SVAKA STRANKA SVOJU CARINU IMA: Stranački profiteri na terminalima zarađuju dvostruko više od države!

Privatni carinski terminal je moguće posjedovati u Bosni i Hercegovini. Takvih trenutno postoji 30, a 11 posjeduje država, odnosno UIO BiH. Službenici UIO terminale koriste za carinske preglede, dok vlasnik naplaćuje kamionima 40 KM naknade po prolasku kroz carinski terminal, te 10 KM za putnička i 5 KM za prazna vozila nosivosti preko 3,5 tone. Tu su i ostale profitabilne usluge poput špediterskih. Jedina obaveza privatnih carinskih terminala jeste da 30% posto mjesečnog prihoda od naknada uplaćuju na račun UIO.

Firma Amagal iz Gruda posjeduje carinski terminal na graničnom prelazu Gorica. Ustanovljeno je da su lažirali promet te na račun UIO uplatili gotovo pola miliona KM manje. Iako je UIO raskinula ugovor, carinski terminal u vlasništvu Amagala i dalje radi. U 2014 godini Amagal je prema podacima Žurnala imao gotovo 1,5 KM prihoda, a neto dobiti 780 hiljada KM. Po navodima iz UIO jedini razlog nastavka rada jeste što ni dvije godine nakon uočene prevare i raskidanja ugovora, nisu stvoreni uslovi da carinici UIO taj posao obavljaju na drugom mjestu !?

Istovremeno, godinama privrednici ovog područja uzalud protestvuju što jedini u BiH moraju dva puta plaćati naknadu za kamion, za ulazak prilikom carinjenja i potom za izlazak sa terminala. Vlasnik Amagala Ivica Galić posjedovao je i firmu GA-GI, istu onu koja je svojevremeno dugovala 1,8 miliona za PDV.

UIO je oktobra 2013. godine zbog neplaćanja naknada raskinula i ugovor o korištenju carinskog terminala firme Trgocoop iz Ljubuškog. Dvije godine kasnije Trgocoop još uvijek naplaćuje naknadu za carinski terminal, ali ne uplaćuje niti marku prihoda za UIO. Dugovanja su premašila 270 hiljada KM. Većinski vlasnik i bivši direktor firme Trgocoop je Dražan Lučić, aktuelni direktor firme Petrol dd. Ljubuški, koja duguje 4,5 miliona KM za neplaćeni PDV. Imovinu im je zbog duga plijenila i Porezna uprava FBiH.

Kršenje zakona očito je najbolja preporuka da dobijete angažman za rad privatnog carinskog terminala. Firma “Volta” posjeduje onaj u Bijači. Suvlasnik je Goran Džajić, kojeg je Sud BiH 2009. godine pravosnažno osudio na osam mjeseci zatvora i novčanu kaznu zbog utaje poreza putem njegove firme „Džajić commerce“.

“Volta” je registrovana netom prije otvaranja graničnog prelaza Bijača, a upućeni kažu da je Džajić posao dobio zahvaljujući dobrim relacijama sa direktorom UIO Mirom Džakulom.

Dvostuko knjigovodstvo i plačanje “kešom”

Ured za reviziju institucija BiH nedavno je objavio reviziju upravljanja carinskim terminalima. Već sam podatak da je u 2014. godini fakturisani prihod od naknade korištenja carinskog terminala u vlasništvu UIO bio 8,8 miliona KM, a privatnih 20 miliona dovoljno govori o profitabilnosti terminala. Pri tome korisnici privatnih terminala sve usluge naplaćuju gotovim novcem, što otvara prostor manipulaciji podacima o prometu. Tako je prije dvije godine kontrolom firme “Intereuropa” koja posjeduje terminal u Sarajevu, ustanovljena razlika prikazanog i relalizovanog prihoda u iznosu od 420 hiljada KM. Umjesto uplate u budžet, novac je tako ostao u privatnoj firmi, a prema navodima iz UIO tom prilikom otkriveno je i dvostruko knjigovodstvo. Iako se tada najavljivala opsežna istraga o ovom i sličnim slučajevima višemilionske utaje prihoda od strane privatnih carinskih terminala, do toga nikada nije došlo. Intereuropa je u večinskom vlasništvu istoimene firme iz Kopra, a kao njenog zaštitnika upućeni označavaju Nedžada Brankovića, bivšeg federalnog “sve po zakonu” premijera.

Znakovito, na području Regionalnog centra Sarajevo nema niti jedan terminal u vlasništvu UIO, dok ima 8 privatnih. RC UIO Mostar ima 2 kojima upravlja UIO te 10 privatnih dok je u zoni RC UIO Banjaluka taj omjer 6:5 u korist privatnih.

Neprecizni uslovi za dozvolu

Gotovo 11 godina kako postoje privatni carinski terminali, nema smislenog odgovora zašto im je određena naknada od samo 30% koju moraju uplačivati na račun UIO. Ni to ne ide lako. Prema revizorskim podacima, od 2006. do 2014. godine UIO je privatnim carinskim terminalima fakturisala račun od 12,4 miliona KM. Isti su redovno uplatili samo 4,9 miliona, gotovo istu toliku sumu UIO je morala naplatiti prinudnim putem dok je još nenaplaćeno 2,6 miliona KM. Istina, pojedini ugovori su raskinuti, ali tek kada je dug enormno narastao. Tako je ugovor sa “R&S Company” iz Prnjavora raskinut tek kada je dug za korištenje carinskog terminala u Brodu dosegao 660 hiljada KM, odnosno sa zateznom kamatom iznosio više od million KM.

