KLJUČNE OSOBE
Craig Alexander Thomson rođen je 20.06.1972. godine u Paisleyu u Škotskoj. Prvi nogometni meč sudio je davne 1988. godine. Na FIFA listi nalazi se od 2003. godine. U privatnom životu je odvjetnik specijaliziran za građevinsko pravo.
Dosuđivao je vrlo kontraverzne penale u dva navrata tijekom Old Firm derbija. Prekinuo je utakmicu između Italije i Srbije u Đenovi. Sudio je meč u kojem su Alonso i Ramos namjerno isprovocirali druge žute kartone. To su, uglavnom, utakmice po kojima je Thomson poznat. Sve do jučer.
Michel Platini je predsjednik UEFA-e. Nogometaš diplomat za kojeg je Maradona tvrdio da mu je, kao igraču, nedostajalo strasti. Bio je poznat po izvanrednom izvođenju slobodnih udaraca. Trenutno ga se smatra Robin Hoodom europskog nogometa. Makar je tako bilo do jučer.
UTAKMICA
Utakmica na Stadt De Franceu definitivno je najbolja tekma, koju su naši igrači odigrali pod vodstvom Safeta Sušića i sigurno spada među tri najbolje, koje je naša repka odigrala u svojoj kratkoj povijesti.
Skoro ništa ne možemo prigovoriti našim igračima. Trener je napravio par grešaka, ali one nisu bile ključne za rasplet utakmice. Naime, stavio je nespremnog Hasagića na gol pa ga mijenjao u poluvremenu čime je bespotrebno potrošio jednu zamjenu. Druga greška je što je mijenjao Medunjanina Zahirovićem kad je iz aviona bilo jasno da Misimović više ne može.
Miralem Pjanić je odigrao najbolju utakmicu u dresu reprezentacije. No, ključ naše dominacije nad Francuzima bio je, uz Pjanića, Mensur Mujdža. Njih dvojica su naprosto poderali Maloudau i Evru te oupili njihov napadački potencijal. Upravo tu se nalazi stvar koju najviše zamjera Craigu Thomsonu. Malouda je mora dobiti makar žuti karton za onako krvnički start nad Mensurom Mujdžom. No, Thomsonu nije palo na pamet da vadi karton iz džepa iako su grubost i namjera bili očiti. Zar mislite da je Mujdža slučajno ozlijeđen?
Što se dogodilo nakon toga? Spahić za prekršaj kojeg nije bilo dobija žuti karton. Nakon njega i Pandža. Papac je imao karton od ranije, a dobio ga je za prvi prekršaj koji je napravio na utakmici i to na sredini terena. Mujdža mora napustiti igru. Blanc odmah povlači Maloudau iz igre i na lijevi bok šalje fenomenalnog Meneza, koji se, do tada, gubio u sredini terena. I eto ključa francuskog uspjeha. Cijela stoperska linija BiH ima žute kartone. Ključni igrač odbrane biva ozlijeđen. To je ono što nam je otupilo igru i učinilo je previše opreznom. Ne krivim Thomsona za penal koji je skrivio Spahić. Spahić je morao ono očistiti ranije. Ali krivim ga za kriterij po kojem Abidal treba napraviti deset očitih prekršaja da dobije žuti, a naši stoperi dobijaju kartone odmah nakon prvog prekršaja. Za takav kriterij krivim i Platinija. Njegova Francuska naprosto mora na Euro. A mi smo samo male ribe koje imaju biti kuš. Ukrali su nam utakmicu, uzeli su nam je iz ruku svim tim žutim kartonima, koji su jedini razlog francuske dominacije u drugom poluvremenu. Da nije bilo ozlijede Mujdže i tih kartona ne bi nam dali gol sve da se igralo do nove godine. Loši su i kapak. Francuska više nikoga ne može dobiti bez sudija. Sjetite se Henryjeve ruke protiv Iraca. No, pravda je na kraju pobjedila. Sjećate se kako su prošli na Mundijalu? Isto tako će završiti i na Euru. Benzema i Ribery tu ne mogu pomoći puno. Francuska je danas ekipa bez kemije. Način na koji su došli do remija protiv BiH je gadljiv. Toliko o sportu. Let's talk about bussines.
Niti jednom našem igraču se nema šta zamjeriti. Osim, naravno, Spahiću za reakciju kod penala. Glupo mi je govoriti takve stvari, ali momci mogu biti ponosni na ono što su odigrali. Isto tako i svi navijači imaju biti ponosni na svoju ekipu. No, eto kako se male utakmice znaju obiti o glavu. Sa ona dva boda iz Tirane i sa makar jednim iz Rumunjske danas bismo bili na Euru, ali nema plakanja nad prolivenim mlijekom. Ali, avaj, joj, kuku, falilo nam je još samo 12 minuta do vrata raja. Remi kao poraz. Mitska utakmica. Sreća je ovdje kurata.
BARAŽ
Potencijalni protivnici u baražu su nam: Hrvatska, Republika Irska, Portugal i Češka. Sa igrom kao što je bila protiv Francuza ne trebamo se plašiti nikoga. No, najbolji izbor bila bi Češka. Kao prvo zbog sudačkog kriterija. A drugo i zbog toga što se Česi čine kao najslabiji protivnik od navedenih. Hrvatsku bih volio da izbjegnemo zbog nenogometnih razloga, s tim se slaže svaki iole normalan Mostarac. Republiku Irsku zbog toga što mi se čini da nam njihov fizički stil igre najmanje odgovara. Makar, može biti i da naš staložen pristup njima bude izrazito neugodan. Portugal bi valjalo izbjeći zbog toga što će sigurno, ukoliko bude potrebe, imati sudije na svojoj strani i zato što su objektivno najbolja ekipa od svih nositelja u baražu.
Najveće iznenađenje je plasman Estonije u baraž. Srbija je izgubila protiv Slovenije i prokockala svoje šanse da se dokopa drugog mjesta. Ipak, Srbija je svoje šanse prokockala upravo u utakmicama protiv Estonije. Tu se nemaju što žaliti.
Drugo najprijatnije iznenađenje su Crnogorci. Oni su pak svoj baraž izborili s dva remija protiv Engleske. Hrabro. Gledao sam neki dan njihovu tekmu protiv Engleza i bio sam oduševljen zalaganjem i borbenošću i u trenucima kad se sve činilo izgubljeno. Svaka čast.
DIREKTAN PLASMAN
Na Euro idu svi od kojih se to i očekivalo. Španjolska, Nizozemska, Engleska, Italija, Danska, Švedska, Njemačka, Francuska, Rusija, Grčka.
Grci su možda jedino malo iznenađenje, jer sam bio uvjeren da je Hrvatska bolja. Ali, kad dođe stani - pani Grci su najjači.
Još četiri putnika za Euro tražit će se između Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Turske, Portugala, Češke, Republike Irske, Crne Gore i Estonije.
Nikad nisam ni pomislio da bih mogao maštati o ljetovanju u Poljskoj i Ukrajini, ali ljudska sudbina je čudna stvar.
(zurnal.info)