UKRAJINA - FRANCUSKA 0 : 2
Jadni Andrej Pyatov. Branio je golman Shaktara, na svojoj Donbas areni, kao Lav Jašin, ali, naravno, nije mogao braniti baš sve što su njegovi suigrači propuštali. Već u prvim minutama utakmice bilo je jasno da će ovo biti jednosmjerna ulica. Odbrana Ukrajinaca djelovala je potpuno izgubljeno čemu je pogotovo doprinio Jeremy Menez, Blancovo otkriće dana. Nije ovo bio dan starog Ševe, Voronin je isto tako zaboravio doći na utakmicu, mladi Konoplyanka, koji je oduševio svijet u prvoj utakmici, bio je impresioniran tako da ni napad Ukrajinaca nije djelovao ništa bolje od odbrane.
Možda ljudi kao glavnu figuru francuske reprezentacije vide Francka Riberya, ali nevjerovatan je utjecaj, obzirom da je napadač, Karima Benzeme na cjelokupnu igru Francuske ekipe. Njegovo kretanje i način kojim razbija odbranu izvlačeći se na različite pozicije glavni su napadački forte Francuza. Ne mora Benzema ni zabiti gol, ali ovim kretanjem on otvara ogroman prostor igračima iz drugog plana koji onda čisto dolaze u završnicu napada. To je glavni napadački plan Laurenta Blanca. I način na koji su postigli oba gola.
Blanc je učinio i još jednu pametnu stvar. Skužio je slijedeće: OK, Benzema će otvoriti prostor, iz drugog plana dolaze Nasri i Ribery, ali i na njih će odbrane također obraćati posebnu pažnju. Rješenje je Johan Cabaye! Ovo Blancovo razmišljanje učinilo je središnjeg veznog igrača Newcasttlea najboljim francuskim igračem u dosadašnjem tijeku turnira. Svoju sjajnu igru protiv Ukrajinaca krunisao je i svojim prvim pogotkom za reprezenatciju. Pored Cabayea, briljirao je već pomenuti Menez, izrazito dinamičan igrač, koji u ovoj Blancovoj koncepciji sigurno ima mjesta u prvih 11. Francuzi djeluju moćno, ali i dalje se ne mogu oteti dojmu da u igri imaju previše crnih rupa te da im nedostaje kompaktnosti. Koliko sam u pravu vidjet će se u njihovom prvom srazu s nekim jačim protivnikom. Englezi u odnosu na njih ipak imaju manjak kvalitete, a pokazalo se da je isti slučaj i sa Ukrajincima. Domaćine čeka okršaj s Englezima u kojem ih jedino pobjeda vodi u drugi krug.
Poseban kuriozitet ove utakmice bilo je, na dosadašnjim europskim prvenstvima, nezabilježeno nevrijeme zbog kojeg je utakmica isprva prekinuta. A kakav travnjak ima Shaktar iz Donjecka pokazao je nastavak utakmice. Čari suvremene drenaže terena učinile su da nam se čini kao da kiše nikad nije ni bilo. Veliki plus za organizatore.
ENGLESKA - ŠVEDSKA 3 : 2
Kakav dan na Olimpijskom stadionu u Kijevu. Blentaviju utakmicu nisam vidio još od pobjede Bosne i Hercegovine nad Danskom, ono još dok je Baka Slišković vodio reprezentaciju. Potpuno je nevjerovatno da ekipa koja igra loše poput Engleske postigne tri gola. Švedska je također, u odnosu na prvu utakmicu, djelovala izrazito loše. A nonšalancija s kojom je igrao Zlatan Ibrahimović meni je bila iritantna. Pokazalo se i da je neproduktivna.
I, tako, poludim ja neki dan i nazovem Roya Hodgsona.
Rekoh: Roy, svega ti, jesi ti normalan!? Caroll ti mora igrati ako se misliš braniti s 9, a napadati s jedva tri igrača!
Kaže Hodgson: Izvini, Marko, evo protiv Švedske će sve bit kako kažeš.
Uglavnom, ovaj nikad ostvareni razgovor urodio je plodom. Andy Caroll je, valjda, konačno začepio usta svim kritičarima i pokazao da je materijal za velikog igrača. Ne samo zbog postignutog gola već i zbog energije koju je ulagao u odbrambene zadatke, načina na koji je osvajao lopte napadačkim skokom i dijelio ih suigračima.
Sve to nije bilo dovoljno da Caroll bude igrač utakmice. Zasjenio ga je čovjek koji je donio preokret. Theo Walcott je bio igrač odluke, ono što je Engleskoj nedostajalo da bude istinski opasna. James Milner je sjajan igrač, ali tehnički inferioran Walcottu. Walcott je postigao jedan gol i namjestio još jedan, jedva da je proveo pola sata u igri i to mu je vrijeme bilo dovoljno da postane igrač utakmice. Na žalost, ozlijedio se i još uvijek se ne zna koliko je njegova ozljeda ozbiljna. Ne mogu ne pomenuti dušu ove Engleske, Stevena Gerarda, koji je upisao drugu asistenciju na turniru i to na gotovo identičan način kao i u prvoj utakmici. A onaj nebeski skok Andy Carolla je posebna priča, slika za najavne špice.
Ipak, potez utakmice u akciji utakmice odigrao je Wellbeck. Danny Boy je nakon sjajnog prodora Walcotta u poluskoku u okretu zabio gol petom. Kad primiš takav gol povratka više nema. I nije ga bilo ni za Šveđane unatoč tome što su okrenuli engleskih 1 prema 0. Dali su Švedi, po običaju, sve od sebe. OKrenuli su rezultat. Stara vikinška kuka, Olof Melberg je postigao dva gola. Imali su i još nekoliko prilika, ali ovo je bio dan Gordog Albiona, ekipe koju svi podcjenjuju, ekipe koja će povratkom Rooneya biti jača barem za 20%. Kad Rooneyu pridodamo očito dobru formu Carolla možemo zaključiti da nitko nije svjestan potencijala Hodgsonove družine. A kičmu ekipe drže igrači tima koji je završio tek na 8. mjestu Premiershipa. Ako ništa ovi dosadašnji uspjesi Engleske mogu biti mala utjeha Liverpoolovim navijačima.
Elem ni Švedi ni Englezi nisu odigrali posebno impresivnu utakmicu, a ta ista utakmica, obzirom na preokrete, prometnula se u ljepoticu dosadašnjeg dijela prvenstva. Blentavo da blentavije ne može. Ali moram priznati da se smijem dok ovo pišem. Ipak je Engleska bila blentavija, i pobjedila.
23 SEKUNDE
Umjesto crne kronike evo jednog statističkog podatka koji su izvalili UEFAini statističari, a vezan je uz Marija Gomeza. Naime, njemačka gol mašina, u utakmici protiv Nizozemske postigla je dva gola. To svi znamo, ali ono što je fascinantno je podatak da je Mario Gomez u toj utakmici imao loptu u svom posjedu pune 23 sekunde. To se zove učinkovitost.
(zurnal.info)