Državni revizori su naveli niz primjedbi u svom izvještaju, poput onih da nema opravdanosti ugovora za carinske terminale u privatnom vlasništvu, da nije jasno definisano ko je odgovoran za nadzor nad cjelokupnim procesom, da privatni terminali nastavljaju rad i nakon što UIO raskine ugovor s njima, pa do toga da neki privatni terminali ne ispunjavaju osnovne propisane uslove. A ti uslovi su prema odluci UIO zaista zasnovani na ”slobodnom sudijskom uvjerenju”. Navodi se da terminali moraju imati dovoljan prostor za smještaj svih zaposlenih koji rade na poslovima carinskog pregleda, dovoljan broj mjesta za smještaj motornih vozila, kolsku vagu, skladište za oduzetu robu i priključak za telefon, no nema precizno utvrđenih kriterija koliki je taj „dovoljan prostor“ parkinga ili skladišta.

Primjera radi, sa firmom „Global BH“ je sklopljen ugovor o unajmljivanju njihovog terminala u Brodu. Ispostaviće se da je riječ o bivšem supermarketu firme Tuš, za što „Global BH“ nikada nije dobio odobrenje o promjeni namjene prostora. Ipak, ugovor sa UIO je realizovan, a „Global BH“ je nezakonito ostvarivao milionske prihode poslujući sa državnom institucijom, u ovom slučaju UIO BiH. Prema navodima novinara-blogera Slobodana Vaskovića, iza svega je stajao tadašnji ministar finansija BiH Nikola Špirić.

Tako je govorio Kemo…

Svaka stranka svoj terminal ima. Ovim riječima je stanje sa privatnim carinskim terminalima opisao dobar poznavalac prilika u i oko Uprave za indirektno oporezivanje. Svojevremeno je u javnosti (smišljeno) objelodanjen mali dio iskaza bivšeg direktora UIO BiH Kemala Čauševića datog Tužilaštvu BiH nakon njegovog hapšenja u junu 2014. godine. On je rekao kako je na carinskim ispostavama u unutrašnjosti BiH, od samog početka rada UIO bio ustanovljen sistem iznajmljivanja terminala za veliki novac od privatnika koji su povezani sa osobama iz političkog miljea.

“Na području Regionalnog centra Sarajevo, npr u Ilijašu koji je takođe sarajevska općina i tu 15 duluma bez problema kupiti za iznos od 30 do 100 hiljada maraca i mnoge druge lokacije u Sarajevu koje nisu da tako kažem elitne. Iznajmljivanjem terminala propadne prihod Upravi za nekoliko dana. Ponovo ponavljam, za svega nekoliko dana za iznajmljivanje terminal u Sarajevu, Tuzli, Mostaru i Banjaluci, za nekoliko dana izgubi više novaca nego što bi potrošila da je sama kupila zemljište i izgradila terminale. Upravni odbor je u potpunosti izlobiran od strane političkih predstavnika, članova UO koji su odlučivali o interesima vlasnika zemljišta nego za BiH, “ objašnjavao je Čaušević tužiocima.

U iskazu, koji je u stvari sadržavao prijeteće naznake šta bi sve mogao reći ukoliko bude procesuiran, Čaušević je govorio i načinu kako su sklopljeni ugovori o carinskom terminalu u Mostaru, sa firmom u vlasništvu Ante Vidačka, starim poslovnim partnerom Dragana Čovića, potom favoritima bivšeg zamjenika državnog ministra finansija Fuada Kasumovića te već pomenutih Nedžada Brankovića i Nikole Špirića.

Inače ukupni prihodi od terminala, i državnih i privatnih od 2006. godine iznose gotovo 110 miliona KM, pa nije daleko od logike pitanje da li je taj novac mogao biti iskorišten za otvaranje terminala isključivo u vlasništvu UIO. Privatni ionako nemaju mnogo zaposlenih, bitno im je samo da imaju blagajnika. Pri tome, i veliki prihod koji ostvaruju, lažiraju ili ne plaćaju obaveze. Sve navedeno i još mnogo toga bio je razlog da revizori upozore kako je neophodno da uprava UIO hitno utvrdi uvjete korištenja carinskog terminala, naivno zaključujući kako treba paziti na svaki propušteni prihod budžeta BiH.

A da ni sada, kao ni godinama prije, ne postoji interes da država bude iznad ličnih i stranačkih interesa, jasno je iz same toka izrade novog nacrta odluke o korištenju carinskih terminala. Iako je rok za izradu nacrta bio oktobar, isti još nije na vidiku. I na posljednjoj sjednici, održanoj prije nekoliko dana, Upravni odbor UIO se nije izjašnjavao o nacrtu. Smišljeno ili ne, direktor UIO Miro Džakula ponudio je tekst koji ne samo da ne nudi načine kako da država što više oprihoduje od carinskih terminala, nego otvara mogućnost da i postojeći carinski terminali u vlasništvu UIO budu privatizovani ili iznajmljeni trećim licima !?

(zurnal.info)