Istražujemo
RESTITUCIJA NA MALA VRATA: Šta stoji iza vraćanja objekata vjerskim zajednicama u Zenici?
Sama odluka o vraćanju zgrade Sinagoge Jevrejskoj zajednici nije sporna, no ovaj čin je vrlo moguće, samo “probni balon” koji prethodi onome što želi još jedna vjerska zajednica u Zenici.
“Zenica vraća Sinagogu Jevrejskoj zajednici…”
”Historijska odluka o povratu…”
”Prva takva odluka donesena u BiH…”
”Znak podrške i multietničkog opredjeljenja…”
Raspisali se tako mediji proteklih dana o odluci Gradskog vijeća Zenica da zgrada bivše zeničke Sinagoge bude izuzeta iz posjeda Javne ustanove Muzej grada Zenica, koji traje od 1967. godine, te ustupljena na korištenje Jevrejskoj zajednici BiH. Time je samo djelimično uvažen zahtjev Jevrejske zajednice BiH koja je polovinom prošle godine uputila zahtjev da bivša sinagoga bude vraćena u vlasništvo ove zajednice.
Objekat ipak ostaje u vlasništvu Grada Zenice, a Jevrejskoj zajednici je samo ustupljen na korištenje. Gradske službe to nisu saopštile, ali im je poznato da prenos vlasništva nije moguć prije svega zbog nepostojanja Zakona o restituciji. Drugi razlog jeste ono što je poznato određenom broju nadležnih, a to je da zgrada bivše sinagoge nije nacionalizovana, nego je izvršena zamjena ovog objekta za tri stana koje je zauzvrat Jevrejskoj zajednici ustupila tadašnja Skupština opštine Zenica.
Sama odluka o ustupanju nije sporna, no ovaj čin je vrlo moguće, samo “probni balon” koji prethodi onome što jednako želi još jedna vjerska zajednica u Zenici.
„Na ovaj način poslali smo poruku jedinstva, s obzirom na to kako je odluka donesena jednoglasno ali i kako je Zenica oduvijek bila i ostala multietnički grad. Želja Gradske uprave Zenica, sa mnom na čelu, je da polako vraćamo u vlasništvo sve ono šta je čije,” izjaviće povodom odluke o sinagogi gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović.
Posebno je indikativan dio izjave “vraćamo u vlasništvo sve ono šta je čije”. Samo tri dana nakon “historijske odluke” Kasumovića u goste poziva muftija zenički Mevludin ef. Dizdarević.
Fuad Kasumović (lijevo) i Mevludin ef. Dizdarević
Iako to nije zvanično saopšteno, moguće je da je jedna od tema bila vlasnički status objekata u kojima su Sultan Ahmedova medresa te Muftijstvo zeničko. Katastarski vlasnik ovih zgrada je Muzej grada Zenice.
Zgrada zeničke medrese, koja je osnovana početkom 18. vijeka, je 1959. godine nacionalizovana i shodno tome pitanje zakonskog povrata bi trebalo riješti Zakonom o restituciji, čije je usvajanje krajnje neizvjesno. Tokom 1968. godine ova zgrada, kao i objekat Hadžimazića kuće u kojoj je sada Mufijstvo zeničko, su renovirane i dodijeljene Muzeju grada Zenice. Nakon izbora 1990. godine, uz svesrdnu podršku u Zenici vladajuće SDA, počinju pripreme za povrat objekata milom ili silom.
Sultan Ahmedova medresa i Muftijstvo zeničko (u pozadini)
Prvo su na meti muzejski eksponati. Nakon što je 1991. godine muzej organizovao izložbu u atriju medrese, tri izložena manuskripta Kur'ana iz 17, 18. i 19. vijeka velike vrijednosti nakon izložbe “nestaju”, a potom i zlatom vezena nošnja smještena u Hadžimazića kući. Početkom rata strpljenja više nema. Zenička SDA i Islamska zajednica uzimaju zakon u svoje ruke. Eksponati iz medrese i Hadžimazića kuće - u koju će se smjestiti muftijstvo, bez nadzora, inventure i prateće dokumentacije bivaju stihijski utovareni na kamione i prebačeni u skladišta zeničke željezare. Posebno su na meti bili eksponati iz vremena Narodnooslobodilačke borbe koji su uglavnom uništavani.
uništeno, bačeno...
O kakvom barbarizmu je riječ najbolje ilustruje podatak da najvredniji eksponat, Ploča velikog sudije Gradeše, koja je izuzetno važan dokaz o samostalnosti srednjovjekovne Bosne, biva bačena. U blatu je pronalaze radnici muzeja koje je prebacuju u muzejski prostor bivše sinagoge.
Ploča velikog sudije Gradeše (sinagoga 1996.g.)
„Ja kada sam vidio šta je urađeno kada nisam povratio, kada me srce nije strefilo, što kažu. To je zločin nad zločinima. Dobro da je to spakovano pa sklonjeno, nego uništeno je. Ne postoji više niti jedna bista ili fotografija borca, sve je uništeno,” pričao je nakon rata Fikret Ibrahimpašić Fićo, osnivač i prvi direktor zeničkog muzeja.
Fikret Ibrahimpašić Fićo
Naravno, ni SDA ni Islamska zajednica u Zenici ne vole podsjećanje na ovaj dio priče. Ono što im treba jeste da koliko-toliko legalizuju navedene postupke. Zato je odluka o ustupanju sinagoge Jevrejskoj zajednici na korištenje do usvajanja Zakona o restituciji model koji bi rado prepisali u dogovoru sa upravom Grada Zenice.
Izgleda nevjerovatno, ali znatno vispreniji od SDA bio je zenički HDZ. I oni su, ne čekajući restituciju, “okupirali” Dom kulture Nedjeljko Radić, pravdajući da je to nekada bio dom HKD Napredak, odnosno da je to Hrvatski dom.
bivši Dom kulture "Nedjeljko Radić"
Iz Doma je deložirana likovna galerija, a desetine vrijednih slika raznih autora, poput Jurkića ili Mujezinovića, koje su vlasništvo muzeja, godinama potom su bile u prostoru koji je prokišnjavao.
"briga" nacionalnih stranaka o umjetnosti
HKD Napredak je u međuvremenu neznanim putem uspio zgradu vlasnički uknjižiti. Postoje nezvanični navodi da je i Vrhbosanska nadbuskupija tražila povrat vlasništva nad prostorom zeničkog gradskog parka. Navodno, oni su bili spremni odmah potom dati park gradu na poklon, što naravno iziskuje pitanje čemu onda insistiranje na vlasništvu.
treba im i gradski park...
(zurnal.info)
