Slobodan Papučić bio je jedan od zatvorenika zloglasnog zatvora za srpske civile koji se ratnih godina nalazio u Hrasnici, u OŠ „Aleksa Šantić“ i garažama između dva nebodera.
On je o dešavanjima u tim zatvorima svjedočio pred Sudom BiH u nastavku suđenju Senadu Gadži, Zaimu Laličiću i Suadu Hebibu, koji su optuženi za nezakonita zatvaranja, mučenja, ubistva i zlostavljanja u ovim zatvorima u periodu od 1992. do 1994. godine.
Papučić je kazao da je po njega u maju 1992. došla milicija jer su ga sumnjičili da odaje položaje srpskoj strani, što tvrdi da nije tačno. Sa suprugom Margaritom, ocem Milošem i bratom Dušanom je zatvoren u prostorije osnovne škole, ali nisu bili u istoj ćeliji. On je bio smješten u dio koji se nalazio ispod stepeništa.
Prije nego je preminuo rekao da mu "pozdrave ženu i djecu"
Bilo ih je osmero u ćeliji, a on se sjeća još Slobodanke Mladić i njenog maloljetnog sina, Borka, Gojka, Mirka… Mjesec i po nakon toga, prebačen je u zatvor koji se nalazio u garažama između hrasničkih nebodera.
Trojicu optuženih prepoznao je kao stražare, a poznavao ih je iz Hrasnice. Za optuženog Gadžu tvrdi da je izvodio zatvorenike, sve osim njega.
Gadžo je, prema kazivanju Slobodana Papučića, izvodio Borka Stojanovića i Gojka Stjepanovića. Iako nije vidio, ali je po glasu mogao prepoznati i čuti da ih je i tukao, kao i Aleksu Stramputu i Radomira Milutinovića.
Svi su preminuli od batina.
„Borka je više puta izvodio i tukli su ga u hodniku i u WC-u osnovne škole, pa ga vraćali u ćeliju. Bili su to udarci po glavi, prsima, ramenima…“, kazao je svjedok. Sat vremena prije smrti, Stojanović je Mirku Vukoviću rekao da mu „pozdravi ženu i djecu“.
Žurnal je i ranije o ovome pisao, što možete pročitati na sljedećem linku:
Papučić je i za Stjepanovića naveo da je više puta izvođen dok je boravio u školi, ali i kasnije u garažama, da su ga tukli i kada bi ga vratili u ćeliju bio je plav sa podlivima. On je vidio, naveo je, da ga je posljednji put izveo i vratio Gadžo, a tada je čuo i glas Laličića.
Za Aleksu Stramputu je kazao da je od batina preminuo još u osnovnoj školi, a kada su ga tukli čuo je i Gadžin glas.
Radomir Milutinović je izvučen iz ćelije: „Čuli su se jauci, tučen je. Gadžo ga je tukao. Čuo sam njegov glas, kada se otvore vrata od ćelije“.
Slobodan Papučić je u sudnici kazao da je čuo i jauke svog oca Miloša, dok su boravili u osnovnoj školi, pa pretpostavlja da su i njega tukli. Dalje je ustvrdio da mu je nakon desetak dana Gadžo rekao da će mu oca pustiti, da bi ga dva dana poslije obavijestio da je Miloš preminuo u stanu.
Gadžina advokatica Lejla Čović suočila je svjedoka sa izjavom koju je dao još 1994., kada je rekao da mu je otac pušten kući i da je sljedeći dan umro, te da ne zna da li su ga tukli. Svjedok je kazao da se ne sjeća da je davao ovu izjavu, ali je potvrdio da je na njoj njegov potpis, ali i da je tačno ono što priča u sudnici.
Marica Papučić: Gadžo je mom suprugu Dušanu nosio hranu i odjeću
Papučić je naveo i to da pretpostavlja da ga je Gadžo poštedio izvođenja i batina jer je u to vrijeme počeo da živi s njegovom snahom Maricom, a to je 1995. saznao od svoje sestre Slobodanke.
Podsjetimo da je Marica Papučić, kao svjedok odbrane prvooptuženog Gadže, svjedočila u oktobru prošle godine. Njih dvoje, rekla je, žive u vanbračnoj zajednici deset godina. Prema njenim riječima, njen tadašnji suprug Dušan, njegov brat Slobodan i svekar Miloš odvedeni su u Osnovnu školu početkom juna 1992., a kao razlog hapšenja njoj je rečeno da je "Slobodan zvao kuma na Ilidžu i odavao mu informacije iz Hrasnice".
Suđenje Gadži i suoptuženima se privodi kraju, a tužiteljica Marijana Čobović na posljednjem ročištu je najavila izmjenu optužnice.
Za Gadžu je rekla da joj je uvijek izlazio u susret, i njenom suprugu je nosio hranu ili cigare, a nekada i odjeću. Suprug Dušan joj je, tvrdi, govorio da ga niko ne maltretira, da su stražari fer i korektni.
Navela je kako je njen muž Dušan poginuo 30. januara 1993. usljed ranjavanja gelerima nakon što je pala granata.
"Da sam čula da je on i na koji način odgovoran za smrt mog muža ili bilo koga, nikada s njim ne bih živjela”, rekla je Marica Papučić, prenio je Detektor.
Žurnal je i ranije pisao o ratnim zločinima nad srpskim civilima u Hrasnici, te kako je popis odgovornih mnogo veći od onih kojima se trenutno sudi.
ratni Zločin nad civilima u Hrasnici Za silovanje žena srpske nacionalnosti niko nije odgovarao
U hrasničkim zatvorima zatvarani su svi oni koji su izbjegavali mobilizacije, ali i osumnjičeni za izdaju i vojno sposobni lokalni mještani srpske nacionalnosti. Bilo je tu i žena koje su u to vrijeme bile osumnjičene za kolaboracije sa neprijateljem.
(zurnal.info)