Ima nade za pravdu: Sukob tužilaca Salihovića i Čavke pokazuje svu prljavštinu domaćeg pravosuđa

Ima nade za bh pravosuđe. Probudio ju je sukob glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića i državnog tužioca Olega Čavke, tokom kojeg je sva prljavština domaćeg pravosuđa isplivala na površinu. VSTV samo treba da je pokupi i izbaci vani.    

DIO UKUPNE ISTINE

Dakle, i Salihović i Čavka govore istinu mada iznose samo dio ukupne istine koja bi se trebala naći u omotu spisa disciplinskog tužioca, a  kasnije i u omotu nekog sudskog spisa kada se  i ako se (a moralo bi se) bude odlučivalo o izvršenju krivične sankcije. 

Izvan svake razumne sumnje, rekli bi pravnici, može se ustvrditi da je Oleg Čavka ukrao mobitel iz spisa, da je telefonirao sa ukradenog mobitela i da je njegova privatna kartica ubačena u sporni telefon dva mjeseca nakon podizanja optužnice. Od te odgovornisti ne mogu ga, ili bolje rečeno ne bi ga smjela abolirati nikakva pisma i nikakve vansudske nagodbe.

Ovo mu je već drugi disciplinski postupak. Ranije je već kažnjen zbog hakiranja maila bivšeg glavnog tužioca Milorada Barašina. I tu je Goran Salihović u pravu.  Oleg Čavka više ne može biti državni tužilac, ali može biti svjedok. Ne neugodni svjedok kako sebe naziva. Već svjedok pokajnik. I to protiv glavnog državnog tužioca Gorana Salihovića.

Čavka i njegova kolegica Dijana Kajmaković  godinama su bili ljudi od povjerenja glavnog državnog tužioca.

Predmet Budimir. Ideolozi su sjedili u centralama HDZ-a, SBB-a i SDP-a, a Salihović, Čavka i Kajmaković proveli su akciju nakon koje je Ustavni sud BiH konstatovao da je predsjednik Federacije uhapšen na osnovu, da citiramo,  „rekla-kazala“ dokaza. Tada Goran Salihović nije otvarao interne istrage o propustima u istrazi. Stao je u zaštitu Olega Čavke i Dijane Kajmković i zauzvrat postao zvijezda Dnevnog avaza.

Tada je napisao i potpisao dokument prema kojem je Fahrudina Radončića oslobodio svake vrste istrage. I idila je nastavljena. Čavka i Kajmaković su bili zvijezde, predmet Zijad Turković i drugi se nosio u Toranj na službenu ocjenu (predmet pronađen u stolu Fahrudina Radončića), a svaka naredna akcija koju je provodio dvojac Čavka - Kajmaković bila je najveća u postdejtonskoj BiH. No, kada Radončić nije ušao u Predsjedništvo BiH, Salihović je shvatio ko je politički gazda u Sarajevu. Čavka više nije podoban, pa  ga se prebacuje u besmisleni odjel za međunarodnu pravnu pomoć.

PREDMETI U LADICAMA

Salihović se okreće ka Izetbegoviću i njegovoj infrastrukturi, jer samo oni mogu zadovoljiti njegove ambicije da postane predsjednik Suda BiH. Tada se u ladicu sklanjaju predmet Čaušević i spis Bosnalijek, jer se u oba pominju ljudi bliski SDA. Salihović od tada nije optužio nijednog kadra SDA.

No, Fahrudin Radončić  kojeg je ranije abolirao postaje problem i završava iza rešetaka. Najozbiljnijem SDA-ovom kandidatu za  člana Predsjedništva BiH put  je očišćen. „Glava kriminalne hobotnice“ u Avazu se pretvorila u vođu na evropskom putu. 

I Oleg Čavka je u pravu. On i Dijana Kajmaković bili su i ostali miljenici SBB-a i SDP-a. Goran Salihović je u početku bio na istoj strani. Potom je prešao na stranu SDA, HDZ-a i SNSD-a. Dovoljno je bilo samo pratiti predmete u radu. Dok su Čavka i Kajmaković bili miljenici Gorana Salihovića uhapšeni su Budimir, Kemal Čaušević, Zijad Turković, otvoren je predmet Bosnalijek. Kada je Salihović prešao na stranu SDA Bosnalijek je zatvoren, Kemal Čaušević je nestao, a Fahrudin Radončić je završio u pritvoru.

Sada se krenulo na čišćenje terena. Prvo je pao Čavka, a sljedeća je Dijana Kajmaković. Na kraju će ostati samo Goran Salihović. Koliko dugo znaju samo ljudi  u  VSTV-u.

(zurnal.info)