog kriminala, politike i biznisa postojale prije raspada Jugoslavije i da su nastavljene i dalje jer „odgovorna vlast je izbjegla otvoriti arhive i pristup dosijeima bivše jugoslovenske tajne službe i tajnih službi Jugoslovenske narodne armije.

Nakon ratova, politička nestabilnost i nesigurnost, praćeni slabim sistemima vladavine prava, nacionalnim i etničkim tenzijama, te razornim porastom posljedica organiziranog kriminala, imali su razarajući uticaj na društvo u cjelini.  Sistem obrazovanja je obesmišljen pandemijom privatnih obrazovnih ustanova, koje su najčešće, bile dio organizovanih kriminalnih aktivnosti, koje su imale dva osnovna cilja – nezakonito sticanje nezakonite dobiti kroz prodaju diploma (kratkoročni cilj), i dugoročni cilj koji je bio u interesu nacionalnih politiko-kriminalnih oligarhija – proizvođenje armije poslušnika sa bezvrijednim diplomama i bez znanja radi popunjavanja pozicija koje su kontrolisali na svim nivoima javne uprave, od javnih komunalnih preduzeća pa sve do policijskih i sigurnosnih službi, te do vrha državnog sistema akademskih institucija. Bilo je bitno „imati papir“ i biti „poslušan“. Na taj način su se pedantno i sistematski stvarale stranačke i podaničke armije, koje su opet bile upregnute u stvaranje neograničene moći političkih lidera i elita, s čime su pružale logističku, kadrovsku, organizacionu i svaku drugu pomoć moćnicima da nesmetano izvlače milijarde i milijarde sredstava iz javnih budžeta.

Tranzicija u demokratiju, u regionu, također je bile praćena brzim procesima ekonomske privatizacije, u kojima su partijski funkcioneri dobijali državna preduzeća i koncesije po nekonkurentnim stopama, čime je unaprjeđen opšti osjećaj nedostatka odgovornosti i narušavalo se povjerenje u javne institucije.

Štaviše, ovo nije krenulo slučajno i tek tako. Nakon što je Skupština RBiH donijela Uredbu o preuzimanju imovine bivše SFRJ, od strane Republike Bosne i Hercegovine, 15.6.1992. godine, (Službeni list RBiH br.1199/92), kojom je imovina u drštvenom vlasništvu bivše SFRJ koju su koristili organi i organizacije , te bivša JNA, proglašena imovinom Republike Bosne i Hercegovine, još 1994. godine Skupština RBiH (Službeni list RBiH 33/1994), donijela je Zakon o pretvorbi društvene svojine u državnu imovinu, kojim se imovina u društvenom vlasništvu bivše SFRJ, pretvara u imovinu Republike Bosne i Hercegovine. Pošto je đavo uvijek u detaljima, tako je i ovdje – 1992. godine imovina ostaje imovina, bez prejudiciranja titulara. Međutim, 1994. to već država uzima sebi i proglašava sebe samu vlasnikom.

Ovim, sa aspekta poslijeratnih dešavanja, ključnim propisom zauvijek je dokinut koncept „društvene imovine“, onaj kojeg je jedino imala SFRJ i niko drugi. Međutim, ovim propisom, država RBiH je sebe proglasila titularom vlasništva, a samim tim, dala sebi pravo da upravlja sa imovinom kako hoće. Što ne bi bio slučaj da je imovina ostala društvena jer bi se tad o tome mogli pitati svi državljani ove zemlje. Drugim riječima, još tad je neko razmišljao o pripremanju terena za podjelu „plijena“ nakon rata, po onoj čuvenoj Tuđmanovoj – Hrvatska će biti zemlja 200 bogatih obitelji“.

Zasigurno me postoji niti jedan građanin ove zemlje koji ne poznaje bar jedan slučaj takve privatizacije i nezakonitog bogaćenja. Kada bi pravili kviz, asocijacije bi bile – Ronhil, Soko, FDS, Energopetrol, Hepok, Agrokomerc, ili bilo koji drugi uspješni poslovni sistem iz prethodne države. Svaka asocijacija lako nas vodi i do imena aktera i pljačkaša. Da im imena ne spominjem i ne poganim nas još jednom i ovdje.

 Trajne sistemske slabosti

Dok su zemlje Jugoistočne Evrope napravile značajan napredak u rješavanju nedostataka vladavine prava u posljednjih nekoliko decenija, nemogućnost da se u potpunosti ispune standardi vladavine prava ističe se kao trajno pitanje za mnoge zemlje u regionu. Kao rezultat toga, nivoi povjerenja u javne institucije ostaju u prosjeku niski.

Na Zapadnom Balkanu ti nivoi su daleko ispod prosjeka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj i Evropske unije. I to vrijedi i za zemlje Evropske unije u regionu jugoistočne Evrope a ne samo za šest ovih što spadaju pod Zapadni Balkan.

Pravosuđe se pojavljuje kao institucija kojoj se najmanje vjeruje, što je vjerovatno posljedica ograničenog uspjeha u istrazi, procesuiranju i sankcionisanju slučajeva organizovanog kriminala i sankcionisanja slučajeva visokog stepena korupcije, naročito političke.

