ŠTEFICA GALIĆ ZA ŽURNAL: Spremna sam na sve, ne želim zaštitu stranačke policije!

Verbalni napad na Šteficu Galić, glavnu i odgovornu urednicu portala Tačno.net koji se dogodio u petak, 02. januara u Mepas Mallu u Mostaru, samo je posljednji u nizu napada koje Štefica trpi gotovo svakodnevno.

Tenzije koje su se podigle u Ljubuškom 2012. godine, nakon projekcije filma Neđo od Ljubuškog, filma o njenom suprugu koji je 1993. godine spasio stotine Ljubušaka od smrti i logora, rezultirale su fizičkim napadom na Šteficu Galić.

Nakon presude protiv Vere Dedić koja je nasrnula na Šteficu, Galićevi su napustili Ljubuški i preselili u Mostar.

Promjena adrese za Šteficu nije značila mirniji život. U razgovoru za Žurnal, Štefica Galić govori o neprijatnostima sa kojima se gotovo svakodnevno suočava, odnosu policije I podršci koju dobija.

POLICIJSKI VICEVI

U medijima je objavljeno da su Vas i g. Amera Bahtijara napala trojica muškaraca, a policija je objavila inicijale dvojice napadača. Da li je danas poznat identitet svih napadača?

Još uvijek nemam zvaničnu informaciju od policije. Bila su tri muškarca koji su navodno dali policiji pogrešne podatke. Ali mi smo ih prepoznali i znamo da to nisu inicijali koji su objavljeni u medijima. To su bili: Josip Čuljak, Marin Kordić i Antonio Vrljić.

Kakav je stav policije u vezi sa posljednjim napadom? Kakav stav su zauzeli prema Vama?

Policija se nama podsmjehivala kao i 2012. u Ljubuškom. Njima je normalno to što se dešava, njima smo mi nenormalni jer nismo njihovih ideoloških shvaćanja. Iz SIPE su bili profesionalni i uljudni, osudili su napad i poduzeli potrebne radnje u istrazi, tako su nam poslali u saopštenju.

Da li su Vam ponudili zaštitu?

Ne, nisu ponudili zaštitu. Niti bih pristala da me oni čuvaju. Pa oni su stranačka policija, to svi znamo. Na Španskom trgu su ti isti policajci kažnjavali građane koji nisu imali ličnu kartu sa 600 KM, a u Mepasu im se mogu lažno predstaviti trojica šovinista. Kako se mi nismo mogli lažno predstaviti? Sigurna sam da će sve poduzeti da zataškaju ovaj slučaj ili da ga ismiju ili sakriju kako znaju.
 
Da li je pritisak javnosti koji je uslijedio nakon napada na bilo koji način utjecao na ponašanje policije?

Vjerujem da su željeli sve ismijati ili omalovažiti, kao i pri prvom napadu na mene kad su rekli: pobile se dvije babe, platit će kaznu za remećenje javnog reda i mira po 400 KM i gotovo. Poslije pritiska koji je uslijedio jedva su me ozbiljno shvatili. 

Od same mogućnosti da vas neko napadne bilo gdje, pa do više nego skandaloznog ponašanja policije, svjesna sam da je publicitet jedina zaštita.  Najtužnije od svega je da je svima normalno ovo što se dešava, da svi u strahu šute da se i njima ne desi. Mi jedini vrištimo, upozoravamo neprestano, kritički pišemo o tome.

Ima prijedloga da Vam se dodijeli stalna policijska zaštita. Kakav je Vaš stav prema tome? Da li biste to prihvatili i da li mislite da biste na takav način zaista i bili zaštićeni?

Ne želim njihovu zaštitu.

Od napada iz 2012, koji je na kraju rezultirao Vašim odlaskom iz Ljubuškog, Vi skoro svakodnevno doživljavate neprijatnosti. Kako sa tim izlazite na kraj?

Od napada u Ljubuškom moj je život potpuno prekinut, potpuno promijenjen. Otišla sam u Mostar, živim i radim u jednoj kancelariji, ne mogu plaćati stan jer nemam novce, ne mogu prodati kuću koja je zatvorena u Ljubuškom a ništa drugo od imovine nemamo. Kuburim sa svim kao i svako danas u našoj zemlji. Plaćam kredit  još uvijek za kemoterapije koje sam kupovala za liječenje mog supruga.  Sreća, ne jedem puno :) .  Dobro je.

SPREMNA SAM NA SMRT

U vezi sa napadom iz 2012, na sudu se još uvijek vode neki procesi. Koliko procesa se vodi i dokle su stigli?

U toku je pet sudskih postupaka u vezi sa klevetničkim sadržajima i širenjem govora mržnje prema meni  poslije prikazivanja filma Neđo od Ljubuškog 2012. koje vodi advokatski tim Linije za pomoć novinarima.  Također, zbog fizičkog napada na mene, sud u Širokom Brijegu je 2014. pravomoćno kaznio Veru Dedić iz Ljubuškog sa tri mjeseca zatvora uvjetno i 600 KM novčane kazne. Ta žena se branila bukvalno: pa šta hoće zna gdje živi, da je nisam ja prebila, neko bi drugi.   

Osim otvorenih prijetnji, kao ove koje su se nedavno desile u Mepasu, sa kakvim se sve još problemima susrećete u radu?

Osim otvorenih prijetnji na ulici ili u komentarima po raznim ultradesničarskim portalima u kojima nam poručuju kako će nam slomiti kičmu, kako ne smijemo hodati Avenijom na tzv. desnoj strani grada, hakerski nas napadaju, u zadnjih mjesec-dva već pet puta su nam rušili portal, do pojedinačnih napada koji su gotovo svakodnevni. Naši informatičari to uspješno odbrane za sada. Očigledno da nas žele ušutkati milom ili silom.

Šta za Vas znači podrška koju dobijate od pojedinaca i organizacija?

Puno mi znači. Znam da nije podrške svih vas da bi nas već palica negdje stigla. Ovako je bar za neko vrijeme odgođena. Ali spremna sam na smrt.

 (zurnal.info)