Korupcija ostaje ozbiljan razlog za zabrinutost u regionu, s tim da brojne zemlje tek treba da ukinu ili izmijene zakone koji ih čine ranjivima na kronizam i druge koruptivne prakse i na taj način efikasno zatvaraju rupe koje omogućavaju organiziranim kriminalnim grupama da uspješno djeluju. Inače, za slabije upućene, kronizam je specifičan oblik favorizovanja unutar grupe i sistemska praksa pristrasnosti u dodjeljivanju poslova i drugih prednosti prijateljima ili kolegama od povjerenja, posebno u politici i između političara i organizacija koje im pružaju podršku. Na primjer, kronizam se javlja prilikom imenovanja "prijatelja" na položaje vlasti bez obzira na njihove kvalifikacije. Ovo je u suprotnosti sa meritokratijom, u kojoj se imenovanja vrše na osnovu zasluga, znanja i referentnosti. Politički, "kronizam" se pogrdno koristi da implicira kupovinu i prodaju usluga, kao što su glasovi u zakonodavnim tijelima, činjenje usluga organizacijama ili pojedincima, te omogućavanje posebnih privilegija pojedincima i/ili grupacijama.

Eklatantan primjer kronizma je stanje sa tijelima zakonodavne vlasti na svim nivoima – od općinskih i gradskih vijeća, kantonalnih, entitetskih skupština pa do državnog parlamenta. Tamo su ljudi koje su ove političko-kriminalno strukture instalirale i koji su najobilnije marionete. Oni dižu ruke isključivo po diktatu svojih gazdi i gospodara. Na ovaj način su nam doslovno oteli parlamentarnu demokratiju i pretvorili institucije sistema u savršen alibi za ostvarivanje svojih kriminalnih ciljeva, dajući tako sebi imunitet od bilo kakvog krivičnog progona ili procedura utvrđivanja političke odgovornosti. Zato će i jedini izlaz iz ovakvog stanja ići kroz dva kolosijeka – kroz prisiljavanje pravosuđa i policije da urade ono što moraju i za šta su plaćenu (o ovom ću imati poseban osvrt u narednom periodu), te kroz direktnu demokratiju, odnosno kroz neposredno angažovanje građana i pritisak na formalne strukture kroz plenume, zborove, štrajkove, proteste, građanski neposluh, civilna hapšenja, i slično).

Siromaštvo i marginalizacija

Socioekonomski uslovi predstavljaju jedan od glavnih pokretača organizovanog kriminala u regionu. Mnoge zemlje Jugoistočne Evrope bore se sa visokom nezaposlenošću, posebno među mladima, i sa lošim životnim standardom i niskim prihodima. Ovo je posebno slučaj na Zapadnom Balkanu, gdje su raspad političke i ekonomske unije, sukobi i drugi negativni unutrašnji i vanjski šokovi uzročno povezani sa visokom ekonomskom nestabilnošću, sporim napretkom ekonomskih reformi u tranziciji i odloženom integracijom u Evropsku uniju. U posljednje vrijeme, migracije i egzodus stanovništva, a naročito kategorija mladih, stručnjaka, i pametnih i sposobnih ljudi, u ovim zemljama dovodi do biološke ugroženosti cijelih nacija, a društvo se mora oslanjati na ono što ostaje – a ostaju uglavnom oni koji su povezani na državni aparat i njegove resurse. Za to vrijeme, realni sektor, proizvodnja, poljoprivreda, uslužne i druge djelatnosti ispaštaju i stagniraju. Veliki broj ljudi živi na pragu siromaštva. Ova zemlja se nalazi na  41% europskog prosjeka životnog standarda, što je čini drugom najsiromašnijom zemljom u Evropi. Ispod apsolutne linije siromaštva u BiH živi negdje oko jedne trećine njenih stanovnika.

Siva ekonomija i promet na crno, izbjegavajući zakoniti platni sistem i evidentiranje, je prisutno u omjeru od oko jedne trećine u odnosu na cjelokupni platni promet u zemlji. Što dodatno pogoduje, a ujedno je i generisano (državnim) organizovanim kriminalom.

Ovdje sam dao samo kratak osvrt na razumijevanje stanja i odnosa. Sa naučno utemeljene i argumentovane strane. U sljedećem nastavku  ću vam donijeti uvid u strukture kriminalnih organizacija i organizovanih kriminalnih aktivnosti, u tržišta i obim poslovanja, značaj i mjesto i svjetskoj sceni, te o infiltraciji enormnih količina novca iz kriminalnih aktivnosti u legalne tokove, ekonomiju, privredne djelatnosti, građevinarstvo, turizam i ugostiteljstvo, klađenja i kockanje, itd.

Autor feljtona Ramiz Huremagić je devet godina obavljao različite poslove i funkcije u Tužilaštvu BiH i Uredu Registrara Suda i Tužilaštva BiH – od savjetnika glavnog državnog tužitelja, šefa kabineta, vođe istraga organizovanog kriminala, direktora projekta međunarodne podrške Tužilaštvu BiH, pa do članstva u mnogobrojnim domaćim i međunarodnim radnim grupama i komisijama, gdje je predstavljao Tužilaštvo BiH i Bosnu i Hercegovinu. Koordinirao je istrage sa svim policijskim agencijama u BiH, te onima iz SAD-a, Austrije, Italije, Njemačke, Slovenije, Hrvatske, Slovenije, itd, kao i sa međunarodnim organizacijama kao što su INTERPOL i EUROPOL. Vodio je istrage nekih od najtežih slučajeva organizovanog kriminala u BiH i na Balkanu, u kojim predmetima je izrečeno nekoliko stotina godina zatvorskih kazni, pri čemu nikad ni jedan jedini dan pritvora nije bio neopravdan ili bespotreban ili nezakonit.

(Nastavlja se...)

(zurnal.info)